{"id":1137,"date":"2015-03-01T14:21:36","date_gmt":"2015-03-01T14:21:36","guid":{"rendered":"http:\/\/dalekiakordi.com\/?page_id=1137"},"modified":"2024-02-02T17:12:38","modified_gmt":"2024-02-02T17:12:38","slug":"ocjenjivacki-sud-2","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/dalekiakordi.com\/?page_id=1137","title":{"rendered":"Ocjenjiva\u010dki sud 2015"},"content":{"rendered":"

Guda\u010di<\/h3>\n

Francesco Parrino<\/h4>\n

\"\"Nakon glazbenog i humanisti\u010dkog studija na presti\u017enim europskim akademijima i sveu\u010dili\u0161tima (Konzervatorij \u201eGiuseppe Verdi\u201d, Milano,\u00a0 Hogeschool voor de Kunsten, Utrecht; Royal Academy of Music, London; Royal Holloway College, Sveu\u010dili\u0161te u Londonu) i nakon studija u klasi velikih violinisti\u010dkih pedagoga kao \u0161to su Yfrah Neaman i David Takeno, Francesco Parrino zapo\u010dinje svoju karijeru soliste i komornog glazbenika. Kao jedan od osniva\u010da Trio Albatros Ansambla i Kvarteta Due pi\u00f9 Due dobio je priliku svirati diljem svijeta. Nastupao je kao solist s nekoliko va\u017enih orkestara me\u0111u kojima su\u00a0 akademski orkestar Sanktpetersbur\u0161ke filharmonije, Sicilijanski filharmonijski orkestar i Torinska filharmonija te je premijerno izvodio djela Marca Bette i Ennia Morriconea. Njegovi muzikolo\u0161ki radovi predstavljeni su na me\u0111unarodnim konferencijama koje su organizirali Sveu\u010dili\u0161ta u Cambridgeu, Londonu, Oxfordu i Yorku te Ameri\u010dko muzikolo\u0161ko dru\u0161tvo, a pisao je i \u010dlanke za ameri\u010dke, austrijske i talijanske periodi\u010dke publikacije. Va\u017eni kriti\u010dari su pri\u010dali o \u201evjernim izvedbama izra\u017eajnog violiniste Francesca Parrina\u201c (Mario Messinis), \u201e\u010dudu slikovitog zvuka i \u017eivahna ili poput dijamanta virtuozna pasa\u017ea Francescove violine\u201c i hvalili njegov interpretativni pristup kao \u201eprimjer za na\u010din u kojem je glazbena slo\u017eenost poetski rije\u0161ena s lako\u0107om\u201c (Alberto Cant\u00f9). Snimio je nekoliko CD-ova, od kojih su neki svjetske premijere snimki djela virtuoznih violinista 19. stolje\u0107a poput Louisa Spohra (djela za violinu i klavir) i Henrija Vieuxtempsa (djela za violinu) i glavnih talijanskih skladatelja 20. stolje\u0107a poput Giorgia Federica Ghedinija (Concerto \u201edell\u2019Alderina\u201d) i Gian Francesca Malipiera (Second Violin Concerto). Umjetni\u010dki je direktor me\u0111unarodnog festivala i majstorskog te\u010daja LeAltreNote te podu\u010dava violinu na konzervatoriju \u201eNiccol\u00f2 Paganini\u201d u Genovi.<\/p>\n

Maja Virant<\/h4>\n

\"\"\u010celistica Maja Virant diplomirala je\u00a0 1975. godine na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Milana Nagyja. Tijekom \u0161kolovanja nastupala je kao solist uz pratnju orkestara te dobivala brojne nagrade na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim natjecanjima kao solist ili \u010dlan komornih sastava. Usavr\u0161avala se kao stipendist Francuske vlade u klasi profesora B. Michelina u Nici, te kao stipendist Hrvatske vlade. Specijalizirala je na konzervatoriju Rimski\u00a0 Korsakov u Lenjingradu u klasi vode\u0107eg \u010delista i pedagoga A. P. Nikitina.\u00a0 Uz stalni pedago\u0161ki rad u Glazbenoj \u0161koli Blagoja Berse u Zagrebu, svirala je u komornim sastavima te do 1987. bila stalni honorarni \u010dlan Simfonijskog orkestra HRT.
\nGodine 1985\/86. asistent je profesoru M. Flaksmanu na te\u010daju u Gro\u017enjanu.
\nOd godine 1987. do 1989. djelovala je kao asistent K. Jankovi\u0107 na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1993. osnovala je odjel za violon\u010delo u glazbenim \u0161kolama u Kr\u0161kom i Bre\u017eicama (Slovenija). Djeluje kao stalni profesor u Glazbenoj \u0161koli Kr\u0161ko gdje aktivno sudjeluje u radu simfonijskog orkestra i komornih sastava. Povodom slovenskog kulturnog praznika dobitnica je \u201ePre\u0161ernove plakete\u201c za zasluge u stvaranju i \u0161irenju u kulturnoj djelatnosti.
\nNjezini u\u010denici dobitnici su brojnih priznanja i nagrada na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim natjecanjima.<\/p>\n

<\/h4>\n

 <\/p>\n

Marija \u0106epuli\u0107<\/h4>\n

\"\"Marija \u0106epuli\u0107 diplomirala je violinu na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu 1991. godine u klasi profesora Kristijana Petrovi\u0107a. Svoju naobrazbu nastavila je dvogodi\u0161njim usavr\u0161avanjem na \u201eKonservatorium f\u00fcr Musik und Theater\u201c u Bernu u klasi profesora Igora Ozima.
\nVi\u0161e puta je osvajala prve nagrade na violinisti\u010dkim natjecanjima u Hrvatskoj i biv\u0161oj Jugoslaviji, dobitnica je i nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda, diplome Tribine \u201eDarko Luki\u0107\u201c, nagrade natjecanja \u201eRadio podij\u201c te nagrade \u201eStjepan \u0160ulek\u201c. Odr\u017eala je brojne nastupe i recitale u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je koncertna majstorica Zagreba\u010dke filharmonije od 1994. do 1998. godine, kad je postala docentica na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu, gdje od 2004. djeluje kao izvanredna profesorica violine. \u010clan je Hrvatskog dru\u0161tva glazbenih umjetnika.<\/p>\n

<\/h4>\n

 <\/p>\n

Drveni duha\u010di<\/h3>\n

Bruno Phillip<\/h4>\n

\"\"Prema sudu glazbene kritike Bruno Philipp (Zagreb, 1978) jedan je od najistaknutijih predstavnika mla\u0111e generacije hrvatskih klarinetista. Uz diplomu Muzi\u010dke akademije u klasi profesora Milka Pravdi\u0107a 2000. godine, prepoznatljiv umjetni\u010dki izri\u010daj izgradio je na Konzervatoriju u Parizu za vrijeme trogodi\u0161njeg usavr\u0161avanja te na brojnim seminarima kod renomiranih svjetskih klarinetista.\u00a0 U svojoj karijeri bilje\u017ei brojne solisti\u010dke nastupe, dugogodi\u0161nju uspje\u0161nu suradnju s pijanistom Ivanom Bato\u0161om te uspje\u0161nu suradnju s raznim orkestrima i sastavima. Od osvojenih nagrada izdvaja se pobjeda na 1. hrvatskom natjecanju mladih umjetnika PAPANDOPULO 2012. te osvojeno 2. mjesto na me\u0111unarodnom klarinetisti\u010dkom natjecanju u Cluju 2011. kao i nagrada Udru\u017eenja rumunjskih kompozitora. Kroz nadahnuto kombiniranje razli\u010ditih \u017eanrova i stilskih razdoblja, njegov solisti\u010dki opus \u010desto zahva\u0107a praizvedbe suvremenih autora od kojih mu je nekolicina posvetila svoja djela: M. Makar, N. Njiri\u0107, J. Magdi\u0107, T. Uhlik, D. Bobi\u0107, O. Jelaska. Njegove izvedbe \u010desto su pra\u0107ene radio kritikom, ba\u0161 kao i TV zapisom. Godine 2009. polo\u017eio je audiciju na mjesto solo klarinetista Simfonijskog orkestra HRT-a. Sa sastavom Trio Solenza dokazuje se i kao uvjerljiv studijski glazbenik, a 2013. godine u nakladi Croatia records promovirao je nosa\u010d zvuka \u201e\u017didovska glazbena ostav\u0161tina u zvuku i rije\u010di\u201c. Redovito snima za potrebe fonoteke Hrvatskog radija. Od 2011. godine\u00a0 aktivan je u osmi\u0161ljavanju i realiziranju emisije \u201eGlazbena kutijica\u201c Obrazovnog programa Hrvatskog radija. Usporedno s odgojno obrazovnim radom u nastavi, aktivno sudjeluje na me\u0111unarodnim simpozijima glazbenih pedagoga (Zadar 2008., Pula 2013., Osijek 2014.).
\nProfesor je klarineta i pro\u010delnik duha\u010dkog odsjeka u Glazbenim \u0161kolama \u201eZlatko Balokovi\u0107\u201c i \u201eVatroslav Lisinski\u201c u Zagrebu.<\/p>\n

Mauro Conti<\/h4>\n

\"\"Mauro Conti, flautist i dirigent, odr\u017eao je serije koncerata u Italiji i inozemstvu.\u00a0 Redovito sura\u0111uje s pijanistom Alessandrom Stellom i harfisticom Barbarom Da Par\u00e8. \u010cesto je premijerno izvodio djela suvremenih autora.
\nNjegov repertoar se\u017ee od baroka do suvremene umjetnosti. Vo\u0111a je zbora \u201eNon solo note\u201c te je osniva\u010d i voditelj zbora i orkestra \u201eRoma Ensemble\u201c u Rimu. Posvetio se operi kao dirigent i \u010desto kao producent. Predstavljao je autore kao \u0161to su: Rossini, Verdi, Puccini, Mozart, Pergolesi, Purcell, H\u00e4ndel, Kalman, Leh\u00e0r, Benatzky.
\nMe\u0111u orkestrima koje je vodio su: Rumunjska filharmonija Satu Mare i Operni orkestar Cluja, orkestri \u201eOpera da Camera di Milano\u201c, \u201eL\u2019Anello Musicale\u201d, Kharkovski filharmonijski orkestar\u00a0 (Ukrajina), orkestar \u201eOrchestra ICO della Magna Grecia\u201c, \u201eYoung European Strings\u201c i orkestar\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201eParis Ensemble\u201c.
\nMauro Conti je izvo\u0111a\u010d i istra\u017eiva\u010d drevne narodne glazbe, aran\u017eira glazbu za instrumentalnu grupu \u201eTerrenote\u201c s kojom i nastupa kao multi instrumentalist i pjeva\u010d. Na flauti je snimio\u00a0 duete C. Ciardija za Vatikanski radio.
\nNjegov glazbeni eklekticizam dovodi do suradnje s Titom Schipom Jr. i do objave djelova \u201eOrfeja 9\u201c, prve talijanske rock opere.
\nMauro Conti podu\u010dava u nekoliko glazbenih \u0161kola u Rimu, a bio je i ravnatelj Glazbene akademije \u201eAntonio Lamotta\u201d u Sondriju (Italija). Odr\u017eao je nekoliko me\u0111unarodnih majstorskih te\u010dajeva u\u00a0 Italiji.<\/p>\n

Dario Gol\u010di\u0107<\/h4>\n

\"\"Oboist Dario Gol\u010di\u0107 ro\u0111en je u Zagrebu gdje je poha\u0111ao osnovnu i srednju glazbenu \u0161kolu kod profesora Branka Mihanovi\u0107a. Studirao je kod Heinza Holligera i Christiana Schmitta. Dobitnik je vi\u0161e prvih nagrada na republi\u010dkim i saveznim natjecanjima oboista. Kao solist nastupao je s Cantus ansamblom, komornim orkestrima iz Freiburga i Heidelberga te Novim orkestrom iz Basela. U ljetnoj orkestralnoj \u0161koli Bisyoc u Velikoj Britaniji docent je od 2006. godine. \u010clan je Simfonijskog orkestra HRT-a na mjestu prvog oboiste, a od 2009. godine asistent je na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu iz predmeta oboe.<\/p>\n

<\/h4>\n

<\/h4>\n

<\/h4>\n

<\/h4>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Dr. Levente Pusk\u00e1s<\/h4>\n

\"\"\u00a0\u00a0\u00a0 Ro\u0111en je u Budimpe\u0161ti 1972. Imao je 7 godina kada je po\u010deo u\u010diti svirati klavir i 11 kad je po\u010deo svirati klarinet.
\nOd 1990. do 1993. studira klarinet na Konzervatoriju Sv. Stefana u Budimpe\u0161ti\u00a0 te nastupa kao solo klarinetista u Simfonijskom orkestru Svetog Stefana.
\nOd 1993. do 1998. studira klarinet na Glazbenoj akademiji Franz Liszt u Budimpe\u0161ti u klasi profesora Tibora Dittricha. Diplomirao je 1998. kao klarinetist i komorni umjetnik te kao profesor klarineta.
\n1994. osvaja drugu nagradu na Natjecanju mladih umjetnika u Chicagu (Young Artist Competition).
\n1995. je zajedno sa svoja tri prijatelja glazbenika osnovao Budimpe\u0161tanski saksofonski kvartet. S ovim kvartetom je dobio 6 nagrada na nacionalnim i me\u0111unarodnim natjecanjima (1995. i 1996. godine na Glazbenoj akademiji Franz Liszt \u2013 Natjecanje komorne glazbe \u2013 1. nagrada, 1996. Me\u0111unarodno natjecanje komorne glazbe u Osaki (Japan) \u2013 Specijalna nagrada, 1997. Me\u0111unarodno natjecanje komorne glazbe u Trapaniju (Italija) \u2013 4. nagrada,\u00a0 1998. Me\u0111unarodno natjecanje komorne glazbe u Caltanisetti (Italija) \u2013 3. nagrada, 2000. Natjecanje\u00a0 Gustav Bumcke u Dortmundu, Njema\u010dka \u2013 2. nagrada).
\nIzme\u0111u 2002. i 2004. Budimpe\u0161tanski saksofonski kvartet se usavr\u0161ava na konzervatoriju u Parizu (Conservatoire National Sup\u00e9rieur de Musique et de Dance de Paris) pod vodstvom profesora L\u00e1szla Hadadya.
\nU akademskoj godini 2006.\/2007. stje\u010de i diplomu saksofoniste i profesora na Nacionalnom konzervatoriju za glazbu i ples u Montreuili (Conservatoire National de Musique et de Dance, Montreuil) pod vodstvom profesora Jean-Pierra Baragliolija.
\nUsavr\u0161avao se na nekoliko majstorskih te\u010dajeva (Michiel Oldenkamp \u2013 Nizozemska, Eug\u00e9ne Rousseau \u2013 SAD, Thomas Friedli \u2013 \u0160vicarska, Oto Vrhovnik \u2013 Austrija) i sa svojim kvartetom je predstavljao ma\u0111arske saksofoniste na Svjetskom kongresu u Montrealu (Kanada) 2000. te 2003. u Minneapolisu (SAD).
\nIzme\u0111u 2009. i 2014. studira na Glazbenoj akademiji u Banskoj Bistrici, Slova\u010dka (Akad\u00e9mia umeni v Banskej Bystrici) gdje stje\u010de doktorsku titulu u lipnju 2014. Njegov profesor je bio prof. Alexander Stepanov.
\nRadio je s brojnim svjetski poznatim umjetnicima:
\nZolt\u00e1n Kocsis, Iv\u00e1n Fischer, \u00c1d\u00e1m Fischer, Andrea Rost, Peter E\u00f6tv\u00f6s, Heinz Holliger, Marek Janowski, Leonidas Kavakos, Vadim Gluzman, Aldo Ceccato, Alexander Vedernikov, Gy\u00f6rgy Vuk\u00e1n, Gergely Vajda, Christian Wirth, Lars Mlekusch, Mario Giovannelli, itd.
\nOd 2000. predaje saksofon na Konzervatoriju B\u00e9ni Egressy u Budimpe\u0161ti te od 2006. na Glazbenoj akademiji Sveu\u010dili\u0161ta u Debrecenu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Limeni duha\u010di<\/h3>\n

Dario Teskera<\/h4>\n

\"\"Dario Teskera diplomirao je trubu na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu 1995. godine u klasi profesora Stanka Selaka. Dvije godine poha\u0111ao je privatne poduke kod Antona Gr\u010dara, profesora trube na Muzi\u010dkoj akademiji u Ljubljani. Od 1994. do 1996. godine stalni je \u010dlan Simfonijskog puha\u010dkog orkestra Hrvatske vojske. Godine 1996. zapo\u010dinje dvogodi\u0161nje\u00a0 usavr\u0161avanje na Truba\u010dkoj akademiji u Bremenu (Trompeten – Akademie Werder). Tijekom \u0161kolovanja u Bremenu poha\u0111ao je nastavu kod\u00a0 istaknutih solista,\u00a0 profesora i predava\u010da. Iskustvo sviranja u orkestru stjecao je i kao praktikant u Bremenskoj filharmoniji sudjeluju\u0107i u\u00a0 ve\u0107em broju opernih i koncertnih projekata. Od 1998.\u00a0 godine\u00a0 solist je Simfonijskog orkestra HRT-a.\u00a0 Solisti\u010dki je nastupao uz mnogobrojne hrvatske i neke inozemne orkestre od kojih\u00a0 posebno isti\u010de\u00a0 solisti\u010dke nastupe uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a u\u00a0 koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski\u00a0 i nastupe s orkestrom Capella Istropolitana iz Slova\u010dke. Nastupa na svim va\u017enijim festivalima klasi\u010dne glazbe u Hrvatskoj.
\nGodine 2010. praizveo je Koncert za trubu i guda\u010de koji je hrvatski skladatelj Davor Bobi\u0107\u00a0 skladao za njega. Dario Teskera djelovao je kao \u010dlan Zagreb brass kvinteta,\u00a0 ansambla Ad Gloriam,\u00a0 tria Vallis Aurea\u00a0 i\u00a0 ansambla Simply Brass .
\n\u010clan je stru\u010dnog ocjenjiva\u010dkog suda na natjecanjima mladih glazbenika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, a u suradnji s Hrvatskim saborom kulture vi\u0161egodi\u0161nji je \u010dlan ocjenjiva\u010dkog suda na smotrama i natjecanjima amaterskih puha\u010dkih orkestara. \u010clan je Vije\u0107a za kulturu (za glazbenu djelatnost) Grada Zagreba od 2009-2013. godine. Od 1999. bavi se pedago\u0161kim radom\u00a0 na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu.
\nTrenutno radi u zvanju izv. prof. na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu i Sarajevu i kao stalni suradnik Simfonijskog orkestra HRT-a.<\/p>\n

Branislav Aksin<\/h4>\n

\"\"Branislav Aksin ro\u0111en je 1959. godine u Novom Sadu. Trombon je po\u010deo u\u010diti u\u00a0 Muzi\u010dkoj \u0161koli \u201eIsidor Baji\u0107\u201c u Novom Sadu.\u00a0 Diplomirao je 1985. godine, a magistrirao 1989. godine na Fakultetu muzi\u010dke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Vinka Vale\u010di\u0107a. Za vrijeme studija osvaja najvi\u0161e nagrade na republi\u010dkim i saveznim natjecanjima. Nagra\u0111en je na Jugoslavenskom natjecanju muzi\u010dkih umjetnika u Zagrebu 1987. godine.
\nKao solist i kao \u010dlan raznih komornih ansambala odr\u017eao je niz koncerata u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na festivalima poput Nomus, Bemus, Tribina Jugoslavenskog stvarala\u0161tva u Opatiji, Zagreba\u010dki\u00a0 bijenale, itd.\u00a0 Godine 1989. po\u010dinje saradnju s \u201eTheatre Jel\u201c iz Francuske. S ovim je ansamblom nastupao u mnogim zemljama Europe.
\nKao \u010dlan komornog orkestra \u201eCamerata accademica\u201c, Novosadskog Brass Quintet-a, ansambla \u201eSonemus\u201c iz Sarajeva, zatim kao solist i u raznim drugim ansamblima nastupa na Nomusu-u, Bemusu-u, Me\u0111unarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, te na mnogobrojnim koncertima. Osniva\u010d je kvarteta trombona \u201eT-boNeS 4\u201c, s kojim je odr\u017eao niz koncerata.\u00a0 \u010clan je orkestra Opere Srpskog narodnog pozori\u0161ta u Novom Sadu kao solo trombonist. Predaje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu\u00a0 kao redovti profesor.<\/p>\n

Bo\u0161tjan Lipov\u0161ek<\/h4>\n

\"\"Bo\u0161tjan Lipov\u0161ek prvi je rogist Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. U\u010ditelji su mu bili otac, brat i Jo\u017ee Falout. Studirao je kod Falouta na Glazbenoj Akademiji u Ljubljani gdje je diplomirao, magistrirao i nakon toga predavao. Studirao je kod Radovana Vlatkovi\u0107a na Sveu\u010dili\u0161tu Mozarteum u Salsburgu. Nastupao je sa Slovenskim radijskim simfonijskim orkestrom, Slovenskim filharmonijskim orkestrom i s ve\u0107inom vode\u0107ih orkestara s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije. Kao gostuju\u0107i prvi rogist, sura\u0111ivao je s nekim istaknutim orkestrima kao \u0161to su Berlinski simfonijski orkestar, \u201eLa Monnaie\u201c (Briselska opera), Melburn\u0161ki Simfonijski orkestar, Komorni orkestar Mahler i Izraelski filharmonijski orkestar, \u0160kotski komorni orkestar, te Australski komorni orkestar. Budimpe\u0161tanski festivalski orkestar pod vodstvom Ivana Fishera ga je \u010desto anga\u017eirao za nastupe i turneje.
\nKao solist, Lipov\u0161ek je nastupao s dirigentima kao \u0161to su Anton Nanut, Uro\u0161 Lajovic, En Shao, Yakov Kreizberg, Sian Edwards…Dobitnik je me\u0111unarodnog natjecanja u Italiji u gradu Porcia te je nagra\u0111en Pre\u0161ernovom plaketom (2008.), nagradom koju dodjeljuje slovensko Ministarstvo kulture. Predava\u010d je na Glazbenoj akademiji u\u00a0 Ljubljani od 1998., a od 1995. predaje i u Zagrebu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Guda\u010di Francesco Parrino Nakon glazbenog i humanisti\u010dkog studija na presti\u017enim europskim akademijima i sveu\u010dili\u0161tima (Konzervatorij \u201eGiuseppe Verdi\u201d, Milano,\u00a0 Hogeschool voor de Kunsten, Utrecht; Royal Academy of Music, London; Royal Holloway College, Sveu\u010dili\u0161te u Londonu) i nakon studija u klasi velikih violinisti\u010dkih pedagoga kao \u0161to su Yfrah Neaman i David Takeno, Francesco Parrino zapo\u010dinje svoju karijeru … [Read more…]<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["entry","page","publish","author-aljosa","post-1137"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1137"}],"version-history":[{"count":27,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1137\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1951,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1137\/revisions\/1951"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}