GUDAČI

 

MIHOVIL KARUZA

Violončelist MIHOVIL KARUZA (1975.) niže i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u rodnom Splitu, u Glazbenoj školi Josipa Hatzea, u klasi prof. Vladimira Lukasa. Nakon završene srednje škole, 1992. godine, upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Valtera Dešpalja, gdje s odličnim uspjehom diplomira 1996. godine. Magistrirao je 2004. na Pennsylvania State University, u klasi prof. Kim Cook, gdje je djelovao i kao asistent. Usavršavao se kod svjetski poznatih glazbenika i pedagoga (A. Parisot, S. Sondeckiene, M. Hayashi, L. Claret, M. Steinkühler, K. Botvay, Y. Gutman, T. Schneider). Tijekom školovanja dobio je brojne nagrade i priznanja.
Djelovao je kao stalni član orkestra Zagrebačke filharmonije, kao solo-violončelist orkestra HNK u Splitu, prvi violončelist Splitskog komornog orkestra, solo-violončelist Altoona Symphony Orchestra i Pennsylvania Centre Orchestra. Već duže od 10 godina nastupa kao prvi violončelist Zadarskog komornog orkestra, a od 2011. godine stalno nastupa i s ansamblom Zagrebačkih solista.
Kao solist nastupa uz Hrvatski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Komorni orkestar HNK Split, Splitski komorni orkestar, Penn State Chamber Orchestra, Simfonijski orkestar HNK Split, Simfonijski puhački orkestar HV-a, Altoona Symphony Orchestra i Penn State Philharmonic Orchestra (uz dirigente P. Dešpalja, G. Edelsteina, T. Ninića, D. Sremeca, B. Šipuša, M. Tarbuka, S. Zaninovicha…). Održava recitale u Hrvatskoj (Splitsko ljeto, Osorske glazbene večeri, Histria festival, Hvarske ljetne priredbe, KDVL…) i inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija, Francuska, SAD). Snimao je za HRT i RTV Slovenije, a izdao je i nosač zvuka.
Stalno je zaposlen na Umjetničkoj akademiji u Splitu od 2006., gdje u zvanju docenta predaje violončelo i djeluje kao predstojnik Odsjeka za gudače i gitaru, a od 2014. i kao prodekan za umjetnost, znanost, međunarodnu suradnju i ECTS. Njegovi učenici i studenti su dobitnici brojnih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima. Održava majstorske tečajeve u Hrvatskoj (Grožnjan, Pučišća) i inozemstvu (Slovenija, Francuska, SAD), a stalni je član i ocjenjivačkih sudova na državnim, regionalnim i županijskim natjecanjima mladih glazbenika Hrvatske.

ROK ZGONC

Rok Zgonc je slovenski violinist. Član je orkestra »Slovenske Filharmonije« i profesor violine na »Glazbenom konzervatoriju za glazbu i balet« u Ljubljani. Diplomirao je na Glazbenoj akademiji u Ljubljani i završio magistarski studij na »University of Southern California« u Los Angelesu. Dobitnik je prvih nagrada na »Nacionalnom natjecanju mladih muzičara Slovenije« u dvije najviše kategorije. Kao solist, sa slovenskim je orkestrima izvodio razna djela, između ostalog i violinske koncerte Čajkovskog, Sibeliusa i Hačaturjana. Više godina gostuje kao violinist i profesor na ljetnom »OrkesterkamP Music festivalu i školi« u Bovecu, Sloveniji. Bio je član žirija na prošlom violinističkom natjecanju mladih violinista Slovenije.

 

CSABA ZIMA

Csaba Zima rođen je 1961. godine u Kotlini, Republika Hrvatska. Godine 1975. završava Osnovnu muzičku školu „Franjo Kuhač“ u Osijeku, gdje stječe glazbeno obrazovanje iz violine u klasi prof. Eve Hühn.
Godine 1979. završava Srednju umjetničku stručnu školu u Pecsu (R. Mađarska u klasi prof. Đerđa Papa).
Godine 1982. diplomira na Višoj školi za Glazbenu umjetnost „Franz Liszt“ u Pecsu u klasi prof. Ištvana Đermana.
Godine 1988. stječe diplomu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi doc. Vinka Fabrisa.
Više od trideset godina radi kao profesor violine i umjetnički voditelj (dirigent) raznih ansambla. U njegovoj klasi maturiralo je preko dvadeset učenika. Većina njih završila je svoje školovanje na glazbenim akademijama u zemlji i inozemstvu i sada su uspješni umjetnici ili pedagozi. Dobitnik je brojnih priznanja za pedagoški rad, a njegovi učenici redovito osvajaju nagrade na raznim natjecanjima.
Od početka svoje pedagoške karijere radi i kao dirigent raznih orkestara.
Uz dugogodišnju uspješnu pedagošku praksu u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku te Muzičke škole Isidor Bajić u Novom Sadu, Csaba Zima trenutno radi kao profesor violine u Umjetničkoj školi u Belom Manastiru.

JAMES HERSTATT

James Herstatt, violist, trenutni je član orkestra „Stavanger Symphony “. Najranije glazbeno obrazovanje stječe u Connecticutu (SAD). Diplomirao je na „Purchase College-u“, Državnom sveučilištu New Yorka te magistrirao na prestižnoj glazbenoj školi „Julliard“ u New Yorku. Neki od profesora kod kojih se školovao su i Misha Amory, Hsin-Yun Huang i Maria Lambros.
Nakon diplome, James Herstatt je imenovan na položaj prvog violiste novoosnovanog „Hyogo Performing Arts Center orkestra“ u Japanu, gdje je radio od 2005-2007. Surađivao je i s ostalim uglednim japanskim ansamblima među kojima je i „KIOI Sinfonietta“. Gostovao je i kao prva viola s orkestrima „Kanazawa“ i „The Tokyo Metropolitan Symphony Orchestra“.
2007. godine dolazi u Norvešku kao prvi violist orkestra „Kristiansand Symphony“. 2008. godine svira kao zamjena za prvog violistu orkestra „Stavanger Symphony “ te se kratko pridružuje orkestru „Bergen Philharmonic“. Od 2009. godine ponovno svira u orkestru „Stavanger Symphony“.
James Herstatt je nastupao na mnogobrojnim glazbenim festivalima kao što su „Verbier“ (Švicarska), „Norfolk“ (Sveučilište Yale, SAD), „Domaine Forget“ (Kanada), „Spoleto“ (Italija), „Viola Space and Music Masters Course“ (Japan) te je često nastupao kao zamjena s orkestrom „Jupiter Symphony Chamber Players“ u New Yorku. Nedavno je nastupio kao zamjena s orkestrom „Munich Philharmonic Orchestra“. James Herstatt predaje violu u glazbenim školama u Stravangeru („Stavanger Kulturskole“ i „SStavanger Katedral Skole“).

 

DRVENI DUHAČI

 

MARIO MARZI

Mario Marzi je dobitnik devet državnih te četiriju međunarodnih natjecanja. Nastupao je s prestižnim orkestrima od kojih su neki „Simfonijski orkestar talijanske radiotelevizije RAI“ iz Torina, „Nacionalna akademija Sv. Cecilije“, „Orkestar zaklade Veronske arene“, „Orkestar firentinskog Gradskog kazališta“, „Orkestar Teatra La Fenice“, „Orkestar Talijanske Švicarske“ te „Simfonijski orkestar grada Caracasa“.
Mario je 20 godina surađivao s „Teatrom alla Scala” te s „Filharmonijom milanske Scale” pod dirigentskom palicom danas vodećih dirigenata među kojima su R. Muti, C. M. Giulini, G. Prètre, L. Maazel, L. Berio, S. Bychkov, G. Sinopoli, W. Sawallisch, M. W. Chung, G. Dudamel, C. Abbado, R. Chailly i D. Harding.
Često svira s Riccardom Mutijem te je redoviti gost na turnejama Zubina Mehta i orkestra „Festivala Maggio Musicale Fiorentino”. Svirao je na poznatim državnim i međunarodnim festivalima kao što su „Venecijanski bijenale”, „Settembre Musica”, „La Scala di Milano”, „Rimska akademska filharmonija” i „Ravenna Festival”. Nastupao je u Salzburgu, Ateni, Madridu, Sankt Peterburgu i Mexico cityu. Važni mjesta na kojima je nastupao su „Carnegie Hall“ (New York), „The Suntory Hall“ (Tokyo), „The Gewandhaus“ (Leipzig), „The Musikverein“ (Beč), „The Schauspielhaus“ (Berlin), „The Lacma Museum“ (Los Angeles), „The Grand National Theatre of Chinn“ (Peking), „Europski parlament“ (Bruxelles), „The Ciajkovskij Hall“ (Moskva) i „The Liceu“ (Barcelona).
Posvetio se repertoaru 20. stoljeća i neka od najvažnijih suvremenih djela za saksofon su posvećena upravo njemu. Snimao je za EMI, Edipan, Stradivarius, Agorà-u, BMG i Sony Classical. Nedavno je u Italiji (Amadeus) i inozemstvu (ARTS – Minhen) objavljen njegov nosač zvuka s najbitnijim koncertima za saksofon (za soliste i orkestar). Nosač je snimljen u suradnji sa Simfonijskim orkestrom G. Verdija pod vodstvom H. Schellembergera.
Mario Marzi predaje saksofon na „Konzervatoriju G.Verdi” u Milanu te održava poslijediplomske studije i majstorske tečajeve u Oportu, Amsterdamu, Lisabonu, Frankfurtu, Pekingu, Beču, Londonu, Washingtonu, Sydneyu, Denveru i Caracasu unutar projekta dr. Abreua („El Sistema“).
Bio je član žirija na mnogim međunarodnim natjecanjima od kojih i na natjecanju „The 5th Adolphe Sax International Saxophone Competition” održanom u Dinantu 2010. godine. Talijanski je predstavnik „Mulligan Publishing-a”.
Njegova knjiga „Il Saxofono” (Zecchini Ed.) je objavljena 2009.godine, a 2016. godine izlazi ponovljeno izdanje.

 

MAURO CONTI

Mauro Conti, flautist i dirigent, održao je niz koncerata u Italiji i inozemstvu. Redovito surađuje s pijanistom Alessandrom Stellom i harfisticom Barbarom Da Parè te često premijerno izvodi djela. Nekoliko međunarodnih skladatelja je pisalo djela isključivo za njega, a ista su recenzirana u specijaliziranim europskim časopisima. Španjolski časopis „El Melomano“ je napisao da je Mauro Conti jedan od najinteresantnijih svirača svoje generacije.
Vodi zborove „Non solo note“, „Roma Ensemble” i „Simul voces”, puhačke orkestre „Arturo Toscanini” i „Palladio Orchestra” kojim ujedno i dirigira.
Njegov repertoar seže od baroka do suvremenih djela. Posvetio se operi kao dirigent te često kao i redatelj.
Dirigirao je brojnim orkestrima među kojima su: Rumunjska filharmonija Satu Mare i Operni Orkestar Cluja, orkestri „Opera da Camera di Milano”, „L’Anello Musicale”, Kharkovski filharmonijski orkestar (Ukrajina), orkestar „Orchestra ICO della Magna Grecia”, „Young European Strings ” i orkestar „Paris Ensemble”.
Zahvaljujući svom glazbenom eklekticizmu, s Titom Schipom Jr. surađuje na orkestracijama prve talijanske rock opere „Orfej 9“.
Mauro Conti vodi instrumentalnu grupu „Terrenote“, s njima ujedno nastupa te za njih radi i aranžmane. Podučava u nekoliko glazbenih škola u Rimu, a bio je i ravnatelj Glazbene akademije „Antonio Lamotta” u Sondriju (Italija). Održao je i nekoliko međunarodnih majstorskih tečajeva u Italiji.
2017. godine planira objaviti dvostruki nosač zvuka koji će sadržavati „Fantazije za solo flautu“ (G. Ph. Telemann) te nekoliko fantazija za solo flautu koje su za njega napisali međunarodni skladatelji.

 

DOMENICO LEVA

Domenico Leva je rođen u mjestu Belvedere Spinello (15. srpnja, 1972). Diplomirao je na rimskom konzervatoriju „Santa Cecilia“ (1993). Dobitnik je nekoliko nacionalnih i međunarodnih natjecanja. Svirao je s Orkestrom milanskog kazališta Teatro alla Scala te je bio prvi oboist orkestara kao što su Rimski ansambl, Orkestar konzervatorija „Santa Cecilia“, „“Nova Amadeus, „“Orchestra Sinfonica Campana, „La Quintana“, „Tèchne“ te „Bertinoro“.

Često nastupa kao solist s orkestrima. Njegov repertoar seže od baroka (Bach, Handel) do klasičnih (Mozart) i modernih autora (Panitti, Conti – posljednji je ujedno i pisao za njega).

Često izvodi komornu glazbu s puhačkim kvartetom.

 

DAVORIN BROZIĆ

Davorin Brozić svoju profesionalnu glazbenu djelatnost u Zagrebu razvija u dva smjera: kao izvođač djeluje u opernom orkestru HNK od 2007., a pedagoškom djelatnošću bavi se od 2009. kao docent na Muzičkoj akademiji. Do 2007. živio je i radio u Ženevi kao klarinetist u l’Orchestre de chambre de Genève, odnosno u ansamblu za novu glazbu Contrechamps.

Posljednjih godina njegovi interesi usmjereni su u komornu glazbu, a ostvareni u nekoliko vidova: na koncertnom podiju, organizaciji festivala te u diskografskoj nakladi. Izvodeći djela klasičnoga repertoara nastupa s komornim sastavima u domovini i inozemstvu. Sudjelovao je na festivalima u Italiji, Švicarskoj i Njemačkoj, a s moskovskim kvartetom Dominant održao je četiri koncerta u sklopu njihove hrvatske turneje. Na nekoliko posljednjih Muzičkih biennala Zagreb nastupao je s kvartetom Berlinske filharmonije, odnosno kao solist uz ansambl Zeitfluss iz Graza. Za diskografsku kuću Cantus snimio je nosač zvuka Spiritual Ruždjak na kojemu su Ruždjakova komorna djela za klarinet. Osim toga, uz pijanista Srđana Čaldarovića, suosnivač je i realizator Festivala komorne glazbe Diapason u Hrvatskome glazbenom zavodu.

Posebno se ističe njegov nastup na biennalu iz 2015. gdje je kao solist uz Simfonijski orkestar HRT-a izveo D’om le vrai sens, Koncert za klarinet Kaije Saariaho. Uz isti orkestar snimio je 2007. Šulekov Koncert za klarinet za arhivu Hrvatskoga radija.

Davorin Brozić odrastao je i školovao se u Karlovcu. Nakon studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu usavršavao se kao klarinetist u New Yorku i Ženevi, a potom kao dirigent u Sieni i Milanu.

 

 

LIMENI DUHAČI

 

PAUL SCHOLER

Paul Scholer je studirao na konzervatorijima u Esch-sur-Alzetteu (rog) i Luksemburgu (violina). Diplomirao je na Kraljevskom konzervatoriju u Liegeu (u klasi Francisa Orvala) te je dobitnik prvih nagrada za francuski rog, komornu glazbu i glazbenu teoriju. Surađivao je s orkestrima u Belgiji i Luksemburgu te je 1986. godine bio član Svjetskog orkestra mladih „Jeunesses Musicales“.

Paul Scholer je ravnatelj Nacionalne glazbene škole „Ecole de musique de l’UGDA” (Luksemburg) te je administrator Natjecanja za mlade soliste (Luksemburg) i Puhačkog orkestra Europske Unije. Odgovoran je i za Nacionalni puhački orkestar mladih Luxembourg.

Član je nacionalnog programa „Komisija za glazbenu izobrazbu pri Ministarstvu kulture”.

Od 2012. godine je predsjednik „Europske unije glazbenih natjecanja za mlade“.

Njegov rad se bazira na promociji mladih glazbenih talenata na nacionalnoj i međunarodnoj razini te na organizaciji bilateralnih i multilateralnih projekata, radionica i koncerata za mlade.

 

FRANC KOSEM

Kao solist, komorni ili orkestralni glazbenik, nastupao je na mnogim važnim festivalima („Pacific Music Festival“, „Lucerne Festival“, „Festival Mahler Days in Toblach“, „Maribor Festival“, „Slowind Festival“ …) te u mnogim koncertnim dvoranama Europe, SAD-a, Japana i Brazila. Surađivao je s renomiranim orkestrima i ansamblima iz Slovenije, Hrvatske, Austrije, Italije, Izraela, Japana, Poljske i Švicarske pod vodstvom mnogih dirigenata od kojih su neki legendarni dirigenti kao što su Zubin Mehta, Pierre Boulez i Claudio Abbado.

Od 2004. godine svira solo trubu u Slovenskom filharmonijskom orkestru te je član „Slovenskog filharmonijskog puhačkog ansambla“, puhačkog trija „Triumvirat“ i Kvinteta „SiBRASS“.

2004. godine je primljen u zvanje profesora Glazbene akademije u Ljubljani.

2011. godine „Slovenska filharmonija“ je objavila njegov samostalni nosač zvuka s koncertima za trubu (Leopold Mozart, Franz Joseph Haydn i Johann Nepomuk Hummel). 2016. godine ZKP RTV SLO izdaje njegov drugi samostalni nosač zvuka „Reflections“ s različitim repertoarom za trubu i klavir na kojem surađuje s uglednim slovenskim klaviristima Hinkom Haasom, Klemenom Golnerom, Mihom Haasom i Ninom Prešiček.

2012. godine je za svoja postignuća primio Prešernovu nagradu, najvažniju nacionalnu nagradu.

 

GILLES HÉRITIER

Gilles Héritier je započeo svoju glazbenu izobrazbu u Marseilleu gdje je i rođen. S 18 godina je započeo studij na Nacionalnom konzervatoriju za glazbu i ples u Parizu. Nakon nekoliko godina je diplomirao osvojivši prvu nagradu za trombon te prvu nagradu za komornu glazbu. Tijekom boravka u Parizu, bio je solist u orkestru „Colonne“ te stječe diplomu profesora glazbe u Francuskoj. U dobi od 23 godine je postao prvi trombon orkestra „Orchestre Symphonique d’RTL“. Na toj se poziciji zadržao do danas, a orkestar je preimenovan u „Orchestre Philharmonique du Luxembourg“.
Krajem osamdesetih, Gilles Héritier je odabran da predstavlja Luxemburg sa Svjetskim filharmonijskim orkestrom pod vodstvom Carla Marije Giulinija. Ovaj orkestar, sastavljen od solista svjetskih orkestara, je nastupio u Stochholmu pod pokroviteljstvom švedske kraljice.

Gilles Héritier je nastupao u najvećim koncertnim dvoranama među kojima su „Berlinska Filharmonija“, „Musikverein“ (Beč), „Concertgebouw“ (Amsterdam), kazalište „Mariinsky Theatre“ u Sankt Peterburgu, kazalište „Poly Theatre“ (Peking) i „Lincoln Center“ (New York). Surađivao je s velikim te međunarodno priznatim dirigentima kao što su Pierre Boulez, Georges Prêtre, Valery Gergiev i Wolfgang Sawallisch. Trenutno predaje na području Pariške regije te je u posljednjih nekoliko godina razvio veliki interes prema jazz glazbi.