{"id":3207,"date":"2022-03-16T16:32:24","date_gmt":"2022-03-16T16:32:24","guid":{"rendered":"http:\/\/dalekiakordi.com\/?page_id=3207"},"modified":"2024-02-02T17:12:38","modified_gmt":"2024-02-02T17:12:38","slug":"ocjenjivacki-sud-2022","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/dalekiakordi.com\/?page_id=3207","title":{"rendered":"Ocjenjiva\u010dki sud 2022"},"content":{"rendered":"

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Klavir<\/strong><\/p>\n

Philippe Raskin<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Philippe Raskin ro\u0111en je u Bruxellesu, a glazbi se posvetio u ranoj dobi.
\nZapo\u010deo je u\u010diti klavir s Aleksandrom Friedlandom, ruskim dirigentom, a nastavio raditi s Bernadette Malter i Loredanom Clini. Svoje glazbeno umije\u0107e na klaviru nastavio je usavr\u0161avati s Emanuelom Krasovskim, Vincenzom Balzanijem, Ralfom Gothonijem i Leonom Fleisherom, a istovremeno je radio i s Johannesom Meisllom i Hattom Beyerleom usavr\u0161avaju\u0107i se i u komornoj glazbi.
\nU dobi od 16 godina zapo\u010deo je studij na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu u klasi Jeana-Claudea Vandena Eyndena. Iste je godine dobio svoju prvu diplomu s izvanrednim uspjehom. Potom se pridru\u017eio Glazbenoj kapeli kraljice Elizabete i diplomirao ponovno s izvanrednim uspjehom, primiv\u0161i diplomu od Njezinog Viso\u010danstva, belgijske kraljice. U istom je razdoblju dobio diplomu na Kraljevskom konzervatoriju iz klavira i komorne glazbe.
\n2005. godine zapo\u010deo je obrazovanje na Visokoj \u0161koli kraljice Sofije u Madridu gdje je \u010detiri godine radio pod mentorstvom Dimitrija Bashkirova i Claudija Mart\u00edneza Mehnera. Prve je godine primio Sobresaliente nagradu od Njezinog Veli\u010danstva, kraljice \u0160panjolske, u pala\u010di Pardo. 2010. godine zapo\u010deo je studij na Konzervatoriju u Strasbourgu gdje je radio s Amy Lin i diplomirao s izvanrednim uspjehom. 2012. i 2013. sura\u0111uje s Leonelom Moralesom.
\nP. Raskin osvojio je nekoliko dr\u017eavnih i me\u0111unarodnih natjecanja me\u0111u kojima se isti\u010du Natjecanje J. S. Bacha, Natjecanje Gretry Rotary, Me\u0111unarodno natjecanje za klaviriste u Parizu, Natjecanje Lions Club i Me\u0111unarodno natjecanje za klaviriste Andre\u0301 Dumortier.
\n2012. godine osvojio je prvu nagradu na Me\u0111unarodnom natjecanju za klaviriste u Lyonu te na Me\u0111unarodnom natjecanju \u0161panjolskih skladatelja za klaviriste u Madridu.
\nPhilippe Raskin nastupio je na brojnim recitalima, kao \u010dlan komornih sastava ili kao solist s orkestrima, u poznatim koncertnim dvoranama diljem svijeta kao \u0161to su Velika dvorana Konzervatorija \u010cajkovski u Moskvi, Konzervatorij za glazbu u \u0160angaju, Musikverein u Be\u010du te u Filharmoniji u Berlinu. Fondacija Chopin iz Var\u0161ave pozvala ga je da nastupi u rodnom mjestu skladatelja.
\nRedovito nastupa s orkestrima me\u0111u kojima su i belgijski Nacionalni orkestar, Simfonijski orkestar Flanders i Komorni orkestar iz Salzburga.
\nUmjetnici kao \u0161to su Clemens Hagen, Je\u0301ro\u0302me Pernoo, Miguel Da Silva i drugi njegovi su \u010desti suradnici. Uz navedeno, Philippe Riskin nastupa izvode\u0107i i suvremene skladbe te je nastupio na nekoliko svjetskih premijera.
\nMnogi skladatelji posvetili su mu svoja djela uklju\u010duju\u0107i Stringent & Tremulation belgijskog autora Jean-Marie Rensa, Klavirsku sonatu turskog skladatelja Serkana G\u00fcrkana i sonatu Der Hunt austrijskog skladatelja Christopha Ehrenfellnera.
\nPhilippe Raskin \u010dest je \u010dlan stru\u010dnih \u017eirija na me\u0111unarodnim klavirskim natjecanjima uklju\u010duju\u0107i Me\u0111unarodno natjecanje za nadarene klaviriste u Milanu, Me\u0111unarodno natjecanje za klaviriste u Lyonu te je ravnatelj Me\u0111unarodnog natjecanja za klaviriste Ce\u0301sar Franck i Me\u0111unarodnog glazbenog festivala u Parizu. Redovni je \u010dlan \u017eirija na MozArte natjecanju u Cologni, Natjecanju \u0161panjolskih skladatelja u Madridu, Natjecanju Cita de Cantu, Natjecanju Chopin u SAD-u i dr.
\n2009. godine otvorio je vlastitu \u0161kolu za klaviriste, a \u010desto vodi majstorske te\u010dajeve u Belgiji i inozemstvu. Od 2016. godine umjetni\u010dki je ravnatelj Festivala Resonances Musique de Chambre u Francuskoj, a radi i kao predava\u010d na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, predava\u010d u Bresciji te na Sveu\u010dili\u0161tu za glazbu i scenske umjetnosti u Be\u010du.<\/p>\n

Massimiliano Mainolfi<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Massimiliano Mainolfi ro\u0111en je u Italiji i vrlo je rano upao u oko javnosti kao dobitnik prvih nagrada na nekoliko dr\u017eavnih i me\u0111unarodnih natjecanja. 1992. godine preselio je u Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave gdje je bio primljen u program presti\u017ene \u0161kole Julliard. U New Yorku je u\u010dio u klasi me\u0111unarodno priznate ruske pijanistice Oxane Yablonskaye i radio na repertoaru komorne glazbe s legendarnim austrijskim violinistom Felixom Galimirom. Diplomu na Julliardu stekao je 1996. godine, a nekoliko mjeseci nakon toga imao je svoj debitantski nastup u Carnegie Hallu kao pobjednik Me\u0111unarodne audicije za mlade koncertne umjetnike.
\nNakon diplome seli u London gdje nekoliko godina radi s jednim od najboljih u\u010denika Arthura Schnabela, Marijom Curcio.
\nOd 1996. do 2000. gospodin Mainolfi poha\u0111ao je majstorske te\u010dajeve s nekoliko izvrsnih pijanista kao \u0161to su Alexander Lonquich (Akademija u Firenci), Ferenc Rados i Andr\u00e0s Schiff (Me\u0111unarodni seminar u Cornwallu, Engleska) i Piernarciso Masi (Pijanisti\u010dka Akademija, Imola).
\nKao solist i komorni glazbenik nastupao je u zemljama diljem Europe, Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici i SAD-u. Pozvan je da nastupa na Montreux festivalu, Festivalu Bacha i Bartoka u Imoli, Festivalu Lascours u Francuskoj, festivalu Mladi europski solisti u Bruxellesu, IMS festivalu u Cornwallu i Davos festivalu u \u0160vicarskoj. Gospodin Mainolfi nastupio je kao solist s brojnim orkestrima u Europi na nekim od najpoznatijih pozornica, a uz to je posve\u0107en i komornoj glazbi. U travnju 2003. imao je svoj debitantski nastup s Berlinskom filharmonijom u duetu s \u010delistom Mattiom Zappom. Sa svojim duom osvojio je prva mjesta na Me\u0111unarodnom natjecanju Vittorio Gui u Firenci, Me\u0111unarodnom natjecanju G. B. Viotti u Vercelliju i Me\u0111unarodnom natjecanju Trio di Trieste.
\nSnima za diskografske ku\u0107e Ducale, Lyra Classica i Claves Records te za Deutschland Radio, DRS, RAI 3, Radio Espace 2 i dr. Redovni je \u010dlan u komisijama razli\u010ditih dr\u017eavnih i me\u0111unarodnih glazbenih natjecanja.
\nRavnatelj je Me\u0111unarodne glazbene akademije i Glazbenog festivala Summit.
\nTrenutno radi kao profesor na Glazbenom konzervatoriju u Tridentu te na Glazbenoj akademiji u Nurnbergu u Njema\u010dkoj. Od 2019. godine snima za izdava\u010dku ku\u0107u Decca.<\/p>\n

Najda \u010capalija<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Najda \u010capalija ro\u0111ena je i \u017eivi u Splitu. Klavir je po\u010dela u\u010diti i svirati sa sedam godina u Glazbenoj \u0161koli Josipa Hatzea u Splitu. Prvi u\u010ditelj klavira bio joj je prof. Nenad Kekez. Uz maturu u Glazbenoj \u0161koli 1975. godine, maturirala je i u Klasi\u010dnoj gimnaziji Natko Nodilo u Splitu. 1980. diplomirala je na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana. Iste godine zapo\u0161ljava se u Glazbenoj \u0161koli Josipa Hatzea u Splitu na mjestu nastavnika klavira na kojem radi do danas. U \u0161koli se posvetila radu s u\u010denicima klavira koji su pod njezinim vodstvom osvajali brojne nagrade na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim natjecanjima. Tijekom tog rada stekla je zvanje profesora mentora 2009. godine, a potom zvanje profesora savjetnika 2018. godine. Od 2010. do 2014. radila je kao vanjski suradnik na Umjetni\u010dkoj akademiji u Splitu. Uz pedago\u0161ki rad, a s ciljem vlastitog usavr\u0161avanja, redovito sudjeluje na seminarima istaknutih glazbenika.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Gitara<\/strong><\/p>\n

Ay\u015feg\u00fcl Koca<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ayseg\u00fcl Koca\u00a0je ro\u0111ena u Ankari, Turska. Gitaru je zapo\u010dela svirati s osam godina, a s 12 godina je bila primljena u glazbenu pripremnu \u0161kolu na Bilkent sveu\u010dili\u0161tu u Ankari, na Odjel za klasi\u010dnu gitaru. To je najpresti\u017eniji konzervatorij u Turskoj, a u\u010dila je s K\u00fcrsadom Tercijem i Kaganom Koradom. U vrlo kratkom vremenu postigla je zamjetan napredak u tehnici i nastupu te je odr\u017eala brojne koncerte i postigla uspjeh na brojnim natjecanjima za gitariste kao \u0161to su Jos\u00e9 Tomas u \u0160panjolskoj (prva nagrada 2007.), Natjecanje za mlade gitariste Eduard Pamfil u Rumunjskoj (2005., prva nagrada i posebna nagrada sudaca), Dr\u017eavno natjecanje za gitariste Mavi Marti u Istanbulu, Turska (2006., prva nagrada), Natjecanje za gitariste Enrico Mercatali u Italiji (2009., prva nagrada i posebna nagrada publike) i dr.
\nDiplomirala je sa samo 19 godina i to na Konzervatoriju Masstricht u Nizozemskoj, pod nadzorom Carla Marchionea. Potom je primljena na Gitaristi\u010dku akademiju u Koblenzu u Njema\u010dkoj, u klasu priznatog gitarista Aniella Desideria gdje je zavr\u0161ila postdiplomski studij. Naposljetku, 2015. godine magistrirala je u Grazu, na Akademiji za glazbu i umjetnost (Kunstuniversit\u00e4t Graz) gdje je u\u010dila u klasi Paola Pegorare. Ayseg\u00fcl Koca\u00a0tako\u0111er posjeduje i doktorat sa Sveu\u010dili\u0161ta Mimar Sinan u Istanbulu u Turskoj.
\nNastupala je na brojnim doga\u0111ajima i koncertima u Turskoj i inozemstvu (Meksiko, Italija, Crna Gora, \u0160panjolska, Gr\u010dka, Austrija, Cipar, Kosovo, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave).
\nKao solistica nastupila je sa Staatsorchester Rheinische Philharmonie (Njema\u010dka), Antalya State Symphony Orchestra (Turska), Xalapa Guitar Orchestra (Meksiko) i drugima. U Meksiku je nastupila i u presti\u017enoj povijesnoj dvorani Teatro Macedonio Alcala 2016. godine. Sljede\u0107e godine je premijerno nastupila u Koncertnom madrigalu Joaquina Rodriga u Turskoj, zajedno s Regionalnim dr\u017eavnim simfonijskim orkestrom Bursa pod dirigentskom palicom Gintsa Glinke. 2018. godine Ayseg\u00fcl Koca\u00a0je izdala i nosa\u010d zvuka u suradnji s Akademskim orkestrom Sveu\u010dili\u0161ta Baskent, a pod dirigentskom palicom Ertuga Korkmaza. 2019. godine izvela je Koncert\u00a0za gitaru, guda\u010de i kontinuo\u00a0u D-duru,\u00a0RV 93 s Predsjedni\u010dkim simfonijskim orkestrom.
\n2016. godine Autonomno sveu\u010dili\u0161te Benito Juarez u Oaxaci u Meksiku je pozvalo da bude gostuju\u0107i predava\u010d na Odjelu za klasi\u010dnu gitaru. Aysegul Koca je \u010dest gost na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim festivalima na koje je pozvana kao izvo\u0111a\u010d, predava\u010d ili \u010dlan komisije u razli\u010ditim natjecanjima. Trenutno radi kao profesor gitare na Sveu\u010dili\u0161tu u Ankari.<\/p>\n

Mislav Re\u017ei\u0107<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Hrvatski gitarist Mislav Re\u017ei\u0107 ro\u0111en je 1978. godine u Splitu gdje je zavr\u0161io Prvu jezi\u010dnu gimnaziju i Glazbenu \u0161kolu Josipa Hatzea.
\n2001. godine diplomira na Umjetni\u010dkoj akademiji u Splitu u klasi Gorana Liste\u0161a kao najbolji student u generaciji. Iste godine odlazi u Nizozemsku gdje nakon dvije godine magistrira na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu u klasi Zorana Duki\u0107a. 2005. godine zavr\u0161ava drugi poslijediplomski studij na Visokoj glazbenoj \u0161koli u Maastrichtu u klasi Carla Marchionea.
\nDobitnik je niza dr\u017eavnih i dvije me\u0111unarodne nagrade na me\u0111unarodnim festivalima gitare u Zwolleu 2002. i Enschedeu 2007. Hrvatsko dru\u0161tvo glazbenih umjetnika mu je 2003. godine, kao jednom od najtalentiranijih mladih hrvatskih glazbenika, dodijelilo svoju nagradu.
\nMislav Re\u017ei\u0107 vodi aktivnu me\u0111unarodnu karijeru kao solist, \u010dlan komornih sastava i predava\u010d.
\nInteres za izvo\u0111enje razli\u010ditih stilova koji se\u017eu od rane do moderne glazbe vodi ga do suradnje s velikim brojem glazbenika i ansambala. Jedan je od utemeljitelja ansambala \u201eMachetes\u201d (Nizozemska) i \u201eTettix\u201c (Gr\u010dka) koji se bave izvo\u0111enjem suvremene glazbe. Nastupa s orkestrima u Hrvatskoj, BiH, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Njema\u010dkoj, Danskoj, Finskoj, \u010ce\u0161koj, Gr\u010dkoj i \u0160panjolskoj. U nekoliko navrata snimao je za HRT i Vatikanski radio (Programmi internazionali). Skladatelji Vlado Sunko, Nikoleta Chatzopoulu, Sofia Avramidou i Michalis Paraskakis posvetili su mu svoja djela.
\nBavi se i pedago\u0161kim radom. Predavao je gitaru i odr\u017eavao majstorske radionice pri glazbenim ustanovama u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Italiji, Crnoj Gori i Gr\u010dkoj.
\nOd 2013. predava\u010d je na Me\u0111unarodnoj ljetnoj \u0161koli glazbe u Ka\u0161telima.
\nUmjetni\u010dki je ravnatelj festivala komorne glazbe \u201cGlazbene ve\u010deri kod sv. Jeronima\u201c.
\nProteklih godina bavi se i skladanjem glazbe za film i kazali\u0161te.
\nNjegov solisti\u010dki nosa\u010d zvuka \u2018Auburn\u2019 posve\u0107en suvremenoj glazbi za gitaru izdan
\nje po\u010detkom 2017. za izdava\u010da DNA-LABEL.
\nNastupa na gitarama gr\u010dkog graditelja Antonisa Hatzinikolaua i eksluzivni je Hannabach umjetnik.
\nNeki od glazbenika s kojima nastupa su: udaraljka\u0161i Pepe Garcia i Diego Espinosa, \u010dembalistica Cvetanka Sozovska, mezzosopranistica Tanja \u0160imi\u0107, bariton Jussi Lehtipuu, sopranistica Georgia Balabini, flautisti Antigoni Tsalla i Gregor Schulenburg, violinistica Laura Vadjon, saksofonisti Guido de Flaviis i Gordan Tudor.<\/p>\n

Marko Feri<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Marko Feri diplomirao je gitaru na Konzervatoriju Guiseppe Tartini u Trstu (Italija) 1990. godine, a potom poha\u0111ao majstorske seminare s Davidom Russellom, Manuelom Barruecom i Albertom Ponceom. Redovito nastupa na cijenjenim glazbenim festivalima u Europi, kao solist ili u suradnji s komornim sastavima (Italija, Slovenija, Hrvatska, \u0160panjolska, Njema\u010dka, Francuska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Austrija, Belgija, \u0160vicarka i Ma\u0111arska), SAD-u (Guitar Foundation of America 2006 \u2013 Columbus, Georgia, GFA 2012 \u2013 Charleston, Ju\u017ena Carolina, i drugim festivalima u dr\u017eavama New York, Texas, Ohio, Virginia, Sjeverna Carolina, Tennessee), Meksiku, Australiji i Japanu.
\nSnimio je nekoliko nosa\u010da zvuka: Barok (2017.), Vivo (2014.) i Nocturnal (2004.) kao solist; Views s flautisticom Alenkom Zupan; Notes Vagabondes – Live and Modulante s kvartetom Gorni Kramer; Strolic sa zborom Natissa (autor glazbe: Sivilotti); Castelli friulani s flautistom Nicolom Mazzantijem (glazbu napisao Giorgio Tortora); 20th Century Original Works For Flute And Guitar s Ettoreoom Michelazzijem (Originalna djela 20. stolje\u0107a za gitaru i flautu); Viva Sevilla s Italian Guitar Consort, Astor Piazzolla-Orchestral Works s komornim orkestrom Concordia; Evasion (glazba: Piazzolla i Bolling) s grupom Evasion te Duo (2020.) s gitaristom Jano\u0161om Jurin\u010di\u010dem.
\nMarko Feri radi kao profesor gitare na Glasbena Matica \u201cMarij Kogoj\u201d u Trstu od 1991., a tako\u0111er je i profesor na Odsjeku za instrumentalne studije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Feri organizira majstorske seminare u Europi, SAD-u, Kanadi i Meksiku. Tako\u0111er je i osniva\u010d Me\u0111unarodnog gitarskog festivala Kras koji se odr\u017eava u Italiji i Sloveniji.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Pjevanje<\/strong><\/p>\n

Nikola Kitanovski<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nikola Kitanovski ro\u0111en je u Skopju, Makedonija, gdje je u osnovnoj i srednjoj \u0161koli u\u010dio klavir. Diplomirao je 1991., a magistrirao 2008. na Fakultetu muzi\u010dke umjetnosti u Beogradu, na odjelu za solo pjevanje u klasi profesorice Biserke Cveji\u0107. Svoju umjetni\u010dku karijeru zapo\u010deo je 1987. godine, a od tada je sura\u0111ivao s Beogradskom filharmonijom, Makedonskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS-a i nastupao u svim ve\u0107im gradovima Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Nastupao je i na brojnim festivalima, me\u0111u kojima se isti\u010du Svibanjske operne ve\u010deri u Skopju, Dubrova\u010dke ljetne igre, Ohridsko ljeto, BEMUS, Ni\u0161ke muzi\u010dke sve\u010danosti, NOMUS, Sarajevska zima i dr. Tijekom svoje bogate karijere nastupio je na nekim od najpoznatijih pozornica svijeta.
\nNakon prve nagrade na me\u0111unarodnom natjecanju za solo pjeva\u010de Katia Ricciarelli 1991. godine u Mantovi, nastavlja svoje usvr\u0161avanje na Academia Lirica Mantovana u Italiji. Sura\u0111ivao je s brojnim poznatim imenima kao \u0161to su Katia Ricciareli, Gianni Raimondi te redateljima kao \u0161to su Franco Zefirelli i Antonio Calenda, a bio je i pjeva\u010dki partner primadone Katije Ricciarelli. Svoje prve uloge u operama otpjevao je u Operi Narodniog pozori\u0161ta u Beogradu 1990. i 1991. godine, a one su uklju\u010divale izvedbe u djelima Lucia di Lamermoor, Evgenij Onjegin i Madame Butterfly. U suradnji s Narodnim pozori\u0161tem do danas je nastupio u vi\u0161e od 250 izvedbi. \u041aitanovskom je bilo povjereno i dvogodi\u0161nje vo\u0111enje Operskog studija u Operi Narodnog pozori\u0161ta u Beogradu (2007. \u2013 2009. godine). S Narodnim pozori\u0161tem vezuje ga tridesetogodi\u0161nja suradnja i preko 250 nastupa u razli\u010ditim ulogama, a 1995. godine ova ustanova dodijelila mu je i svoju godi\u0161nju nagradu.
\nNjegova me\u0111unarodna karijera zapo\u010dinje 2012. godine kada je postao \u010dlan, solist, Badishe StaatsTheater u Karlsruheu u Nema\u010dkoj, a od tada je nastupio u brojnim opernim izvedbama i odigrao brojne uloge me\u0111u kojima se isti\u010du Lenski (P. I. \u010cajkovski, Evgenij Onjegin), Rodolfo (G. Puccini, La Boheme), Don Carlo (G. Verdi, Don Carlo), Don Jose (G. Bizzet, Carmen), Ivo (J. Hatze, Povratak), Mi\u0107o (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Edgardo (G. Donizetti, Lucia di Lamermoor), Pinkerton (G. Puccini, Madame Butterfly), Radames (G. Verdi, Aida) i druge.
\n2004. godine Nikola Kitanovski po\u010deo se baviti i pedago\u0161kim radom, a danas je redovni profesor i voditelj Odsjeka za solo pjevanje Fakulteta muzi\u010dke umjetnosti u Beogradu. Njegovi studenti osvajaju brojne nagrade te se isti\u010du u profesionalnim anga\u017emanima. Osmislio je, organizirao i relizirao preko 40 projekata \u201ePut ka bel cantu\u201c, u razli\u010ditim mjestima u Srbiji, \u010dime je pru\u017eio mogu\u0107nost mladim pjeva\u010dima da steknu dragocjeno iskustvo pred publikom, promoviraju solo pjevanje te operni repertoar doma\u0107ih i stranih skladatelja.<\/p>\n

Evelyn Schoerkhuber<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Evelyn Schoerkhuber ro\u0111ena je u Steyru u Austriji, a svoje najranije glazbeno obrazovanje stekla je u Weyeru i Waidhofenu gdje je u glazbenoj \u0161koli u\u010dila klavir, gitaru i violon\u010delo. Pjevanje je po\u010dela u\u010diti s dvanaest godina, a prvi nastup na pozornici ostvarila je s 15 godina kada je nastupila kao Papagena u Mozartovoj \u010carobnoj fruli, Susanna u Figarovu piru (Mozart) te u ulozi Ivice u Ivici i Marici Engelberta Humperdincka. Tijekom studija na Konzervatoriju u Be\u010du, nastupila je u brojnim ulogama u djelima Mozarta, Strau\u00dfa te Gilberta i Sullivana, a tijekom istog perioda nastupala je na turnejama s be\u010dkom Kammeroperom (komornom operom) i Seefestspielen M\u00f6rbisch diljem Europe, Kine i Japana. U razdoblju 2002.-2003. imala je ugovor s Vienna Burgtheaterom te je nastupala u gluma\u010dkim i pjeva\u010dkim ulogama i sura\u0111ivala s najboljim glumcima i redateljima njema\u010dkog govornog podru\u010dja. Nakon zavr\u0161etka studija, Evelyn je nastupala s Tonk\u00fcnstler orkestrom na Opernom festivalu u Rheisenbergu, u Vienna Jugendstil Theateru te na turneji u Japanu, a suradnje s baroknim ansamblom \u201cTrinito\u201d, duom \u201cLichtspiel\u201d i priznatim be\u010dkim guda\u010dkim kvartetom odvele su je na turneje u \u0160panjolsku, Japan, Island, Izrael i Italiju. 2009. godine Evelyn je debitirala u Kraljevskom teatru u Madridu, u programu za mlade umjetnike, gdje je nastupila u ulozi Alice Ford u Falstaffu Giuseppea Verdija. Tu je dobila i stipendiju \u0161panjolskog Ministarstva kulture kako bi dovr\u0161ila program scenskog nastupa na Sveu\u010dili\u0161tu Alcala gdje je imala priliku sura\u0111ivati s Hugom de Anom, Jorgeom Rubiom i Patricijom Barton. 2011. godine reprizirala je ulogu Alice Ford u Auditorio de Tenerife, a nastupila je i na brojnim koncertima na kojima je izvodila program Claudija Monteverdija, s kojim je nastupila i u brojnim \u0161panjolskim gradovima uklju\u010duju\u0107i Salamancu, Toledo, Valenciju i dr. U prolje\u0107e 2012. godine Evelyn je nastupila kao solistica s Mosaik ansamblom izvode\u0107i program virtuoznih arija Georgea Friedricha H\u00e4ndela. U lipnju 2012. godine osvojila je tre\u0107e mjesto na Me\u0111unarodnom glazbenom turniru u Parizu. 2013. godine, s pijanistom Volkerom Nemmerom, pokrenula je projekt komorne glazbe pod nazivom Lied im Brick. Od rujna 2013. godine zaposlena je kao profesor pjevanja na Konzervatoriju Richarda Wagnera u Be\u010du te odr\u017eava majstorske seminare u suradnji s agencijama cijelog svijeta. Njeni brojni studenti dobitnici su nagrada i finalisti va\u017enih glazbenih natjecanja kao \u0161to su Grandi Voci, Belvedere, Magda Olivieri, natjecanje u St. Petersburgu i dr. 2016. godine pokrenula je program za mlade pjeva\u010de, s Danielom Sargeom, s naglaskom na stilisti\u010dko fraziranje kroz povijest glazbe, a u sklopu Junge Schubertiade Vienna. S Danielom Sargeom tako\u0111er odr\u017eava i The Strong Five audicijske treninge od 2016. godine. Od 2018. voditelj je Vocal Arts na Glazbenoj akademiji u Be\u010du. Od 2017. do 2019. \u010dlanica je odjela za pjevanje Vienna Summer Music festivala, austrijsko-kineskog obrazovnog programa ACPAF, odr\u017eava majstorske seminare na Sveu\u010dili\u0161tu Barry i Konzervatoriju za glazbu Ju\u017ene Floride. Od iste godine sudjeluje u programu Music without Borders (Glazba bez granica) koji je namijenjen radu s djecom iz siroma\u0161nih i nerazvijenih podru\u010dja (zajedno s Marialenom Fernandes). Od 2014. godine aktivni je \u010dlan EVTA-e (european Voice Teacher Association). Sura\u0111ivala je s brojnim dirigentima i kazali\u0161nim redateljima, a njen repertoar uklju\u010duje djela od Haydna do Schuberta i Schumanna, van Beethovena, Brahmsa, Straussa, Mahlera, Berga, Marxa, Bernsteina i Stravinskog.<\/p>\n

Jerica Rudolf<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Profesorica pjevanja Jerica Rudolf zapo\u010dela je glazbeno obrazovanje u Glazbenoj \u0161koli Vinka Vodopivca u Ajdov\u0161\u010dini, Slovenija, u klasi Rajka Koritnika. Studij pjevanja nastavila je u Italiji, na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu u klasi prof. Cecilije Fusco. Poslije diplome usavr\u0161avala se na majstorskim te\u010dajevima (Victor Srugo, Eleonora Jankovi\u010d, Gloria Paulizza, Anna Maria Dur). Magistrirala je 2009. godine kod prof. Enrica Rinalda.
\nTijekom studija nastupala je samostalno i sura\u0111ivala s komornim sastavima. Osim opernog repertoara i pjesama (uz klavirsku pratnju) oduvijek je posebno brinula za interpretacije skladbi slovenskih autora. Tako je, izme\u0111u ostalog, interpretirala ulogu Leposave u opereti slovenskog skladatelja Benjamina Ipavca-Ti\u010dnika. Komad je vi\u0161e puta izveden u Narodnom kazali\u0161tu u Novoj Gorici.
\nNastupima na brojnim sakralnim koncertima mo\u017eemo dodati i Mozartov Requiem u kojem je nastupila kao solo sopranistica u vokalnom kvartetu uz pratnju orkestra Slovenske filharmonije.
\nGodine 2007. kao \u017eenski vokal sura\u0111ivala je na snimanju glazbe za dokumentarni film Otroci s Petri\u010dka (Djeca s Petri\u010dka) suvremene skladateljice Bojane \u0160alji\u0107-Pode\u0161va. Film je na 10. festivalu slovenskog filma u Portoro\u017eu dobio nagradu za najbolju glazbu.
\nNeposredno nakon diplome Jerica Rudolf odu\u0161evljeno se posvetila pedago\u0161kom radu. Trenutno podu\u010dava pjevanje u Glazbenoj \u0161koli u Ajdov\u0161\u010dini. O njenom ozbiljnom i predanom radu svjedo\u010de i uspjesi njenih u\u010denika pjeva\u010da koji su dobitnici brojnih nagrada na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim natjecanjima ( Italija: Montepulcano, Giulio Neri; Austrija: Deutschlandsberg, Ferruccio Tagliavini: Crna Gora: Herceg Novi, Bruna \u0160piler; Srbija: Beograd, Lazar Jovanovi\u0107; Hrvatska: Split; Daleki akordi; Slovenija: Natjecanje mladih glazbenika Slovenije i dr.). 2019. godine bila je \u010dlanica \u017eirija na natjecanju mladih glazbenika Slovenije i na Me\u0111unarodnom natjecanju Lazar Jovanovi\u0107 u Beogradu.
\nJerica Rudolf ve\u0107 niz godina vodi mje\u0161oviti \u0161kolski zbor koji sura\u0111uje s profesionalnim glazbenim sastavima kao \u0161to su Orkestar i zbor Slovenske filharmonije i talijanski orkestar Hayden iz Bolzana. Zbor se ravnopravno natje\u010de s profesionalnim sastavima i izvodi velika vokalno-instrumentalna djela: \u010cajkovski: Jolanta; Mozart: Requiem, Jana\u010dek: Glagolska misa; Dvor\u017eak: Stabat Mater; Brahms: Eine Deutsches Requiem; Stravinski: Simfonija psalama i dr.). Zbor je vi\u0161e puta sura\u0111ivao u izvedbama glazbenih djela u organizaciji Ljubljanskog festivala te s Orkestrom i zborom Slovenske filharmonije i \u0161panjolskom plesno-pokretnom skupinom Fura dels Baus pri izvo\u0111enju Orffove kantate Carmina Burana.
\nJerica Rudolf autorica je vi\u0161e dramskih tekstova i kazali\u0161no-pjeva\u010dkih predstava (Mladi Mozart, Sra\u010dje leto, Potpuri operetnih melodij itd.). Vi\u0161e su puta izvedene predstave koje je sama i re\u017eirala, a realizirala ih je zajedno sa svojim u\u010denicima pjevanja.
\nZa rad na podru\u010dju kulture dobila je Priznanje grada Ajdov\u0161\u010dine. Od 2017. godine predsjednica je Dru\u0161tva slovenskih pjeva\u010dkih pedagoga u sklopu kojeg se zala\u017ee za razvoj i obrazovanje na podru\u010dju pedagogije pjevanja, tra\u017ei mogu\u0107nosti za povezivanje dru\u0161tva s drugim srodnim institucijama i poti\u010de umjetni\u010dko stvarala\u0161tvo pedagoga i u\u010denika pjevanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Klavir Philippe Raskin Philippe Raskin ro\u0111en je u Bruxellesu, a glazbi se posvetio u ranoj dobi. Zapo\u010deo je u\u010diti klavir s Aleksandrom Friedlandom, ruskim dirigentom, a nastavio raditi s Bernadette Malter i Loredanom Clini. Svoje glazbeno umije\u0107e na klaviru nastavio je usavr\u0161avati s Emanuelom Krasovskim, Vincenzom Balzanijem, Ralfom Gothonijem i Leonom Fleisherom, a … [Read more…]<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["entry","page","publish","author-aljosa","post-3207"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/3207","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3207"}],"version-history":[{"count":11,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/3207\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3281,"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/3207\/revisions\/3281"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/dalekiakordi.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3207"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}