Gudači

Francesco Parrino

Nakon glazbenog i humanističkog studija na prestižnim europskim akademijima i sveučilištima (Konzervatorij „Giuseppe Verdi”, Milano,  Hogeschool voor de Kunsten, Utrecht; Royal Academy of Music, London; Royal Holloway College, Sveučilište u Londonu) i nakon studija u klasi velikih violinističkih pedagoga kao što su Yfrah Neaman i David Takeno, Francesco Parrino započinje svoju karijeru soliste i komornog glazbenika. Kao jedan od osnivača Trio Albatros Ansambla i Kvarteta Due più Due dobio je priliku svirati diljem svijeta. Nastupao je kao solist s nekoliko važnih orkestara među kojima su  akademski orkestar Sanktpetersburške filharmonije, Sicilijanski filharmonijski orkestar i Torinska filharmonija te je premijerno izvodio djela Marca Bette i Ennia Morriconea. Njegovi muzikološki radovi predstavljeni su na međunarodnim konferencijama koje su organizirali Sveučilišta u Cambridgeu, Londonu, Oxfordu i Yorku te Američko muzikološko društvo, a pisao je i članke za američke, austrijske i talijanske periodičke publikacije. Važni kritičari su pričali o „vjernim izvedbama izražajnog violiniste Francesca Parrina“ (Mario Messinis), „čudu slikovitog zvuka i živahna ili poput dijamanta virtuozna pasaža Francescove violine“ i hvalili njegov interpretativni pristup kao „primjer za način u kojem je glazbena složenost poetski riješena s lakoćom“ (Alberto Cantù). Snimio je nekoliko CD-ova, od kojih su neki svjetske premijere snimki djela virtuoznih violinista 19. stoljeća poput Louisa Spohra (djela za violinu i klavir) i Henrija Vieuxtempsa (djela za violinu) i glavnih talijanskih skladatelja 20. stoljeća poput Giorgia Federica Ghedinija (Concerto „dell’Alderina”) i Gian Francesca Malipiera (Second Violin Concerto). Umjetnički je direktor međunarodnog festivala i majstorskog tečaja LeAltreNote te podučava violinu na konzervatoriju „Niccolò Paganini” u Genovi.

Maja Virant

Čelistica Maja Virant diplomirala je  1975. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Milana Nagyja. Tijekom školovanja nastupala je kao solist uz pratnju orkestara te dobivala brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima kao solist ili član komornih sastava. Usavršavala se kao stipendist Francuske vlade u klasi profesora B. Michelina u Nici, te kao stipendist Hrvatske vlade. Specijalizirala je na konzervatoriju Rimski  Korsakov u Lenjingradu u klasi vodećeg čelista i pedagoga A. P. Nikitina.  Uz stalni pedagoški rad u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu, svirala je u komornim sastavima te do 1987. bila stalni honorarni član Simfonijskog orkestra HRT.
Godine 1985/86. asistent je profesoru M. Flaksmanu na tečaju u Grožnjanu.
Od godine 1987. do 1989. djelovala je kao asistent K. Janković na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1993. osnovala je odjel za violončelo u glazbenim školama u Krškom i Brežicama (Slovenija). Djeluje kao stalni profesor u Glazbenoj školi Krško gdje aktivno sudjeluje u radu simfonijskog orkestra i komornih sastava. Povodom slovenskog kulturnog praznika dobitnica je „Prešernove plakete“ za zasluge u stvaranju i širenju u kulturnoj djelatnosti.
Njezini učenici dobitnici su brojnih priznanja i nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima.

 

Marija Ćepulić

Marija Ćepulić diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1991. godine u klasi profesora Kristijana Petrovića. Svoju naobrazbu nastavila je dvogodišnjim usavršavanjem na „Konservatorium für Musik und Theater“ u Bernu u klasi profesora Igora Ozima.
Više puta je osvajala prve nagrade na violinističkim natjecanjima u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, dobitnica je i nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda, diplome Tribine „Darko Lukić“, nagrade natjecanja „Radio podij“ te nagrade „Stjepan Šulek“. Održala je brojne nastupe i recitale u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je koncertna majstorica Zagrebačke filharmonije od 1994. do 1998. godine, kad je postala docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje od 2004. djeluje kao izvanredna profesorica violine. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.

 

Drveni duhači

Bruno Phillip

Prema sudu glazbene kritike Bruno Philipp (Zagreb, 1978) jedan je od najistaknutijih predstavnika mlađe generacije hrvatskih klarinetista. Uz diplomu Muzičke akademije u klasi profesora Milka Pravdića 2000. godine, prepoznatljiv umjetnički izričaj izgradio je na Konzervatoriju u Parizu za vrijeme trogodišnjeg usavršavanja te na brojnim seminarima kod renomiranih svjetskih klarinetista.  U svojoj karijeri bilježi brojne solističke nastupe, dugogodišnju uspješnu suradnju s pijanistom Ivanom Batošom te uspješnu suradnju s raznim orkestrima i sastavima. Od osvojenih nagrada izdvaja se pobjeda na 1. hrvatskom natjecanju mladih umjetnika PAPANDOPULO 2012. te osvojeno 2. mjesto na međunarodnom klarinetističkom natjecanju u Cluju 2011. kao i nagrada Udruženja rumunjskih kompozitora. Kroz nadahnuto kombiniranje različitih žanrova i stilskih razdoblja, njegov solistički opus često zahvaća praizvedbe suvremenih autora od kojih mu je nekolicina posvetila svoja djela: M. Makar, N. Njirić, J. Magdić, T. Uhlik, D. Bobić, O. Jelaska. Njegove izvedbe često su praćene radio kritikom, baš kao i TV zapisom. Godine 2009. položio je audiciju na mjesto solo klarinetista Simfonijskog orkestra HRT-a. Sa sastavom Trio Solenza dokazuje se i kao uvjerljiv studijski glazbenik, a 2013. godine u nakladi Croatia records promovirao je nosač zvuka „Židovska glazbena ostavština u zvuku i riječi“. Redovito snima za potrebe fonoteke Hrvatskog radija. Od 2011. godine  aktivan je u osmišljavanju i realiziranju emisije „Glazbena kutijica“ Obrazovnog programa Hrvatskog radija. Usporedno s odgojno obrazovnim radom u nastavi, aktivno sudjeluje na međunarodnim simpozijima glazbenih pedagoga (Zadar 2008., Pula 2013., Osijek 2014.).
Profesor je klarineta i pročelnik duhačkog odsjeka u Glazbenim školama „Zlatko Baloković“ i „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu.

Mauro Conti

Mauro Conti, flautist i dirigent, održao je serije koncerata u Italiji i inozemstvu.  Redovito surađuje s pijanistom Alessandrom Stellom i harfisticom Barbarom Da Parè. Često je premijerno izvodio djela suvremenih autora.
Njegov repertoar seže od baroka do suvremene umjetnosti. Vođa je zbora „Non solo note“ te je osnivač i voditelj zbora i orkestra „Roma Ensemble“ u Rimu. Posvetio se operi kao dirigent i često kao producent. Predstavljao je autore kao što su: Rossini, Verdi, Puccini, Mozart, Pergolesi, Purcell, Händel, Kalman, Lehàr, Benatzky.
Među orkestrima koje je vodio su: Rumunjska filharmonija Satu Mare i Operni orkestar Cluja, orkestri „Opera da Camera di Milano“, „L’Anello Musicale”, Kharkovski filharmonijski orkestar  (Ukrajina), orkestar „Orchestra ICO della Magna Grecia“, „Young European Strings“ i orkestar         „Paris Ensemble“.
Mauro Conti je izvođač i istraživač drevne narodne glazbe, aranžira glazbu za instrumentalnu grupu „Terrenote“ s kojom i nastupa kao multi instrumentalist i pjevač. Na flauti je snimio  duete C. Ciardija za Vatikanski radio.
Njegov glazbeni eklekticizam dovodi do suradnje s Titom Schipom Jr. i do objave djelova „Orfeja 9“, prve talijanske rock opere.
Mauro Conti podučava u nekoliko glazbenih škola u Rimu, a bio je i ravnatelj Glazbene akademije „Antonio Lamotta” u Sondriju (Italija). Održao je nekoliko međunarodnih majstorskih tečajeva u  Italiji.

Dario Golčić

Oboist Dario Golčić rođen je u Zagrebu gdje je pohađao osnovnu i srednju glazbenu školu kod profesora Branka Mihanovića. Studirao je kod Heinza Holligera i Christiana Schmitta. Dobitnik je više prvih nagrada na republičkim i saveznim natjecanjima oboista. Kao solist nastupao je s Cantus ansamblom, komornim orkestrima iz Freiburga i Heidelberga te Novim orkestrom iz Basela. U ljetnoj orkestralnoj školi Bisyoc u Velikoj Britaniji docent je od 2006. godine. Član je Simfonijskog orkestra HRT-a na mjestu prvog oboiste, a od 2009. godine asistent je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu iz predmeta oboe.

 

 

 

Dr. Levente Puskás

    Rođen je u Budimpešti 1972. Imao je 7 godina kada je počeo učiti svirati klavir i 11 kad je počeo svirati klarinet.
Od 1990. do 1993. studira klarinet na Konzervatoriju Sv. Stefana u Budimpešti  te nastupa kao solo klarinetista u Simfonijskom orkestru Svetog Stefana.
Od 1993. do 1998. studira klarinet na Glazbenoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti u klasi profesora Tibora Dittricha. Diplomirao je 1998. kao klarinetist i komorni umjetnik te kao profesor klarineta.
1994. osvaja drugu nagradu na Natjecanju mladih umjetnika u Chicagu (Young Artist Competition).
1995. je zajedno sa svoja tri prijatelja glazbenika osnovao Budimpeštanski saksofonski kvartet. S ovim kvartetom je dobio 6 nagrada na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima (1995. i 1996. godine na Glazbenoj akademiji Franz Liszt – Natjecanje komorne glazbe – 1. nagrada, 1996. Međunarodno natjecanje komorne glazbe u Osaki (Japan) – Specijalna nagrada, 1997. Međunarodno natjecanje komorne glazbe u Trapaniju (Italija) – 4. nagrada,  1998. Međunarodno natjecanje komorne glazbe u Caltanisetti (Italija) – 3. nagrada, 2000. Natjecanje  Gustav Bumcke u Dortmundu, Njemačka – 2. nagrada).
Između 2002. i 2004. Budimpeštanski saksofonski kvartet se usavršava na konzervatoriju u Parizu (Conservatoire National Supérieur de Musique et de Dance de Paris) pod vodstvom profesora Lászla Hadadya.
U akademskoj godini 2006./2007. stječe i diplomu saksofoniste i profesora na Nacionalnom konzervatoriju za glazbu i ples u Montreuili (Conservatoire National de Musique et de Dance, Montreuil) pod vodstvom profesora Jean-Pierra Baragliolija.
Usavršavao se na nekoliko majstorskih tečajeva (Michiel Oldenkamp – Nizozemska, Eugéne Rousseau – SAD, Thomas Friedli – Švicarska, Oto Vrhovnik – Austrija) i sa svojim kvartetom je predstavljao mađarske saksofoniste na Svjetskom kongresu u Montrealu (Kanada) 2000. te 2003. u Minneapolisu (SAD).
Između 2009. i 2014. studira na Glazbenoj akademiji u Banskoj Bistrici, Slovačka (Akadémia umeni v Banskej Bystrici) gdje stječe doktorsku titulu u lipnju 2014. Njegov profesor je bio prof. Alexander Stepanov.
Radio je s brojnim svjetski poznatim umjetnicima:
Zoltán Kocsis, Iván Fischer, Ádám Fischer, Andrea Rost, Peter Eötvös, Heinz Holliger, Marek Janowski, Leonidas Kavakos, Vadim Gluzman, Aldo Ceccato, Alexander Vedernikov, György Vukán, Gergely Vajda, Christian Wirth, Lars Mlekusch, Mario Giovannelli, itd.
Od 2000. predaje saksofon na Konzervatoriju Béni Egressy u Budimpešti te od 2006. na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Debrecenu.

 

Limeni duhači

Dario Teskera

Dario Teskera diplomirao je trubu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1995. godine u klasi profesora Stanka Selaka. Dvije godine pohađao je privatne poduke kod Antona Grčara, profesora trube na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Od 1994. do 1996. godine stalni je član Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske. Godine 1996. započinje dvogodišnje  usavršavanje na Trubačkoj akademiji u Bremenu (Trompeten – Akademie Werder). Tijekom školovanja u Bremenu pohađao je nastavu kod  istaknutih solista,  profesora i predavača. Iskustvo sviranja u orkestru stjecao je i kao praktikant u Bremenskoj filharmoniji sudjelujući u  većem broju opernih i koncertnih projekata. Od 1998.  godine  solist je Simfonijskog orkestra HRT-a.  Solistički je nastupao uz mnogobrojne hrvatske i neke inozemne orkestre od kojih  posebno ističe  solističke nastupe uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a u  koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski  i nastupe s orkestrom Capella Istropolitana iz Slovačke. Nastupa na svim važnijim festivalima klasične glazbe u Hrvatskoj.
Godine 2010. praizveo je Koncert za trubu i gudače koji je hrvatski skladatelj Davor Bobić  skladao za njega. Dario Teskera djelovao je kao član Zagreb brass kvinteta,  ansambla Ad Gloriam,  tria Vallis Aurea  i  ansambla Simply Brass .
Član je stručnog ocjenjivačkog suda na natjecanjima mladih glazbenika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, a u suradnji s Hrvatskim saborom kulture višegodišnji je član ocjenjivačkog suda na smotrama i natjecanjima amaterskih puhačkih orkestara. Član je Vijeća za kulturu (za glazbenu djelatnost) Grada Zagreba od 2009-2013. godine. Od 1999. bavi se pedagoškim radom  na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Trenutno radi u zvanju izv. prof. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Sarajevu i kao stalni suradnik Simfonijskog orkestra HRT-a.

Branislav Aksin

Branislav Aksin rođen je 1959. godine u Novom Sadu. Trombon je počeo učiti u  Muzičkoj školi „Isidor Bajić“ u Novom Sadu.  Diplomirao je 1985. godine, a magistrirao 1989. godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Vinka Valečića. Za vrijeme studija osvaja najviše nagrade na republičkim i saveznim natjecanjima. Nagrađen je na Jugoslavenskom natjecanju muzičkih umjetnika u Zagrebu 1987. godine.
Kao solist i kao član raznih komornih ansambala održao je niz koncerata u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na festivalima poput Nomus, Bemus, Tribina Jugoslavenskog stvaralaštva u Opatiji, Zagrebački  bijenale, itd.  Godine 1989. počinje saradnju s „Theatre Jel“ iz Francuske. S ovim je ansamblom nastupao u mnogim zemljama Europe.
Kao član komornog orkestra „Camerata accademica“, Novosadskog Brass Quintet-a, ansambla „Sonemus“ iz Sarajeva, zatim kao solist i u raznim drugim ansamblima nastupa na Nomusu-u, Bemusu-u, Međunarodnoj tribini kompozitora u Beogradu, te na mnogobrojnim koncertima. Osnivač je kvarteta trombona „T-boNeS 4“, s kojim je održao niz koncerata.  Član je orkestra Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu kao solo trombonist. Predaje na Akademiji umetnosti u Novom Sadu  kao redovti profesor.

Boštjan Lipovšek

Boštjan Lipovšek prvi je rogist Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. Učitelji su mu bili otac, brat i Jože Falout. Studirao je kod Falouta na Glazbenoj Akademiji u Ljubljani gdje je diplomirao, magistrirao i nakon toga predavao. Studirao je kod Radovana Vlatkovića na Sveučilištu Mozarteum u Salsburgu. Nastupao je sa Slovenskim radijskim simfonijskim orkestrom, Slovenskim filharmonijskim orkestrom i s većinom vodećih orkestara s područja bivše Jugoslavije. Kao gostujući prvi rogist, surađivao je s nekim istaknutim orkestrima kao što su Berlinski simfonijski orkestar, „La Monnaie“ (Briselska opera), Melburnški Simfonijski orkestar, Komorni orkestar Mahler i Izraelski filharmonijski orkestar, Škotski komorni orkestar, te Australski komorni orkestar. Budimpeštanski festivalski orkestar pod vodstvom Ivana Fishera ga je često angažirao za nastupe i turneje.
Kao solist, Lipovšek je nastupao s dirigentima kao što su Anton Nanut, Uroš Lajovic, En Shao, Yakov Kreizberg, Sian Edwards…Dobitnik je međunarodnog natjecanja u Italiji u gradu Porcia te je nagrađen Prešernovom plaketom (2008.), nagradom koju dodjeljuje slovensko Ministarstvo kulture. Predavač je na Glazbenoj akademiji u  Ljubljani od 1998., a od 1995. predaje i u Zagrebu.