Klavir

Dalibor Cikojević

Dalibor Cikojević glazbenu je naobrazbu započeo već u svojoj sedmoj godini u Splitu gdje je maturirao i završio srednju glazbenu školu u razredu profesorice Jelke Bakašun. Nakon toga odlazi u Beč gdje studira na Visokoj glazbenoj školi u razredu Alexandera Jennera kod kojega je i magistrirao. Njegovom daljnjem umjetničkom sazrijevanju pridonijeli su usavršavanje kod Olega Maisenberga te studij Instrumentalne pedagogije kod Carmen Graf Adnet.
Od rane mladosti nazočan je na glazbenoj sceni te  nastupa na raznim domaćim i inozemnim festivalima kao što su Splitsko i Zagrebačko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, Glazbene večeri u Sv. Donatu, Osorske glazbene večeri, George Enescu Festival, Raba Musikfestival i Wiener Festwochen. Pod ravnanjem dirigenata Pavla Dešpalja, Nikše Bareze, Ivana Repušića, Petera Burwika, Georga Schmöhea te Michaela Dworzinskog imao je zapažene nastupe sa svim značajnim hrvatskim orkestrima te s Wiener Ensemble des 20. Jhr. Na području komorne glazbe surađivao je sa Zagrebačkim solistima, Gudačkim kvartetom Sebastian i nizom uglednih glazbenika iz zagrebačkog i bečkog glazbenog života. Njegov koncertni repertoar širokoga je raspona i seže od baroka sve do suvremenih djela 21. stoljeća.

Naročito se istaknuo  interpretacijama djela hrvatskih skladatelja Borisa Papandopula i Božidara Kunca. O tome svjedoči pet nosača zvuka na kojima su premijerno zabilježena antologijska djela ovih skladatelja te nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika „Milka Trnina“ za posebno umjetničko ostvarenje i diskografska nagrada „Porin“ za najbolji album klasične glazbe.

Dalibor Cikojević stekao je reputaciju i kao književnik objavivši tri romana koja čine zapaženu glazbenu trilogiju; Ostavština posljednjeg skladatelja, Posljednja violina Niccoloa Amatija i Virtuozi, muze i striptiz (Leykam international) od kojih je posljednji preveden na njemački jezik i ovjenčan nagradom „Steiermärkische Sparkasse“ za najbolji strani roman.

Dalibor Cikojević dugi je niz godina djelovao kao glazbeni pedagog u Austriji,  između ostalog  i na Universität für Musik u Beču, a sada je redovni profesor i dekan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

Peter Tuite

Hvaljen zbog svoje zadivljujuće tehničke lakoće, pjevačke linije i odličnog smisla za ravnotežu, Peter Tuit se smatra jednim od vodećih irskih klasičnih glazbenika i istaknutih talenata svoje generacije. Tijekom proteklog desetljeća, osvojio je znatan broj međunarodnih priznanja za svoje recitale i koncertne nastupe diljem svijeta. Njegovih 12 unakrsno spojenih koncerata kompletnih sonata Josepha Hydna (napisanih za klavir) je dobilo odlične kritike; upravo je završio i multimedijalno snimanje nove izvedbe Goldbergovih varijacija snimljenih u poznatoj „Dugačkoj sobi“ (the Long Room) knjižnice „Trinity College-a“ – inače jedinstvenog projekta koji bi trebao izaći ove godine.

Školovan je na „Trinity College-u“ u Dublinu, na Sveučilištu u Oxfordu te je bio Fulbrightov stipendist na „Peabody“ Institutu Sveučilišta Johns Hopkins. Nakon toga je postao pročelnik klavirskog odsjeka, a kasnije i dekan irske Kraljevske glazbene akademije. Trenutno je pročelnik klavirskog odsjeka na „Trinity Laban“ konzervatoriju za glazbu i ples. Uz mnogobrojne koncerte, nadolazeći projekti uključuju snimanje kompletnih Hydnovih klavirskih sonata i novih kompozicija temeljenih na kratkim portretima Dublina nazvanih „Palm of the Hand Portraits“ koji će imati svoju premijeru 2016.

Sergio de Simone

Dobitnik nekoliko međunarodnih klavirskih natjecanja te onih komorne glazbe, Sergio de Simone je nastupao u Italiji, Francuskoj, SAD-u, Hrvatskoj, Sloveniji, Južnoj Americi (s Koncertnim udruženjem iz Milana, Prijateljima glazbe iz Firence, Glazbenom akademijom „Chigiana“ iz Siene, Udruženjem „Scarlatti iz Napulja, na festivalu „Sagra Musicale Umbra“, u kazalištima „Teatro Massimo Bellini“ – Katanija, „Valli“ – Reggio Emilia, „Verdi“- Pisa, kazalištu „Rossini“-Pesaro, kazalištu „Bibiena“ -Mantova, u koncertnoj dvorani „Mills College“ – Oakland, na Međunarodnom festivalu u Torroella de Montgrì, na Sarajevskom zimskom festivalu te „Bijenaleu“ u Veneziji, itd.). Kao solist nastupa s različitim izvođačima od koji su neki la Camerata Strumentale- Prato, Komorni orkestar Padove i Veneta, orkestar Meadows Symphony, Sicilijanski simfonijski orkestar, Rumunjski državni orkestar te Sarajevski filharmonijski orkestar pod vodstvom dirigenata kao što su Jonathan Webb, Paul Philips, Samra Gulamovic, Alessandro Pinzauti, Daniele Giorgi i dr. Njegovi suradnici za komornu glazbu su Pavel Barman, Markus Placci, Amalia Hall, Violeta Smailovic, Maxance Larrieu, Francesco Loi, Wladimir Kossianenko, Yevgeniy Xaviereff i Manfred Stilz, kvartet Fonè i kvartet Bernini.

Sergio je profesor glasovira na „Trinity Laban“ konzervatoriju za glazbu i ples u Londonu (UK), Institutu za glazbu Mascagni u Livornu (Italija) te u glazbenoj školi Sesto Fiorentino (Firenca) gdje je i ravnatelj. Redovito drži majstorske tečajeve klavira i komorne glazbe te ljetne tečajeve u SAD-u, Italiji i Hrvatskoj.

Aktivan je i kao klavirski suradnik na Sveučilištu „Mozarteum“ u Salzburgu te na Muzičkoj akademiji „Chigiana“ u Sieni, surađuje s društvom „Amici della Musica“ (Firenca) i Shlomom Mintzom, Yurijem Bashmetom, Carlom Leisterom, Maxanceom Larrieuom, Markusom Stokhausenom, Koljom Blacherom, Viktorom Tretiakovom, Stephenom Burnsom, Richardom Stoltzmanom, Harveyem Shapirom i Alessandrom Carbonareom.

Sergio de Simone je diplomirao s pohvalama na konzervatoriju u Parmi. Nakon diplome se seli u SAD gdje je studirao u klasi Joaquina Achucarra na Metodističkom sveučilištu u Dallasu te je pohađao nekoliko majstorskih tečajeva Alda Ciccolinija, Murraya Perahia i Franca Rossija (violončelista Talijanskog kvarteta).

 

Gitara

Dejan Ivanović

DEJAN IVANOVIĆ rođen je 1976. godine u Tuzli, a glazbom se počeo baviti u petoj godini života. Gitaru je učio kod P. Stankovića i V. Ivanovića u nižoj i srednjoj glazbenoj školi i D. Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Sudjelovao je na majstorskim tečajevima kod K. Kotsiolisa, R. Dyensa, E. Fiska, T. Müller-Peringa, G. Biberiana, V. Dešpalja, M. Stein-Kühlera i dr. Paralelno sa studijem u Zagrebu (1994.-1998.) započinje i njegova profesionalna glazbena karijera. Dosad je nastupao na nekim od najpoznatijih glazbenih festivala kao što su Festival Dva Svijeta u Spoletu (na osobni poziv maestra Gian Carla Menottija), Edinburški i Estorilski ljetni festivali, Porto 2001 – Europski glavni grad kulture, Naslijeđe J. S. Bacha – CCB u Lisabonu, Festival gitare u Gevelsbergu (Njemačka), itd. Kao solist nastupio je s Kraljevskim orkestrom Valonije, Simfonijskim orkestrom Benicàssima, Vojvođanskim simfoničarima, Metropolitan orkestrom iz Lisabona, Beiras filharmonijom iz Aveira (Portugal) i dr. Radio je s G. Octeaursom, Mariom Pilar-Vaño, Miguelom Graca-Moura, Berislavom Skenderovićem, Jesusom Amigo, Hsiao-Lin Liao, itd. Aktivno surađuje s Gudačkim kvartetom Lyra iz Portugala, violončelistom Jedom Barahalom (USA), sopranisticom Anom Esther Neves (Portugal) i grčkim gitaristom Michalisom Kontaxakisom s kojim od 2004. nastupa u Gitarskom duu Kontaxakis-Ivanović. Dobitnik je prve i specijalne nagrade za najbolju interpretaciju španjolske glazbe na 13. međunarodnom gitarističkom natjecanju Dona Infanta Cristina u Madridu (1998.), prve nagrade na natjecanju Sinaia ‘98 u Rumunjskoj, prve nagrade na 17. međunarodnom natjecanju Andrés Segovia u Herraduri (Španjolska, 2001.), prve nagrade i nagrade publike na 35. međunarodnom natjecanju Francisco Tárrega u Benicasimu (Španjolska, 2001.), prve nagrade na međunarodnom natjecanju Arhanes 2005 na Kreti (Grčka) kao i nagradâ na natjecanjima u Belgiji, Italiji i Portugalu. Njegovi recitali na četiri kontinenta naišli su na pozitivan odjek publike i kritike. El País i Ritmo (Španjolska), Bremer Umchau (Njemačka), The Scotsman (Škotska), Sunday Herald Times (SAD), Vjesnik i Slobodna Dalmacija (Hrvatska) te Oslobođenje (BiH) publicirali su pohvalne kritike o Ivanovićevim nastupima. Španjolski glazbeni magazin Ritmo opisao je Dejana kao (…) senzibilnog, hrabrog, ozbiljnog mladog umjetnika sa zavidnom tehnikom, dubokom muzikalnošću i kreativnosću za svaku notu i frazu (…) (1998.). Godine 2002. izlazi Dejanov debitantski CD snimljen za NAXOS na kojem se nalaze djela Bennetta, Arnolda, Abrila, Mompoua, McPhersona, Matilde Salvador i Tárrege. Drugi CD, pod nazivom Mediterraneo, i s djelima Castelnuovo-Tedesca, Rodriga, Joséa, Asencia, Domeniconija i Papandopula je u pripravi. Godine 2010. izdan je i prvijenac Dua Kontaxakis-Ivanović pod nazivom Les Deux Amis. Od 2007. godine Dejan Ivanović je profesor gitare na Glazbenom odjelu Sveučilišta u Evori (Portugal) gdje je 2015. godine stekao akademsku titulu PhD iz Glazbe/Muzikologije, obranivši doktorsku disertaciju na temu Suradnja između skladatelja i izvođača na stvaranju glazbe za gitaru: Estudija edicijskog procesa u Engleskoj, Hrvatskoj i Portugalu.

Marko Feri

Marko Feri je diplomirao gitaru na Glazbenom konzervatoriju “G. Tartini” u Trstu te je pohađao brojne majstorske tečajeve kod D. Russella, M. Barrueca i A. Poncea. Redovito nastupa na važnim glazbenim festivalima u Europi (Italija, Slovenija, Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Francuska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Albanija, Austrija, Belgija, Švicarska, Mađarska), SAD-u (GFA 2006 – Columbus GA, GFA 2012 – Charleston SC i drugi festivali u državama New York, Texas, Ohio, Virginia, North Carolina, Tennessee), Kanadi (Toronto Guitar Society Series 2011, 2012), Meksiku, Australiji i Japanu. Nastupa kao solist te kao član komornog sastava “Gorni Kramer Quartet”, zatim kao duo s harmonikašem S. Zorzom te s flautisticom A. Zupan.

Snimio je nekoliko CD-ova: “Vivo” (2014.) i “Nocturnal” kao solist; “Strolic” (2014) sa zborom “Natissa” (glazba Sivilotti); “Castelli friulani” (2014) s flautistom N. Mazzantijem (glazba G.Tortora); “Notes Vagabondes – Live” i “Modulante” s kvartetom “Gorni Kramer Quartet”; “20th Century Original Works For Flute And Guitar” s Michelazzijem; “Viva Sevilla” s Talijanskim gitarskim društvom; “Astor Piazzolla-Orchestral Works” s komornim orkestrom “Concordia Chamber Orchestra”; “Evasion” (glazba Piazzolle i Bollinga) s “Evasion group-om”. Podučava gitaru u glazbenoj školi “Glasbena Matica Marij Kogoj” u Trstu te održava majstorske tečajeve u Evropi, SAD-u, Kanadi i Meksiku. Umjetnički je direktor međunarodnog gitarističkog festivala “Kras” (Italija – Slovenija).

Heiner Donath

Heiner Donath, rođen u Jeni 1968. godine, počinje svirati gitaru u dobi od 10 godina te od samih početaka ostvaruje izvrsne rezultate na mnogim regionalnim natjecanjima.

Studirao je u klasi profesora Jürgena Rosta na Muzičkoj akademiji „Franz Liszt” u Weimaru gdje je stekao diplomu koncertnog soliste. Sudjelovao je i na brojnim majstorskim tečajevima pod vodstvom eminentnih umjetnika kao što su David Russel i Thomas Müller-Pering te se usavršavao u klasi Alberta Poncea u Parizu.

Osvojio je brojne nagrade na međunarodnim natjecanjima. 1994. i 1995. godine osvaja nagradu „Fernando Sor” na Međunarodnom gitarskom natjecanju u Rimu te 1994., 1998. i 2000. godine osvaja nagradu „Printemps de la guitar” na Međunarodnom natjecanju u Belgiji.

Danas Heiner Donath nastupa po Njemačkoj, Belgiji Francuskoj, Španjolskoj, Švicarskoj, Slovačkoj, ali šire.

Podučavao je na Muzičkoj akademiji „Franz Liszt” u Weimaru te na Sveučilištu za glazbu i kazalište „Felix Mendelssohn Bartholdy” u Leipzigu. Radi i kao profesor u glazbenim školama u Weimaru, Jeni i Efrutu. Ravnatelj je glazbene škole „Johann Friedrich Fasch” u Zerbstu, predsjednik je Gitarskog društva u Weimaru (organizator je i međunarodnog natjecanja za mlade gitariste Anna Amalia) te je potpredsjednik Vijeća za glazbu Tiringije.

Izvodi repertoar koji seže od Bacha preko klasičnih do suvremenih djela. Mnoga djela su bila pisana isključivo za njega te ih je on premijerno izveo. Njegov debitantski nosač zvuka „Fernando Sor Recital” (1995.) je odlično prihvaćen od strane medija. Snimio je i 2 nosača zvuka sa svojom partnericom Antjeom Donath s kojom nastupa kao duo: „Music from Viennese Classics for Violin and Guitar” i „Paesaggio Lunare”.

Maroje Brčić

Maroje Brčić rođen je i živi u Dubrovniku. Gitaru je počeo učiti sa sedam godina, a prvi učitelj mu je bio otac, Stefanin Brčić. Srednju glazbenu školu završio je u klasi prof. Istvána Römera, a diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka.

Predaje gitaru na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, čest je član ocjenjivačkih sudova na natjecanjima u Hrvatskoj. Redovito održava stručna predavanja i seminare.

Na koncertnim podijima prisutan je više od dvadesetpet godina i to kao solist, solist uz orkestar ili kao član raznih komornih tijela. Osim u domovini, nastupa u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi.

Potaknuo je brojne autore da pišu za gitaru, pa su tako svoja djela za jednu ili više gitara, za gitaru i flautu te tri gitare i glas napisali ugledni skladatelji: Željko Brkanović, Nikša Njirić, Ivo Josipović, Berislav Šipuš, Philip Bracanin, Anđelko Klobučar i Zoran Juranić.

Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, Diplome Milka Trnina (s Dubrovačkim gitarskim trijom), a za koncert sa Zoranom Dukićem na Dubrovačkim ljetnim igrama nagrađen je uglednom nagradom Orlando.
U izdanju Matice hrvatske – Ogranak Dubrovnik objavio je knjigu u kojoj obrađuje teme iz područja interpretacije i tehnike sviranja, a za diskografske kuće u Hrvatskoj i Austriji snimio je šest nosača zvuka.

 

Pjevanje

Snežana Nena Brzaković

Solo-pjevanje studirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi prof. B. Cvejić, a diplomirala na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu u klasi prof. R. Smiljanić. Solističke postdiplomske studije ( Konzertexamen) završila je s odlikovanjem na Visokoj školi za muziku u Berlinu u klasi prof. Norme Sharp. Specijalističke studije iz oblasti funkcionalne tehnike disanja za pjevače i duhače završila je na Institutu za tehniku glasa i disanja u Düsseldorfu. Usavršavala se s istaknutim muzičarima svjetske operne scene poput B. Fassbaender, I. Borgh, S. Skigin… Solističku karijeru u Njemačkoj započinje glavnom ulogom u operi K. Weila „Der Zar lässt sich fotografieren“ u Operi u Dessau, potom slijede angažmani u Austriji, Njemačkoj , Litvi, Poljskoj, Ukrajini i Bjelorusiji na koncertnim i opernim podijima.

Dobitnica je nagrade DAAD za najboljeg stranog umjetnika, specijalne nagrade žirija na međunarodnom opernom natjecanju “Hilde Zadek“ u Passau za izvedbu djela Wagnera.

Usporedno s umjetničkim solističkim radom bavi se i pedagogijom solo-pjevanja i funkcionalnom tehnikom disanja za pjevače. Od 1997-2007 na Visokoj školi za muziku u Berlinu predaje solo-pjevanje, metodiku i tehniku disanja za pjevače i duhače. Godine 2007. godine osniva Institut za pjevanje i tehniku disanja u Berlinu. Usporedno s tim od 2007. godine kao gost profesor predaje na Akademiji za Muziku u Vilniusu (Litva), a sve u suradnji s Goethe Institutom. Od 2007. godine docent je i umjetnički selektor na Međunarodnom opernom festivalu “Oper-Oder-Spree”u Njemačkoj. S te funkcije dodijelila preko 40 stipendija mladim pjevačima s područja bivše Jugoslavije, od kojih je većini upravo ovaj Festival bio odskočna daska za početak internacionalne pjevačke karijere ili studija u inozemstvu. Godine 2013. započela je s održavanjem tečajeva tehnike disanja i vokalne tehnike na Konzervatoriju u Ljubljani. Članica je žirija na internacionalnim natjecanjima kao i vocal-coach pri opernim produkcijama i državnim operama (npr. Komische Oper Berlin) i opernim festivalima. Njezini studenti dobitnici su najviših nagrada na međunarodnim pjevačkim natjecanjima i solisti na opernim i koncertnim podijima širom svijeta. Od 2015. radi kao pjevačka pedagoginja u Berlinskoj Staatsoperi.

Članica je Saveza umjetnika Njemačke, Saveza pedagoga pjevanja Njemačke, Međunarodnog udruženja pedagoga solo-pjevanja i članica Udruženja za muzičku fiziologiju i medicinu muzičara Njemačke.

 

Edita Garčević Koželj

Koncertna i operna pjevačica, savjetnica na području glazbenog obrazovanja, učiteljica pjevanja na Konzervatoriju za glasbo in balet Ljubljana, asistentica kolegija Didaktika pjevanja i predavačica Vokalne tehnike i pjevanja na Akademiji za glasbo v Ljubljani, predsjednica Društva slovenskih pjevačkih pedagoga (DSPP). Nakon što je završila Pravni fakultet na beogradskom Univerzitetu (Iura Graduate Diploma) i završila srednju muzičku školu „Dr. Vojislav Vučković“ (harmonika) u klasi prof. D. Radosavljevića i  „Josip Slavenski“ (solo pjevanje)  u klasi prof. D. C. Spasić, nastavlja muzičko školovanje u Ljubljani, na Akademiji za glasbo u klasi prof. E. N. Houška, gdje i diplomira (suma cum laude). Umjetničko usavršavanje vodi je u Beč, gdje na Hochschule fur Musik und darstellende Kunst, u klasi prof. L. Spitzer i prof. M. Temme, diplomira s još jednom izvođačkom diplomom. Aktivno sudjeluje na seminarima eminentnih profesora pjevanja i opernih pjevača (B. Cvejić, H. Lazarska, T. Hampson, Kiri Te Kanawa, M. Lipovšek, A. Burgstaller…)

Njezina pjevačka karijera u osnovi je pratila dva puta – koncertni i operni. Kao koncertna pjevačica izvela je brojna vokalno-instrumentalna djela, solističke i mješovite koncerte u skoro svim većim centrima bivše Jugoslavije, kao i u inozemstvu ( Njemačka, Italija, Španjolska, SAD,…).

Kao solistica SNG Opera in balet Ljubljana je ostvarila niz opernih uloga (Dorabella, Paulina, Dryade, Lisinga, Fidalma, Kascheyevna, Vanja, Tatjana, Marcellina, Fenena, Mercedes, Suzuki, Magdalena, Smeraldina, Linetta, Berta, …), gostovala je u mariborskoj Operi i HNK u Zagrebu.

Brojni koncerti i visoke nagrade njezinih učenika i studenata na međunarodnim natjecanjima i festivalima, kao i činjenica da su mnogi od njih već na profesionalnom angažmanu u raznim operama u Sloveniji i u inozemstvu, govore o predanosti i ozbiljnosti njezinog pedagoškog rada. Članica je ocjenjivačkih sudova na međunarodnim natjecanjima i pjevačkim festivalima, održava seminare pjevanja i vokalne tehnike za pjevače, zborske pjevače i jazz pjevače (međunarodni festival Bled, Perpetuum Jazzile, APZ Tone Tomšič, AVE….), organizira događanja u okviru DSPP za nastavnike pjevanja (»Slovenski pevski dnevi«, World Voice Day – 16th of April,…).
Pored pedagoškog rada, bavi se promocijom ozbiljne glazbe, solo pjesama i operne literature među mladima kao redateljica i učesnica projekata i interaktivnih opernih predstava.

 

Giorgio Surjan

Operni pjevač, Bas-bariton debitirao je u Rijeci 1977. godine kao Sulejman u Zrinjskom. Nakon natjecanja verdijanskih glasova (1978.) u Bussetu pojavljuje se na audiciji za školu milanske operne kuće Teatro alla Scala, u kojoj studira 3 godine. Tijekom studija počinje pjevati u sezoni milanske Scale, na pozornicama nekadašnje „Piccole Scale“, u komornim operama „Kameni uzvanik“ Dargominskoga, u Solivinoj „Brončanoj glavi“, u Testijevu „Dvojniku“, u Brittenovu „Albertu Heringu“, te na raznim koncertima koje je organizirao centar za usavršavanje opernih umjetnika milanske Scale, tj. škola u kojoj se usavršavao. U „velikoj“ Scali debitira 1980. s Beethovenovim oratorijem „Krist na Maslinskoj gori“ te s „Ernanijem“ u ulozi basa – Silve. Od tada započinje svoju veliku međunarodnu karijeru.
Najveći gradovi u kojima je nastupao su: Pariz ( Opera Comic: „Puritanci“; Grand Opera Garnier: „Macbeth“), Zürich ( „Macbeth“), Beč ( „Put u Reims“, „Seviljski brijač“, „Lucia di Lammermoor“ …), London ( Covent Garden: „Pepeljuga“, „Lucia di Lammermoor“), Madrid ( Teatro Real: „Faustovo prokletstvo“, „Ljubavni napitak“, „Fidelio“ …), Lisabon ( Verdijev „Requiem“, „La Serrana“), Moskva ( Boljšoj teatar: „Capuletti e Montecchi“ (gostovanje milanske Scale).), Frankfurt ( „Cosi fan tutte“, „Hoffmannove priče“), Berlin ( „Put u Reims“ s Berlinskom filharmonijom pod ravnanjem Claudija Abbada), Atena ( Nacionalni teatar: „Attila“), New York ( Metropolitan: „Seviljski brijač“), Mexico City ( Verdijev „Requiem“), Tokio ( „Put u Reims“ (gostovanje s Bečkom operom) te „Capuletti e Montecchi“ (s milanskom Scalom))..: u Milanu – La Scala (gdje je ostvario više od 30 različitih uloga), u Rimu, Genovi, Veneciji, Trstu, Veroni, Palermu, Cagliariju, Bologni …

Surađivao je s dirigentima poput C. Abbada, R. Muttija, C. Klaibera, S. Ozawe, N. Giullinija, L. Mazela, Z. Mehte… Nastupao je s priznatim pjevačima – A. Bocellijem, P. Domingom, M. Freni, J. Sutherland, M. Caballé, K. Ricciarelli, L. Nuccijem, N. Gjaurovim… Najčešće nastupa u Italiji na pozornicama svih važnijih kazališta. Tijekom svoje karijere realizirao je više od 160 različitih uloga.

Dobitnik je i prestižnih nagrada među kojima se ističe Odličje Zvijezde Danice s likom Marka Marulića za svekoliki doprinos glazbenom stvaralaštvu. Predaje solo-pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dodijelilo mu je u studenom 2014. naziv nacionalnog prvaka opere. Od 2015. stalni je član ansambla opere HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke.

 

Sanja Erceg Vrekalo

Sanja Erceg Vrekalo akademska je glazbenica i profesorica solo pjevanja. Završila je osnovno glazbeno obrazovanje u Sinju, a srednjoškolsko u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Godine 1995. diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tijekom studija 1992. godine debitirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, pjevajući u operi ”Adel i Mara” (J. Hatze). Nakon opere slijedi niz uloga u operama: ”Rigoletto (G. Verdi), ”Carmen” (G.Bizet), ”Carmina Burana”(C.Orff), ”Gianni Schichi”(G.Puccini), ”Orfej u podzemlju”(J. Offenbach), ”Krvava svadba”(M. Krstičević)…

Održala je niz solističkih koncerata u domovini i inozemstvu (Italija, Njemačka, Švicarska, Mađarska..). Godine 2001. započela je s pedagoškim radom u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Dobitnica je niza regionalnih, državnih i međunarodnih nagrada na natjecanjima učenika i studenata glazbe u disciplini solo pjevanja. Godine 2007. dobitnica je priznanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Agencije za odgoj i obrazovanje Republike Hrvatske za izvrsne rezultate u radu s učenicima pjevačima u školskoj godini 2006./2007.(sedam regionalnih i pet državnih nagrada). Od Agencije za odgoj i obrazovanje, dobila je zahvale za izvrsne rezultate u radu s učenicima za školsku godinu 2010./2011., te za 2012./2013.Već dugi niz godina redovita je članica međunarodnih ocjenjivačkih povjerenstava u disciplini solo pjevanje. Godine 2014. stekla je zvanje profesora mentora.

Osim predanosti profesorskom pozivu, dugi niz godina uspješno se bavi humanitarnim radom kao članica Lions cluba ”Marul” Split (inicijator za dodjelu stipendija najboljim učenicima na području Splitsko-dalmatinske županije, te organizator niza humanitarnih koncerata u svrhu stipendiranja učenika). Od 2009. godine predsjednica je povjerenstva i organizator međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Lions ”Grand prix” za regiju jug u Republici Hrvatskoj. Od 2010.-2012. obnašala je dužnost predsjednice Kazališnog vijeća Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu te je ujedno i bila član Kazališnog vijeća Gradskog kazališta mladih Split do 2014. Članica je Udruženja glazbenih umjetnika (HDGU) i Hrvatske glazbene unije (HGU).