Gudači
Violina / Viola
Mariarosaria D’Aprile
Mariarosaria D’Aprile je nadarena violinistica, aktivna na nacionalnoj i međunarodnoj koncertnoj sceni. Nakon što je u vrlo mladoj dobi diplomirala s pohvalama na Konzervatoriju E. R. Duni u Materi, pod mentorstvom Alessandra Perpicha, odlazi pohađati Glazbeni konzervatorij u Luganu. Diplomirala je s najvišim pohvalama i specijalizirala se za solisticu pod mentorstvom Massima Quarte.
Njene izuzetne glazbene vještine, svestranost i izražajna zvučnost zaslužile su priznanja i pohvale brojnih istaknutih skladatelja i dirigenata. Kao solistica nastupala je na značajnim glazbenim festivalima kao što su: Festival de Música Española u Cadizu, Noches en los Jardines del Alcázar u Sevilji, Academia dei Cameristi u Bariju, Italija, Piceno Festival-Music Weeks na otoku Elbi, Festival of Nations u Citta di Castello, Festival Pontino u Sermoneti, Accent 08 u Sjedinjenim Američkim Državama, European Youth Festival u Berlinu, Charleston Manor Festival u Ujedinjenom Kraljevstvu idr. Osim toga nastupala je i kao komorna glazbenica s Brunom Giurannom u Torinu, Massimom Quartom u Napulju, Tommasom Cogatom i akademijom Cameristi u Baru, te s Robertom Cohenom u Londonu. Održavala je nastupe sa slavnim orkestrima kao što su: Archi della Vallisa, the Virtuosi of Italian Switzerland, Barenboim-Said Academy Orchestra, i the World Youth Orchestra. Pobjednica je na raznim natjecanjima: godine 1995. kao solistica na natjecanju Cittˆ di Agropoli, godine 1996. na natjecanju Giovani Promesse u Tarantu, 1997. na natjecanju Concorso Perosi u Bielli, te 1998. godine na natjecanju Concorso Internazionale Postacchini u Fermu. Osvojila je i prvu nagradu na natjecanju C. Vittale u Fažani kao i na violinskoj izložbi Premio Vittorio Veneto. Mariarosaria radila je kao profesor violine na Glazbenom konzervatoriju u Luganu, a zahvaljujući doktoratu iz pedagogije stečenom na Sveučilištu u Sevilji, trenutno podučava na glazbenoj akademiji Andalucía Música u Sevilji.
Vildana Repše
Vildana Repše akademska je glazbenica, violinistica i profesorica violine. Rođena je u Sarajevu, u poznatoj obitelji Smailović. Diplomirala je na Akademiji za glazbu u Ljubljani gdje je studirala violinu u klasi profesora Dejana Bravničara.
Godine 1990. osnovala je zajedno sa suprugom, Vladom Repšom, prvu privatnu glazbenu školu u Ljubljani (Glazbeni atelje Tartini) u kojoj se sa iznimnim interesom i uspjehom posvećuje pedagoškom radu. Autorica je nekoliko udžbenika i priručnika, predavačica na seminarima i međunarodnim kongresima te istraživačica na području metodike sviranja violine i mentorica mlađim učiteljima.
Kao istinska obožavateljica orkestralne glazbe svoje je umjetničko djelovanje usmjerila k sviranju u orkestrima: Simfonijskom orkestru RTV u Ljubljani, Slovenskoj Filharmoniji, Komornom orkestru Tartini, Gudačkom ansamblu Musica ad hominem, a od 2010. godine preuzima ulogu koncertnog majstora u gudačkom orkestru Camerata medica.
Godine 2020. osvojila je nagradu za životno djelo Fran Gerbič koja se smatra najvišom državnom nagradom na području glazbene pedagoške djelatnosti.
Yuval Gotlibovich
Yuval Gotlibovich, čija je umjetnička djelatnost raznovrsna i sveobuhvatna, aktivan je kao izvođač, skladatelj i profesor. Kao violist osvojio je prvu nagradu na natjecanjima: Lionel Tertis (u Ujedinjenom Kraljevstvu), Fischoff (u Sjedinjenim Američkim Državama) i Aviv (u Izraelu).
Njegov debitantski album s djelima skladatelja Ramóna Pausa za violu, zajedno s Katalonskim komornim orkestrom, stekao je međunarodno priznanje dospjevši na top ten listu najbolje prodavanih albuma izdavačke kuće Naxos već u prvom mjesecu od svoje objave. Potom snima sljedeće albume: Koncert za violu Antona Garcie Abrila uz pratnju Real filharmonije Galicia pod dirigentskom palicom Paula Daniela; Koncert za violu, Encounter IV, Menachema Wiesenberga uz pratnju Filharmonije Beethoven, pod dirigentskom palicom Thomasa Roesnera. Njegov aranžman Goldberg varijacija J. S. Bacha, u različitim muzičkim stilovima, snimljen je za izdavačku kuću Sony.
Autor je Sonate za violu i klavir koju su premijerno izveli Nobuko Imai i Izumi Tateno u Tokijskoj operi (u izdanju Da-Vinci), a kasnije se izvodila diljem Japana te na Međunarodnom kongresu violista u Rotterdamu.
Strast za izvedbom, komponiranjem i improvizacijom potakla ga je na stvaranje prateće glazbe u nijemim filmovima koju je često predstavljao u suradnji sa svojim bratom, čelistom Jonathanom Gotlibovichem, na raznovrsnim filmskim i glazbenim festivalima u Europi i Izraelu. Skladatelj je i glazbe za dokumentarni film Pantalla Rasgada redatelja Gerarda Gormezana. U nadolazećem listopadu praizvest će glazbu za film The Passion of Jean d’Arc, na Međunarodnom glazbenom festivalu Klassiske Dage u Holstebru, u Danskoj.
Gotlibovich je umjetnički direktor Međunarodnog glazbenog festivala Ciudad Monumental de Cáceres. Profesor je viole u Švicarskoj i Španjolskoj te u Glazbenoj školi Jacobs na Sveučilištu Indiana gdje je i diplomirao u klasi svog profesora i mentora Atara Arada.
Violončelo/kontrabas
Mia Grubišić
Mia Grubišić je rođena u Splitu gdje je završila srednju Glazbenu školu Josipa Hatzea u klasi prof. Vladimira Lukasa. Glazbenu akademiju Mykola Lisenko u Lavovu, Ukrajina, upisala je 2004. godine u klasi prof. Yurija Laniuka, a 2009. godine stekla je znanstveni stupanj magistra s odličjem. Od 2009. do 2012. godine bila je zamjenica vođe violončela u orkestru Opere HNK Split. Održavala je koncerte koji su bili pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske te kao solistica nastupala s orkestrima u Hrvatskoj i inozemstvu: Lavovska Filharmonija, International Symphony Orchestra (INSO u Švicarskoj), Zagrebački komorni orkestar, MAG Ansambl u Splitu …
Redovito nastupa i kao barokna violončelistica, a želju za povijesno osviještenom izvedbom ostvaruje na Conservatorio di Verona E. F. Dall’Abaco gdje 2018. završava usavršavanje u klasi prof. Catherine Jones. Iste godine položila je audiciju na mjesto vođe dionice violončela u baroknom orkestru Orchestra Nazionale dei Conservatori Italiani.
S ciljem promoviranja povijesno osviještene izvedbe, 2021. godine, osniva duo Musette s violončelisticom Dorom Kuzmin Maković te ostvaruje niz zapaženih nastupa.
Od 2013. godine stalno je zaposlena u Glazbenoj školi Pavao Markovac u Zagrebu gdje je ujedno i pročelnica gudačkog odjela, a njeni učenici osvajaju visoke državne i međunarodne nagrade.
Gal Faganel
Gal Faganel je svestrani, nagrađivani violončelist i ugledan profesor. Nastupa kao solist i komorni glazbenik diljem Sjedinjenih Američkih Država, Europi i Aziji. Njegove izvedbe hvaljene su u tisku kao „izuzetno osjećajne interpretacije”, „snažnog i lijepog tona”, „prožete briljantnom virtuoznošću i mladenačkom snagom”. Pobjednik je brojnih državnih i međunarodnih natjecanja, uključujući međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro u Hrvatskoj, American String Teacher’s Association i The Yamaha Young Performing Artists u Sjedinjenim Američkim Državama. Faganel se bavio istraživanjem, katalogiziranjem, izvođenjem i snimanjem glazbe za violončelo slovenskih skladatelja. Snimao je za mnoge međunarodne izdavačke kuće i radio postaje. Bio je prvi violončelist Simfonije u Phoenixu zahvaljujući stečenom doktoratu Sveučilišta Južne Kalifornije i mentorici Eleonori Schoenfeld. Od 2010. godine podučava na Sveučilištu u Sjevernom Koloradu, gdje uživa raditi kao mentor mlađih violončelista, poučavati komornu glazbu, i surađivati s kolegama u Colorado Piano Triju. Gostovao je na mnogobrojnim institucijama diljem svijeta te je odnedavno počeo predavati na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Ljubljani. Osim što je predani violončelist i pedagog, Gal Faganel također voli podučavati glazbenike u usponu, održavati tečajeve i radionice za profesionalno usmjeravanje.
Zoran Marković
Zoran Marković je kontrabasist koji se po završetku Muzičke akademije u Podgorici i diplomskih sveučilišnih studija na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu usavršavao kod uglednih pedagoga u Veneciji, Cremoni, Münchenu i Salzburgu. Tijekom studija osvojio je brojne nagrade na različitim natjecanjima u zemlji i inozemstvu.
Kao član Komornog gudačkog orkestra Slovenske filharmonije (1999.) dobio je nagradu Prešernovog fonda, a potom Župančičevu nagradu za 2004. i Betettovu nagradu za 2006. godinu. Nastupa na koncertima diljem Slovenije i inozemstvu. Kao solist uspješno je izvodio koncerte sa Slovenskom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, ansamblom Slovenicum, Komornim gudačkim orkestrom Slovenske filharmonije, Gudačima Svetog Ðorda, Celjskim gudačkim orkestrom, Komornim gudačkim orkestrom Amadeus, Junge Kärtner Bläserphilharmonie, Simfonijskim orkestrom iz Niša, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Gudačkim orkestrom Britten itd.
Kao redovni gost nastupa po cijeloj Europi na festivalima poput: Aspecte Salzburg, Neuebühne Villach, Serenate nel Chiostro, Trieste Prima, I suoni delle Dolomiti, Akzente-Neue Musik u Klagenfurtu, Međunarodni ljetni festival u Ljubljani, Oxford Chamber Music festival, Osnabrücker Musikfestival Classic con brio, festivalima komorne glazbe u Stavangeru, Syltu, Stradun Classic u Dubrovniku itd. Od 1990 do 2004. godine radi kao solist u orkestru Slovenske filharmonije, a od siječnja 2004. godine kao redovni profesor na Glazbenoj akademiji u Ljubljani. Od 2006. godine djeluje kao stalni vanjski suradnik na mjestu solo kontrabasista pri Simfonijskom orkestru RTV Slovenije.
Marković je profesor kontrabasa na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani i predavač na ljetnim međunarodnim glazbenim akademijama u Austriji, Italiji, Nizozemskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Finskoj.
Drveni duhači
Flauta
Milena Lipovšek
Milena Lipovšek je solo flautistica u Simfonijskom orkestru RTV Slovenija. Godine1998. diplomirala je s odličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, gdje je 2004. završila poslijediplomski specijalistički studij izvodeći Francaixov Koncert za flautu i orkestar. Doktorirala je na Sveučilištu u Ljubljani (2017.) i stekla zvanje doktora obiteljske i bračne terapije. Godine 2010. završila je obrazovanje iz propedeutike na Slovenskom institutu za psihoterapiju, a 2015. završila je studij integrativne psihoterapije u Bilbau i stekla zvanje integrativni psihoterapeut.
Kao orkestralna glazbenica surađivala je s orkestrima kao što su SNG Opera i baletni orkestar SNG u Ljubljani, Mahlerov komorni orkestar, Nacionalna filharmonija OSESP-a u Sao Paulu, Australski komorni orkestar i Orkestar Nacionalne opere Lyon.
Kao solistica nekoliko je puta nastupala s raznim orkestrima u zemlji i inozemstvu te snimila nekoliko solo i komornih djela za arhiv Radio Slovenije. Mnoge njezine snimke objavljene su na CD–ima. Nastupala je na raznim festivalima u Sloveniji, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Belgiji, Engleskoj, Brazilu, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji.
Milena Lipovšek predaje na Konzervatoriju za glazbu u Ljubljani i redovito vodi majstorske tečajeve u Sloveniji (Podsreda, Celje, Štanjel) i u inozemstvu (Brazil, Njemačka, Hrvatska, Crna Gora i Srbija). Njezini studenti nastavljaju studij na renomiranim fakultetima u klasi uglednih profesora flaute i postižu velike uspjehe na državnim i međunarodnim natjecanjima. Paralelno s glazbenim zanimanjem, već dugi niz godina radi, kao psihoterapeut u privatnoj praksi.
Jan Ostry
Jan Ostrý rodio se u Pragu gdje je studirao flautu na Praškom konzervatoriju u klasi prof. F. Malotína. Od 1992. studirao je na Konzervatoriju u Versaillesu u klasi prof. Ch. Ryneaua, a od 1996. kao stipendist francuske vlade na Konzervatoriju u Lyonu u klasi prof. Ph. Bernolda, gdje mu je 1999. godine jednoglasno dodijeljena Prva nagrada. Tijekom svojih studija sudjelovao je na brojnim stručnim predavanjima pod vodstvom B. Kuijkena, K. Huntelera, J. Zoona, A. Mariona i K. Zoellera.
Nastupao je, kao solist ili član komornih sastava, na festivalima u brojnim europskim zemljama: Styriarte u Grazu, Haydn Festspiele u Eisenstadtu, Prague Spring, International Flute Festival u Maastrichtu, St. Wenceslas Music Festival u Ostravi, Concentus Moraviae (s Praškom filharmonijom i dirigentom J. Bělohlávekom), Martinů Fest u Beču i mnogim drugima. Snimio je CD s komornom glazbom A. Rejcha i J. L Dusika za kojeg je dobio nagradu Tip-Harmonie. Također je snimio djela komorne glazbe Bachovih sinova, kompletne Bachove sonate za dvije flaute i Haydnova i Stamicova trija s H. Schmeiserom za Nimbus Records.
Od 2001. redovno održava stručna predavanja na Europskoj akademiji za flautu u Fissu, a od 2003. i na Danima kulture (Kulturtage) u Neubergu. Trenutno predaje na Privatnom sveučilištu za glazbu i umjetnost u Beču, Praškom konzervatoriju i na Umjetničkoj akademiji na Sveučilištu u Ostravi.
Stefano Parrino
Stefano Parrino rođen je u Bormiju u Italiji. Na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu stječe diplomu s pohvalama, a potom dovršava studij na Ženevskom konzervatoriju gdje studira zajedno s Maxencem Larrieuom te osvaja prix de virtuosité. Na École national de musique de Paris, Parrino studira s Patrickom Galloisem te mu se za stečene diplome za izvedbu i virtuoznost dodjeljuju premier prix à l`unanimité i le premier prix avec excellence.
U Londonu završava poslijediplomski specijalistički studij na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u klasi profesora W. Benneta, S. Bella, K. Hill i K. Braga. Zatim u Bielli u Italiji studira s Peter-Lukas Grafom na Accademia Internazionale L. Perosi gdje osvaja the Eccellenza con Menzione Speciale. Godine 2001. stječe solističku diplomu na Konzervatoriju u Luganu. Također je svirao i na stručnim predavanjima s J. Zoonom, P. Galloisem, P. E. Daviesem, M. Coxom, A. Adorjanom, M. Debostom, W. Bennettom, M. Larrieuom, S. Milan i P. Grafom. Kao solist i komorni glazbenik iznimno je predan i fokusiran na koncertnu karijeru. Nastupao je u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi i pritom uvijek zasluživao vrijedna priznanja publike i kritičara. Kao solist surađivao je s komornim orkestrima kao što su: Gli Armonici, Bartolomeo Bruni, Bellagio Festival Orchestra, Stesichoros, Simfornijski orkestar Kraljevske glazbene akademije u Londonu, sa simfonijskim orkestrima: RSI, Arturo Toscanini, St. Petersburg Philharmonic, Sicilian Symphony, Rossini Symphony, Orchestra of the Catanzaro Province, Sanremo Symphony, a usput i snimao emisije za TV programe RSI i RAI. Kao komorni glazbenik djelovao je kao suosnivač i član trija Albatros Ensemble. Radio je zajedno s eminentnim glazbenicima kao što su S. Burns, P. Gallois, P. Graf, V. Mendelssohn, S. Milan i A. Pay. Bavio se i podučavanjem. Održavao je stručna predavanja na renomiranim institucijama u Aziji, Europi i Americi. Stefano je član Caballeros del Traversa i predstavlja Altus-Azumi i Bulgheroni wooden flutes.
Saksofon
Claude Delangle
Solist, naučenjak, pedagog Claude Delangle jedan je od najvećih suvremenih saksofonista i vodeći predstavnik francuske škole saksofona. Osim što je nenadmašan interpret klasičnih djela, surađuje s priznatim skladateljima (L. Berio, P. Boulez, T. Takemitsu, A. Piazzola), a promovira i mlađe skladatelje.
Od 1986. rezidentni je saksofonist uglednog Ensemble InterContemporain. Delangle je kao solist nastupao s najprestižnijim orkestrima (BBC London, Radio France, Radio of Finland, WDR Köln, Berlinska filharmonija, Kioi Tokyo) te surađivao s renomiranim dirigentima među kojima je D. Robertson, P. Eötvös, K. Nagan, E. P. Salonen, Myung-whun Chung i L. Bernstein.
Prepun strasti za svoj instrument daleko je više od izvođača. Osim glazbenih postignuća od velike je važnosti i njegov istraživački rad. U Musical Acoustic Laboratories Sveučilišta u Parizu istražuje specifičnu akustiku saksofona. Rezultati istraživanja dragocjene su informacije njegovim kolegama skladateljima. Nakon osvajanja nekoliko prvih nagrada od 1988. godine postao je profesor na Conservatoire National Supérieur de Musique u Parizu. Njegova se klasa smatra najprestižnijom u području saksofona u svijetu. Među studentima svih nacionalnosti vlada veliki interes za stjecanje obrazovanja koje kombinira koncertiranje, mogućnost suradnje sa značajnim skladateljima, a uz to pruža širok izbor interdisciplinarnih aktivnosti. Profesor Delangle seminare interpretacije održava u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Aziji.
Levente Puskás
Levente Puskás rođen je 1972. godine u Budimpešti. Imao je 7 godina kada je počeo učiti svirati klavir, a 11 kada je počeo svirati klarinet. U periodu od 1990. do 1993. godine studirao je klarinet na Konzervatoriju Sv. Stjepana u Budimpešti, a od 1990. do 1995. godine svirao je solo klarinet u Simfonijskom orkestru Sv. Stjepana. Od 1993. do 1998. godine studirao je klarinet na Liszt Ferenc akademiji u Budimpešti u klasi prof. Tibora Dittricha. Diplomirao je 1998. godine stekavši titulu klarinetista, komornog glazbenog umjetnika i profesora klarineta. Godine 1994. osvojio je drugu nagradu na natjecanju Young Artist Competition u Chicagu. Godinu kasnije, zajedno s kolegama, osniva Kvartet saksofona Budimpešta. Zajedno su osvojili 6 nagrada na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. U razdoblju između 2002. i 2004. godine studira komornu glazbu pri konzervatoriju CNSMDP (Pariz) pod mentorstvom prof. Lászlá Hadadyja. Tijekom 2006. i 2007. godine stječe obrazovanje akademskog glazbenika i profesora na konzervatoriju (Conservatoire National de Musique et de Dance) u Montreuilu pod mentorstvom prof. Jean-Pierre Baragliolija. Sudjelovao je na nekoliko stručnih predavanja (Michiel Oldenkamp – Nizozemska, Eugéne Rousseau – USA, Thomas Friedli – Švicarska, Oto Vrhovnik – Austrija), te je predstavljao mađarske saksofoniste sa svojim kvartetom na Svjetskom kongresu organiziranom u Montrealu (2000.), Minneapolisu (2003.) i Strasbourgu (2015.). U razdoblju od 2009. do 2014. godine studira na Glazbenoj akademiji u Banskoj Bystrici u Slovačkoj, gdje u lipnju 2014. godine stječe akademski stupanj DLA. Radio je s brojnim priznatim umjetnicima: Z. Kocsis, I. Fischer, Á. Fischer, A. Rost, P. Eötvös, T. Vásáry, H. Holliger, M. Janowski, L.. Kavakos, V. Gluzman, A. Ceccato, A. Vedernikov, Y. Kitajenko, G. Vukán, G. Vajda, A. Bornkamp, C. Delangle, C. Wirth, N. Sugawa, L. Mlekusch, H. de Jong, M, Giovannelli, J. Laran, R. Vila, N. Arsenijevic … Od 2000. godine podučavao je saksofon na konzervatoriju Béni Egressy Conservatoire u Budimpešti, a od 2006. na Sveučilištu u Debrecenu.
Gordan Tudor
Gordan Tudor jedan je od vodećih glazbenika svoje generacije, solist, skladatelj, komorni glazbenik, improvizator i pedagog.
Nakon što je završio Muzičku akademiji u Zagrebu u klasi profesora Dragana Sremca, nastavlja studij saksofona u Amsterdamu (Conservatorium van Amsterdam) kod Arna Bornkampa gdje diplomira uz najviše pohvale. Kao stipendist Amsterdamse Hoogeschool voor de Kunsten, usavršava se u Parizu na CNSMD u klasi profesora Claudea Delangla te kod Eugene Rousseaua na Mozarteumu u Salzburgu. Dobitnik je brojnih prvih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima te pet diskografskih nagrada Porin.
Nastupao je u brojnim svjetskim dvoranama (Carnegie Hall u New Yorku, Dvorana Berlinske filharmonije, The Knoll na Sveučilištu Stanford, C4NM u San Franciscu, ORF Kulturhaus Beč, DeSingel Antwerpen, Mumuth Graz itd.), muzejima (Scriabinov muzej u Moskvi, Fundació Miró u Palma de Mallorci, MASS MOCA u North Adamsu (USA), Haus der Musik u Beču i dr.) te držao masterclassove na Gnessin Academy Moskva (RUS), Royal Conservatoire Antwerpen (BEL), University of California Santa Barbara (USA), Conservatori Superior de Música de les Illes Balears (ESP), Conservatorium Maastricht (NL), MUK Wien (AUS) itd.
Osim što je je alt saksofonist hvaljenog Papandopulo kvarteta te sopran saksofonist Tria GIG, Gordan od nedavno djeluje i u duetu s gitaristom Mislavom Režićem. Trenutno vodi međunarodnu klasu saksofona na Umjetničkoj akademiji u Splitu (UMAS) te je umjetnički voditelj ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS kojeg je osnovao pri istoj.
Kao reproduktivni umjetnik praizveo je pedesetak skladbi hrvatskih i stranih autora, a kao skladatelj okušao se u raznim žanrovima i kombinacijama instrumenata, te su mu skladbe izvedene na svim kontinentima.
Ljeto 2011. proveo je na rezidenciji u sklopu ljetnog festivala Bang on a Can u Muzeju moderne umjetnosti u Massachusettsu (North Adams, MA).
Gordan je ekskluzivni Selmer Paris i D’Addario Woodwinds Artist.
Klarinet
Jože Kotar
Jože Kotar je klarinetist i pedagog koji živi i radi u Ljubljani . Trenutno nastupa kao član Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. Redovni je profesor klarineta na Akademiji za glazbu i predavač na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani.
Redovito nastupa kao solist, komorni glazbenik i član raznih ansambala u Sloveniji, Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i Južnoj Americi. Održava i seminare za klarinet i komornu glazbu po cijelom svijetu. Čest je član stručnih žirija na međunarodnim natjecanjima, a istovremeno i redoviti gost na festivalima u zemlji i inozemstvu. Kao solist nastupa i snima zajedno sa nizom orkestara, pod palicom dirigenata kao što su Marko Letonja, George Pehlivanian, Roger Boutry, Tetsui Honna, David Itkin, Benoît Fromanger, David de Villiers i drugi.
Kao solist i član brojnih komornih ansambala premijerno je izveo više od 190 svjetskih djela mnogih domaćih i stranih skladatelja.
Kao solo klarinetist nastupao je s brojnim slavnim dirigentima, kao što su Carlos Kleiber, Ricardo Mutti, Serge Baudo, Yurij Simonov, Hartmut Haenchen, Milan Horvat, Pavel Kogan, Zoltan Kocsis, Leopold Hager, En Shao … Član je, suosnivač i umjetnički voditelj Slovenskog klarinetskog orkestra, Slovenskog klarinetskog seksteta, a k tome i član mnogobrojnih ansambala uključujući puhački kvintet Ariart s kojim je 2007. godine osvojio Betettovu nagradu Također je član puhačkog trija Slovenske filharmonije i Ansambla za suvremenu glazbu MD7 s kojim je 2013. osvojio prvu Lipovšekovu nagradu. Od 2007. godine dirigent je i umjetnički voditelj Trboveljskog radničkog puhačkog orkestra .
Snimio je velik broj CD-ova, osam solo albuma i mnoge CD-ove s ansamblima, uključujući puhački kvintet Ariart, Ansambl MD7, Slovenski klarinetski kvartet, Slovenski klarinetistki sekstet i puhački trio Slovenske filharmonije. Dvaput je snimio Introdukciju, temu i varijacije G. Rossinija. Prvi put s Orkestrom slovenske policije i drugi put s Trboveljskim radničkim puhačkim orkestrom na koncertu u Nizozemskoj.
Jordi Pons
Jordi Pons je rođen u Barceloni, a 2000. godine odlazi studirati na Kraljevsku glazbenu akademiju u Londonu. Potom 2005. godine nastavlja svoj studij na Glazbenoj akademiji u Baselu, u klasi profesora Françoisa Benda. Diplomirao je na toj renomiranoj instituciji, stekavši diplomu s odličnim uspjehom kao koncertni majstor i solista. Jordi je dobitnik više nagrada na međunarodnim natjecanjima, među kojima se mogu izvdojiti: Concorso Internazionale per Clarinetto Città di Carlino (Italija), Joventuts Musicals de Catalunya (Španjolska), The Orchestral Clarinet International Competition (Španjolska), počasna nagrada za duhače Solo Playing (Spain) itd. Također je dobitnik CIRIT nagrade za Glazbu i istraživački rad (Španjolska), glazbenog Guinessa u kategoriji nagrade za doprinos zajednici (The Guinness-Music in the Community Award) i The Mortimer Development Award (UK).
Iskazujući osobitu strast prema orkestralnom repertoaru, nastupao je s nekim od najistaknutijih orkestara širom svijeta pod ravnateljskom palicom glasovitih imena kao što su Sir Charles Mackerras, Jukka-Pekka Saraste, Robert King, Trevora Pinnock, Josep Pons i Sebastiana Weigle. Jordi je izuzetno cijenjen, ne samo kao interpretator, već i kao glazbeni pedagog. Održava stručna predavanja širom Europe, a trenutno radi kao profesor na švicarskom konzervatoriju Conservatorio della Svizzera Italiana u Luganu i na Sveučilištu za glazbu u Baselu (Hochschule für Musik Basel).
Limeni duhači
Christopher Dufay
Christopher Dufay, trubač sa sjevera Francuske, strastveni ljubitelj klasične glazbe i jazza, slovi kao jedan od najsvestranijih i najosebujnijih glazbenika svoje generacije.
Tijekom brojnih nastupa dijelio je pozornicu s raznim umjetnicima i priznatim dirigentima kao što su Jean-Claude Casadesus, Lucie Legay, Luc Vertommen, Russel Gray, Richard Galiano, Ibrahim Maalouf, Richard Sanderson idr., Isticao se i kao stalni član raznovrsnih ansambala poput Lille Chamber Orchestra, L’îlot Brass, Normandy Brass Ensamble, Funky Jazz Band, Notes & Bene idr.
Nakon što je stekao brojne diplome i završio magisterij, godine 2019. dodjeljuje mu se titula Profesora umjetničkog obrazovanja. Zahvaljujući iznimnoj strasti prema podučavanju, redovito je pozivan kao gost predavač na mnogim međunarodnim glazbenim događanjima (u Boliviji, Belgiji i Luksemburgu).
Christopher Dufay snimio je i nekoliko CD-ova uz orkestar limene glazbe uključujući: Le Chant de la mine, Eugéne Bozza, dir. Nicolas Bucher, Orchestre Valentiana; Adventure, Sophie Buddelot et le Brass Band NPDC; Rhapsody, Michel Becquet, Qu4tre à 4 et le Brass Band NPDC; Zabawa u Piotra, Pierre Misikowski et son ensemble i jedan DVD: La Légende Celtique, Brass Bans Nord Pas de Calais.
Željan novih izazova, odlučuje napustiti svoj rodni kraj i odseliti se u Normandiju gdje ga odabiru za profesora trube na Departmental Conservatory of Grand Couronne and Petit Couronne. Od siječnja 2023. godine preuzima ulogu voditelja limenog orkestra Brass Band en Seine.
Tamás Pálfalvi
Tamás Pálfalvi smatra se jednim od najmaštovitijih i najinovativnijih trubača suvremenog doba.
Rodio se 1991. godine u Mađarskoj i kao osmogodišnjak počeo učiti svirati trubu kod Istvána Szabóa. Godine 2005. upisao je Konzervatorij Leo Weiner u Budimpešti gdje je studirao u klasi prof. Gábora Huszára. Godine 2009. dobio je stipendiju za Bard College u New Yorku, gdje je studirao u klasi prof. Carla Albacha i Edwarda Carolla do 2012. godine. Potom se vratio u Budimpeštu kako bi studirao na Glazbenoj akademiji Liszt Ferenc u klasi prof. Gábora Boldoczkia, gdje magistrira u svibnju 2016. godine.
Tamás je osvojio brojne nagrade, između ostalih kao petnaestogodišnjak za National Trumpet Competition kao i Junior Prima Prize, najznačajnije priznanje za mlade glazbenike u Mađarskoj. Bio je prvi trubač koji je pobijedio na natjecanju the Bard College Concerto. Odlikuje se nagradama za Chicago Brass Festival i nekoliko natjecanja u Europskim gradovima poput Praga, Chierija, Cluj Napoce i Brna. Njegova izražajna virtuoznost, scenski nastup te izvanredna glazbena konceptualnost osigurale su mu prvo mjesto na Fanny-Mendelssohn-Förderpreis, natjecanju u Njemačkoj čija je osnovna svrha bila nagraditi ne samo izvedbene sposobnosti mladih glazbenika, nego i njihove konceptualne vještine i kreativnost. Dobitnik je i solističke nagrade WEMAG u Mecklenburg-Vorpommernu.
Najistaknutije trenutke prethodnih sezona predstavljali su nastupi s Filharmonijom Los Angelesa na Hollywood Bowl-u, Cameratom Salzburg na festivalu Rheingau Musik, u Kulturnom i konferencijskom centru (KKL) u Luzernu, na festivalu Al Bustan, te između ostalih i na Ludwig van Beethoven Easter Festival u Varšavi. Tamás svira na Adams instrumentima, a u suradnji s Adams kompanijom izradio je novi dizajn za C trubu. Trenutno također rade na izradi nove verzije Es trube. Osim s klasičnom, Tamás nastupa i s fligerom i baroknom trubom. Dorn Music GmbH & Co. KG predstavnik je Tamása Pálfalvija po cijelom svijetu.
Marin Rabadan
Marin Rabadan rođen je u Splitu 1978. godine. Osnovnu i srednju glazbenu naobrazbu završava u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u klasi prof. Đorđa Radovnikovića. Paralelno s glazbenom školom, završava i II. jezičnu gimnaziju. Nakon mature, 1996.g. odlazi na studij trombona na Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulelije. Nakon diplome 2000. godine upisuje poslijediplomski studij koji završava 2008. godine. Na četvrtoj godini studija uspješno polaže audiciju u Zagrebačkoj filharmoniji na mjestu 2. trombona i od 1999. g. stalni je njen član.
Osim aktivnim sviranjem u raznim ansamblima i čestom suradnjom s hrvatskim orkestrima, bavi se još i skladanjem te aranžiranjem. Skladanjem se bavi od 2000. godine i od tada je napisao brojna djela za komorne sastave, a ta djela se i dan danas nalaze na repertoarima hrvatskih renomiranih sastava.
Slobodno vrijeme najviše voli provoditi s obitelji, amaterski izučavati astronomiju, raditi glazbene projekte za škole i vrtiće, čitati stripove, a sve to uz jednu kvalitetnu dozu filmske glazbe, hard-rocka i heavy metala.
Matthias Rieß
Matthias Rieß je rođen 1983. godine u Stuttgartu. Studirao je kod profesora Thomasa Hauschilda u Leipzigu, profesora Ericha Penzela u Maastrichtu, profesorice Marie-Luise Neunecker u Berlinu, te profesora Gergelya Sugara u Oberschützenu.
Prvi put se okušao u orkestralnom sviranju u regionalnim i nacionalnim orkestrima mladih glazbenika, a potom i na festivalu orkestara u Schleswig-Holsteinu. Uslijedili su angažmani u nastupima s Donjosaskim državnim orkestrom u Hannoveru i orkestrom Konzerthaus Berlin.
Nastavio je svirati u orkestrima kao što su NDR Simfonijski orkestar u Hamburgu (nedavno preimenovan u Elbphilharmonie orkestar), Camerata Salzburg i German Radio Philharmonie u Saarbrückenu i Kaiserslautenu zajedno s dirigentima kao što su Daniel Barenboim, Sir Simon Rattle, Christoph v. Dohnanyi, Christoph Eschenbach, Semyon Bychkov, Ivan Fischer, Kent Nagano, Michael Gielen i Fabio Luisi.
Od 2009. godine Matthias Rieß je član Simfonijskog orkestra Bečkog radija ORF. Godine 2016. godine počeo je podučavati sviranje francuskog roga na Sveučilištu za muziku i izvedbenu umjetnost u Grazu (Kunstuniversität-Graz), a od 2017. godine stječe status redovnog profesora.
