KLAVIR

Olga Borzenko

Olga Borzenko  završila je Školu za talente Solomija Krušeljnickaja pri Konzervatoriju N. V. Lisenko i Muzičku akademiju (klasa S. A. Dajč) u Lavovu. Magistrirala je na Nacionalnoj muzičkoj akademiji Čajkovski u Kijevu 1986. g. u klasama V. V. Sečkina i A. M. Snegerjova. Pedagošku aktivnost započela je u Lavovu upravo na Akademiji gdje je i studirala. Kao profesorica klavira na Katedri za klavir radila je od 1986. do 1998. g. Ovaj period obilježen je značajnim rezultatima na nacionalnim natjecanjima i početkom rada u području klavirske metodologije. Koncertnu i pedagošku djelatnost nastavila je u Cetinju gdje je od 1998. g. zaposlena je kao vanredna profesorica klavira na Muzičkoj akademiji i kao honorarna profesorica u srednjoj Muzičkoj školi u Kotoru (do 2002. g.). Uspješan rad s učenicima i studentima potvrđuju brojne nagrade na republičkim i internacionalnim natjecanjima.
Od 2002. g. živi u Novom Sadu i zaposlena je u Muzičkoj školi Isidor Bajić kao stručna suradnica i profesorica klavira. Sudjelovanje na brojnim koncertima i natjecanjima čini njeno iskustvo i biografiju sve bogatijom. Zajedno sa svojim učenicima sudjelovala je  u radu Prvog, Drugog, Trećeg i Četvrtog memorijala Isidor Bajić – u okviru Okruglog stola Otvorenog pijanističko-pedagoškog foruma i na Pijanističkom natjecanju Isidor Bajić. Rezultat tih aktivnosti  je sudjelovanje na Yale Masterclass kao predavačice. Redovno je priređivala klavirske recitale i često nastupala s orkestrima pod voditeljstvom poznatih ukrajinskih i europskih dirigenata (D. Kabalevski, R. Filipčuk, D. Pelehatoj, I. Simović, B. Gnjedaš, I. Kolesij, I. Juzuk, F. Albanezi). Nastupala je na festivalima u Podgorici, Kotoru, Herceg Novom, Tivtu, Baru i Novom Sadu. Sudjelovala je  u radu žirija  republičkih natjecanja Srbije i Crne Gore, Međunarodnom natjecanju Petar Konjović, Internacionalnom natjecanju Slobomir u Bijeljini  i na mnogim domaćim natjecanjima. Članica je Udruženja klavirskih pedagoga Vojvodine UKLAPEV i europske asocijacije EPTA.

 

Sergio De Simone

Sergio de Simone rođen je u Firenci. Studirao je klavir u klasi Giuseppa Tanzinija, a komornu glazbu u klasi Franca Rossija. Diplomirao je 1995. godine na Konzervatoriju za glazbu Arrigo Boito u Parmi s najvišim priznanjima. Pohađao je majstorske radionice Murraya Perahie, Alda Ciccolinija, Philippa Cassarda, Bruna Canina, Christophera Eltona, Alessandra Specchia i Pierra Narcisa Masija. U 1995., 1996. i 1998. godini sudjelovao je na ljetnom festivalu Joaquina Achucarra na Akademiji Chigiana u Sieni i stekao nagrade: Diploma di Merito, Guido Agosti, SIAE i E. Contestabile stipendiju. U siječnju 1996. godine, zahvaljujući stipendiji Joel Estes Tate, studirao je u klasi Joaquina Achucarra na Metodističkom sveučilištu u Dallasu. U periodu od 1996. do 1997. godine osvojio je nagradu Don Nobles za korepeticiju, a 1998. Von Mickwitz nagradu za solo izvođača. Kao aktivni solo i komorni klavirista nastupa za najistaknutija glazbena udruženja u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Ujedinjenom kraljevstvu, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, SAD-u, Argentini, Brazilu, Čileu, itd. Kao solist nastupao je s Rumunjskim državnim orkestrom,  Orkestrom Padove i Veneta, orkestrom Meadows Symphony, Sicilijanskim simfonijskim orkestrom, Sarajevskom filharmonijom … Njegov repertoar sadrži Bachove, Mozartove, Beethovenove, Schumannove, Brahmsove, Ravelove, Griegove, Shostakovićeve i Chopenove piano koncerte. Sergio je iznimno aktivan i kao pedagog: podučavao je  klavir  na Konzervatoriju Gesualdo da Venosa u Potenci, Konzervatoriju Mascagni u Livornu, te od 2013. godine na Trinity Laban konzervatoriju za glazbu i ples u Londonu. Redovito održava stručna predavanja u Italiji, Ujedinjenom kraljevstvu, Austriji, Hrvatskoj, Bosni, Austriji, Indiji i Singapuru, itd.  Mnogi njegovi studenti dobitnici su nagrada na međunarodnim natjecanjima. Trenutno radi kao gostujući profesor na KUG-u, Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu u Austriji.

 

Yurii Kot

Jurii Kot završio je Specijaliziranu srednju glazbenu školu Lysenko u Kijevu u klasi prof. Weintrauba. Diplomirao je 1991. na Nacionalnoj glazbenoj akademiji Čajkovski, a 1993. završio je poslijediplomski studij na istoj akademiji u klasi prof. Kozlova. Laureat je pijanističkih natjecanja Lysenko (Kijev, 1988.), Rahmanjinov (Moskva, 1990.) i Prokofjev (Sankt Peterburg, 1992.).
U ansamblu s Irinom Aleksejčuk pobijedio je na natjecanju komornih ansambala Zlatna jesen (Khmelnytskyi, 1993.) te na natjecanju klavirskih dua ARD (München, 1996.) i Murray Dranoff (Miami, 1997.). Nastupao je s mnogim simfonijskim orkestrima u Ukrajini, Rusiji, Njemačkoj, SAD-u i Japanu. Snimio je brojne snimke za ukrajinske radio postaje, od kojih su mnoge trajno sačuvane. Snimao je za televizije u Ukrajini, Srbiji, Njemačkoj i SAD-u. Od 1994. radi kao predavač na Odsjeku za klavir Nacionalne glazbene akademije Čajkovski u Kijevu (2002. izabran je u zvanje izvanrednog profesora). Od 2019. do 2022. godine bio je pročelnik klavirskog odjela. Bio je član žirija na natjecanjima pijanista: Natjecanje mladih pijanista Prokofjev (St. Peterburg, Rusija, 2000.), Međunarodno natjecanje mladih pijanista, violinista i violončelista (Tbilisi, Gruzija, 2000.), Međunarodno natjecanje mladih pijanista Gradus ad parnassum (Kragujevac, Srbija, 2001., 2003. i 2005.), Međunarodno natjecanje Isidor Bajić (Novi Sad, Srbija, 2004.), Eurovizija mladih glazbenika Slovenije (Ljubljana, Slovenija, 2007.) Međunarodno natjecanje Gavrilin (Vologda, Rusija, 2007.)… Vodio je seminare u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Austriji, Češkoj, Japanu, SAD-u… Godine 1995. postao je Počasni umjetnik Ukrajine. U veljači 2000. dobio je nagradu Revutski koju dodjeljuju Ministarstvo kulture i umjetnosti, Savez skladatelja i Nacionalno glazbeno vijeće Ukrajine za koncertnu djelatnost i izvođenje suvremene glazbe. Godine 2019. postao je Nacionalni umjetnik Ukrajine.

 

Lovre Marušić

Lovre Marušić prve poduke iz klavira dobiva od Rozarije Samodol u rodnom Omišu. Na poziv slavne ruske pijanistice Natalije Trull, 2006. godine odlazi u Moskvu na Centralnu muzičku školu pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski. Studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu započeo je u klasi Rubena Dalibaltayana, a nastavio i diplomirao u klasi Ljubomira Gašparovića. Dobitnik je Rektorove i Dekanove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za iznimne rezultate tijekom studija. Poslijediplomske studije nastavlja na Hochschule für Musik Franz Liszt u Weimaru u klasi Grigoryija Gruzmana.  Dobitnik je brojnih značajnih nagrada na uglednim pijanističkim natjecanjima, među kojima se ističu: prva nagrada na 20. Međunarodnom natjecanju Santa Cecilia u Portu (2018.), prva nagrada na Međunarodnom natjecanju IMF u Parizu (2018.) kao i prva nagrada, nagrada komisije i nagrada publike na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Isidor Bajić u Novom Sadu (2016).
Bilježi nastupe s eminentnim orkestrima i vrhunskim komornim sastavima poput The Cleveland Orchestra, Beethoven Orchester Bonn, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Vojvođanskih simfoničara, Beogradskih simfoničara, Irkustske filharmonije, Simfonijskog orkestra HNK Split, Escher String Quarteta iz New Yorka, Beethoven Trio Bonn te Zagrebačkih solista i Splitskih solista. Svoju je međunarodnu reputaciju potvrdio osvajanjem srebrne medalje i specijalne nagrade Robert Schumann Award na prestižnom pijanističkom natjecanju International Telekom Beethoven Piano Competition 2023 u Bonnu  kao i osvajanjem srebrne medalje u Clevelandu, SAD na 2021 Cleveland International Piano Competition. U sezoni 2023./2024. očekuju ga, kao solista i komornog glazbenika, tri turneje u Kini, turneja sa Slovačkom filharmonijom i Mo. Danielom Raiskinom u Slovačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. Trenutno je zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u zvanju asistenta na klavirskom odjelu te je umjetnički voditelj međunarodnog Festivala komorne glazbe Ostinato u Omišu.

 

Vladimir Mlinarić

Vladimir Mlinarić završio je nižu i srednju muzičku školu u Puli. Studirao je u Ljubljani, u klasi prof. Zdenke Novak, a usavršavao se u Beču u klasi L. Brumberga.
Još kao student dobio je nekoliko nagrada: studentska Prešernova nagrada,  prve nagrade na natjecanjima u Velenju (republičko), Dubrovniku (savezno) i dvorcu Zemono (međunarodno).  Bio je nagrađen i na međunarodnim natjecanjima u Italiji i Njemačkoj (Baden-Baden, 1. nagrada – apsolutni pobjednik). Prvi solistički recital je imao u Puli 1981. godine.
Kao solist, ili u raznim komornim ansamblima, svirao je u većini europskih središta (Pariz, München, Torino, Milano, Firenze, Beč, Edinburgh, Bruxelles…), Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Kini, Čileu i Rusiji. Nastupao je na međunarodnim festivalima i sudjelovao je s poznatim umjetnicima (Barbara Bonney, Pierre Amoyal, Igor Gavriš, Kurt Widmer, Nurit Pacht, Marcos i Bernarda Fink, Mirjam Kalin, Alessandro Svab, Jasminka Stančul), a od osnivanja (1994.) član je tria Luwigana (dobitnici Betettove i Župančičeve nagrade). Izvodi i suvremenu glazbu te je premijerno izveo djela I. Petrića, B. Leskovica, T. Sveteta, P. Ramovša i drugih. Stručna ga kritika ocjenjuje  kao profinjenog interpreta koji u sebi udružuje akademizam i slobodnu fantaziju te tehničku perfekciju i ljubav za muziku. O njegovim izvedbama piše se da su precizne i pregledne, a o njegovom stilu da je duhovit, originalan i nenametljiv.
Od 2002. profesor je klavira na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Redoviti je član ocjenjivačkih žirija na natjecanjima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Italiji, BiH, Crnoj Gori i Rusiji. Drži klavirske seminare u Hrvatskoj, Sloveniji, Rusiji, BiH, Italiji i Crnoj Gori.

 

 

GITARA

Vojislav Ivanović

Gitarist, kompozitor i pedagog Vojislav Ivanović rođen je u Sarajevu. Gitaru je počeo svirati s 10 godina. Diplomirao je i magistrirao gitaru na Konzervatoriju u Ateni, a kompoziciju na Muzičkoj Akademiji u Sarajevu. Od ranog uzrasta nastupa kao solist, član komornih sastava i surađuje  s orkestrima kao što su Sarajevska filharmonija, Trinity College Strings, St. George Strings, Camerata Serbica, Makedonska filharmonija i Simfonijski orkestar Macedonia Jeunesse Musicale. Nastupao je i snimao s nekim od velikana jazza kao što su kontrabasist Arild Andersen, saksofonist Bendik Hofseth (bivši član Pat Metheny Group), bubnjar Paul Vertico, trubač Paolo Fresu, pijanist Miloš Petrović i gitarist i kompozitor Vlatko Stefanovski. Njegov raznovrstan kompozitorski opus predstavljaju djela za solo instrumente (gitaru, klavir, harfu, violinu, flautu,…), komorne i orkestralne sastave. Od posebnog značaja su kompozicije za gitaru Cafe Pieces i Sonata, gitaristički duo Balkan Express, Rakù za komorni orkestar, English Concerto za gitaru i gudače, Concerto di Mare Nostrum za dvije gitare i orkestar. Ivanovićeve kompozicije redovno izvode renomirani svjetski solisti i orkestri od kojih se izdvajaju Orkestar Nova Rusija (dir. Yuri Bashmet), Zagrebački solisti, Vienna Pons Artis, Tijuana Festival Orchestra, Boston Alea Contemporary Ensemble i mnogi drugi. Kao plodan TV i filmski kompozitor najveći uspjeh ostvario je muzikom za TV seriju Porodica Milić TV Sarajeva te muzikom za dokumentarni film Halda koji je kao predstavnik BiH osvojio prestižnu nagradu Prix Italia na Međunarodnom festivalu u Pesaru. Sa suprugom Aleksandrom 2008. g. osniva duo Levante.  U sezoni 2019/20 ostvaruju trijumfalan uspjeh na tri turneje u Americi. Ivanović je izuzetno cijenjen pedagog, predavač i član žirija na svjetskim festivalima među kojima se može istaknuti svjetsko natjecanje i simpozij gitare GFA u Miamiju 2019. g. Redovni je profesor gitare i kompozicije na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Od 2016. g osnivač je i direktor međunarodnog natjecanja Guitar united u Istočnom Sarajevu.

 

Marco Tamayo

Marco Tamayo, kubanski gitarist s austrijskim državljanstvom, proglašen  „Kraljem gitare“ uživa međunarodni ugled u svim domenama klasične gitare. Tamayo, koji odnedavno predaje klasičnu gitaru na Umjetničkom sveučilištu u Berlinu, pobjednik je najznačajnijih međunarodnih natjecanja osvojivši više od 25 nagrada među kojima se ističu natjecanja Michele Pittaluga u Italiji, Andrés Segovia u Španjolskoj, Vienna-Rust, Nikita Koshkin u Austriji, te Leo Brouwer u Havani na Kubi. Marco Tamayo je znameniti solist i nastupa u suradnji s različitim komornim ansamblima. Njegov iznimno velik repertoar sadrži raznovrsne stilove. Kao predsjednik ocjenjivačkih žirija i organizator festivala gitare stjecao je iskustvo od svoje rane dobi. U posljednje vrijeme interes za skladanjem potakao ga je na stvaranje nove literature za gitaru. Tamayo je počeo svirati gitaru kao dijete u ranoj dobi od tri godine. Bio je proglašen čudom od djeteta u dobi od šest godina, a svoju prvu međunarodnu turneju održao je u Europi kada je imao deset godina. Pedagošku karijeru započeo je radeći kao profesor na Sveučilištu u Sidneyu u Australiji, potom na Gustav Mahler Privatuniversitӓt u Austriji (GMPU), na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu (Austrija), na Akademiji umjetnosti u Gdanjsku (Poljska), a nedavno je u konkurenciji od 400 gitarista iz cijeloga svijeta osvojio titulu profesora na Umjetničkom sveučilištu u Berlinu. Njegovoj klasi pridružili su se gitaristi iz cijelog svijeta. Tamayova knjiga Essential Principles for the interpretation on the Classical Guitar promijenila je pristup podučavanju klasične gitare u cijelom svijetu. Umjetnički je direktor natjecanja Michele Pittaluga Int. Guitar contest, te direktor i osnivač natjecanja i festivala Klagenfurt Int. Competition and Festival u Austriji (koji se održavao do 2020. godine). U 2023. godini predstavio je Tamayo’s Masterclasses, mrežnu platformu pomoću koje je želio podijeliti svoje dugogodišnje znanje, izvodeći i analizirajući slavna djela i osnovne skladbe za gitaru.

 

Xhevdet Sahatxhija

Xhevdet Sahatxhija diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka. Dugo godina je radio kao profesor gitare u Glazbenoj školi Pavla Markovcu u Zagrebu. Umjetnički je savjetnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te vanjski suradnik na Fakultetu za umjetnosti u Peći, Kosovo. Dugi niz godina bio je umjetnički suradnik na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu te izvanredni profesor na Fakultetu za lijepe umjetnosti u Prištini. Obrazovao je mnoge naraštaje mladih gitarista od kojih su mnogi osvojili vrijedne nagrade na međunarodnim i državnim natjecanjima, a danas su priznati umjetnici i glazbeni pedagozi. Sudjelovao je na puno renomiranih festivala, kao što su: Anna Amalia u Weimaru (Njemačka), Guitar Art Festival u Beogradu, Enrico Mercatali u Goriziji (Italija), Mörska Sobota i Svirel u Sloveniji, Zagreb Guitar Fest, Sarajevo Guitar Fest, Poreč Fest, Split Guitar Fest, Tirana Guitar Festival, Omiš Guitar Fest, Daleki akordi, Tremolo Skopje, Ohrid Summer Guitar Academy (Sjeverna Makedonija), ESMA (Kosovo)… Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatskog društva glazbenih plesnih pedagoga za 2004. godinu. U razdoblju od 2003. do 2009. godine bio je voditelj stručnih vijeća za učitelje gitare i mentor mladim nastavnicima. Od 2010. do 2017. godine bio je predsjednik Hrvatske udruge gitarskih pedagoga. U razdoblju od 2009. do 2014. godine bio je ravnatelj Glazbene škole u Novskoj. Uz redovan pedagoški rad vodio je Međunarodnu ljetnu gitarsku školu u Pučišćima i Milni na Braču, a zadnjih godina u Poreču. Umjetnički je ravnatelj Peja International Guitar Festival-a. Član je mnogih ocjenjivačkih sudova na međunarodnim, državnim i regionalnim natjecanjima. Uz pedagoški rad nastupa solo ili kao član raznih komornih sastava na koncertima u Hrvatskoj i Europi.

 

 

PJEVANJE

Ozren Bilušić

Ozren Bilušić rođen je 1975. godine u Bjelovaru. Nakon završene prirodoslovne-matematičke gimnazije i Srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskog (klarinet), upisuje studij pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesorice Snježane Bujanović-Stanislav. Od 1995. godine postaje stalni zborski pjevač-epizodist opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 2004. godine postaje solist, a 2016. unaprijeđen je u Prvaka opere HNK u Zagrebu.
U matičnoj kući ostvario je više od 70 uloga. Redovno gostuje u HNK Split,  na Splitskom ljetu, HNK Ivana pl. Zajca te HNK Varaždin. Surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT te ostalim ansamblima u Hrvatskoj. Stalni je član, te jedan od osnivača Hrvatskog vokalnog ansambla Sv. Blaž.
Dobitnik je nekoliko nagrada: nagrade Porin za izvedbu Podnevne simfonije Borisa Papandopula, 2003.; nagrade Milan Pihler HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci za najbolje ostvarenu mušku ulogu (Fra Melitone u predstavi Moć sudbine) u opernom programu u sezoni 2011/2012.;  nagrade Vladimir Ruždjak za najbolje operno ostvarenje za ulogu Chapmana u operi Lennon Ive Josipovića (HNK Zagreb, 2023.).

 

 

 

Snežana Nena Brzaković

Snežana Nena Brzaković studirala je pjevanje u Beogradu u klasi prof. B. Cvejić i prof. R. Smiljanić. Umjetničko usavršavanje kao i postdiplomske studije završila je je na Hochschule für Musik Hans Eisler kod prof. Norme Sharp. Usavršavala se s istaknutim glazbenicima svjetske operne scene poput B. Fassbaender, I. Borgh, S. Skigin i drugima.Pjevala je brojne uloge te održala koncerte i recitale u Njemačkoj, Austriji, Bjelorusiji, Ukrajini, Litvi, Srbiji, Španjolskoj, itd. Za svoj umjetnički rad dobila je brojne nagrade i priznanja.
Od 1998. do 2007. predavala je pjevanje i pedagošku praksu na Hochschule für Musik  Hanns Eisler u Berlinu. Od 2006. umjetnička je voditeljica Instituta za vokalnu tehniku i tehniku disanja u Berlinu. Predaje kao gostujuća profesorica na Glazbenoj akademiji u Vilniusu, Latvijskoj glazbenoj akademiji Jāzeps Vītols u Rigi, Konzervatoriju za glazbu u Mariboru i Ljubljani. Redovito sudjeluje na međunarodnim majstorskim tečajevima i kao članica žirija na pjevačkim natjecanjima diljem svijeta. Mnogi od njezinih učenika sada su uspješni operni pjevači na međunarodnim pozornicama.
Od 2007. profesorica je pjevanja, a od 2017. umjetnička direktorica međunarodnog opernog tečaja Oper Oder-Spree u Beeskowu (Nemačka). Od 2015. angažirana je u Državnoj operi kao profesorica pjevanja za dječji zbor pod ravnanjem Vinzenza Weissenburgera.
Kao cijenjena vokalna stručnjakinja i učiteljica disanja surađuje s raznim profesionalnim zborovima, opernim kućama i eminentnim dirigentima kao što su Daniel Barenboim, Simone Young, Diego Fasolis, Zubin Mehta i drugi. U tom kontekstu držala je majstorske tečajeve u Maleziji, Singapuru, Finskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Švedskoj, Turskoj,  Meksiku itd. Od 2020. ispitna je stručnjakinja za magistarske ispite u Švicarskom opernom studiju Sveučilišta za umjetnost u Bernu, Švicarska.

 

Claudia Visca

Sopranistica Claudia Visca rođena je u New Yorku, a diplomirala je na renomiranom Curtis institutu za glazbu u Philadelphiji gdje je studirala  klasi Eufemije Giannini i Margret Harshaw. Zahvaljujući Fulbright stipendiji dobila je priliku nastaviti obrazovanje na Visokoj školi za glazbu u Beču gdje je zaključila svoje obrazovanje pod vodstvom Ks. Hilde Rossel-Majdan i Antona Dermota. Claudia Visca surađivala je s priznatim dirigentima, redateljima i umjetnicima uključujući Eugenea Ormandyja, Gustava Kuhna, Istvana Kertesza, Miguela Gomez-Matineza, Sandora Vegha, Raphaela Frühbeck de Burgosa, Pina Bauscha, Christine Mielitz, Marcela Prawyja, Bruna Caninoa, Rudolfa Serkina, Guarneri kvartetom, Edith Mathis, Agnes Baltsa i Placida Dominga. Vrhunac njene karijere je uloga Marie u mjuziklu West Side Story pod dirigentskim vodstvom  skladatelja Leonarda Bernsteina. Tijekom svoje duge karijere na pozornici, Claudia Visca gostovala je u više od 25 opernih kuća u Europi uključujući one u Amsterdamu, Berlinu, Kölnu, Ženevi, Münchenu, Beču i Zürichu. U više od 2000 nastupa pojavila se u više od 75 uloga u operama, operetama i mjuziklima, kao i brojnim koncertima. Od 1998. do 2003. Claudia Visca je radila kao profesorica na Visokoj školi za glazbu u Kölnu. U 2003. godini postala je profesorica na Sveučilištu za glazbu i dramsku umjetnost u Beču. Claudia Visca održavala je majstorske tečajeve iz vokalne tehnike i interpretacije u Australiji, Austriji, Bugarskoj, Kini, Češkoj, Engleskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Italiji, Japanu, Norveškoj, Poljskoj, Srbiji i Sjedinjenim Državama. Njezini studenti pobjednici su mnogih međunarodnih natjecanja te nastupaju u velikim opernim kućama širom svijeta, poput opernih kuća u Amsterdamu, Barceloni, Berlinu, Bologni, Ženevi, Hamburgu, Londonu, Madridu, Moskvi, Münchenu, New Yorku, Parizu, Pragu, Rimu, Beču, Varšavi i Zagrebu.

 

Ljubica Živković

Ljubica Živković rođena je u Beogradu. Solo pjevanje studirala je na Muzičkoj akademiji u Beogradu u klasi Zvonimira Krnetića, a glazbenu teoriju u klasi profesora Petra Ozgijana. Diplomirala je u klasi Radmile Smiljanić. Još za vrijeme studiranja položila je audiciju za Beogradsku operu gdje je trinaest sezona bila solistica u 360 predstava.
Od 1994. godine aktivno se bavi pedagogijom. Pedagošku djelatnost započinje u Muzičkoj školi Jovan Bandur u Pančevu, a nastavlja u Muzičkoj školi Stanković gdje predaje i danas. U trogodišnjem periodu pomaže razvoju pjevačkog odjela u Muzičkoj školi Vlado Milošević u Banja Luci. Od 2004. godine ima svoju klasu na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Njeni učenici nositelji su najprestižnijih nagrada sa svih značajnijih natjecanja u državi i inozemstvu.
U 2000. godini osnovala je ansambl Operetika kojeg čine njeni sadašnji i bivši učenici i studenti. U suradnji s Muzičkom omladinom Srbije, ansambl Operetika nastupa u mnogim gradovima Srbije.
Ljubica Živković sudjeluje kao članica žirija  na natjecanjima Petar Konjović u Beogradu, Nikola Cvejić u Rumi, republičkom natjecanju u Srbiji i Republici Srpskoj,  Danima solo pjevanja u Lazarevcu, Međunarodnom natjecanju Davorin Jenko i Međunarodnom natjecanju pjevača Lazar Jovanović u Beogradu, Međunarodnom natjecanju Daleki akordi u Splitu, Festivalu komorne glazbe ART in DUO / ART in TRIO u Šapcu, …
Dobitnica je nagrade Udruženja muzičkih i baletskih pedagoga Srbije za višegodišnje izvaredne rezultate u pedagoškom radu, kao i godišnje nagrade Zajednice muzičkih i baletskih škola Srbije, nagrade za najboljeg pedagoga Vojvodine.

 

Ante Jerkunica

 Bas Ante Jerkunica  karijeru je započeo u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu 2002. godine te četiri godine kasnije osvaja 1. nagradu na međunarodnom natjecanju u Zagrebu čime započinje njegova međunarodna karijera. Odazvavši se na poziv jedne od najprestižnijih opernih kuća, Deutsche Oper Berlin, vrlo brzo postaje nositelj basovskog repertoara u širokom programskom luku od belcanta do Wagnera. Neke od značajnih uloga koje je ostvario su Fiesco (Simon Boccanegra), Fillip II (Don Carlo), Padre Guardiano (La forza del destino), Banco (Macbeth), Alvise (La Gioconda), Rodolfo (Sonnambula), Sarastro (Čarobna frula), Marcel (Hugenoti), Gremin (Onjegin), Pimen (Boris Godunov), Fafner (Rheingold i Siegfried) Hunding (Walküre), Kralj Marke (Tristan i Isolda), Daland (Ukleti Holandez). Usporedno s nastupima u matičnoj berlinskoj kazališnoj kući gostuje u najprestižnijim opernim kućama od Pariza do Buenos Airesa gdje je njegova izvedba uloge ‘Vodenjaka’ u operi Rusalka u glasovitom Teatro Colon dobila nagradu publike za najboljeg interpreta operne sezone dok je 2017. izveo ulogu Kneza Hovanskog iz opere Hovanschina u londonskom Royal Albert Hall-u na manifestaciji BBC Proms.

Dosada je surađivao s brojnim poznatim dirigentima kao što su: Ricardo Muti, Kiril Petrenko, Semyon Bychkov, Ivor Bolton, Marco Armiliato, Sir Mark Elder, Kent Nagano, Adam Fischer, Sir Donald Runnicles, Marc Albrecht, Michael Jurowsky, Alexander Vedernikov, Bertrand de Billy, Alain Altinoglu itd. Posebno valja istaknuti suradnje s istaknutim opernim režiserima: Robert Carsen, Dmitry Tcherniakov, David Alden, Casper Holten, La fura del Baus/ Alex Ole, Hans Neuenfels, Romeo Castelluci.