Klavir

 

Zuzana Niederdorfer

Zuzana Niederdorfer je magistrirala na Akademiji za glazbu i dramsku umjetnost u Bratislavi. Kao natjecateljica, osvojila je brojne nagrade na držvanim i međunarodnim natjecanjima, uključujući natjecanje Robert Schumann u Zwickau (Njemačka), natjecanje Frédéric Chopin u mjestu Mariánske Lázňe u Češkoj, natjecanje Paloma O’Shea u Santanderu u Španjolskoj, češko natjecanje Virtuosi per musica di pianoforte te natjecanje Incontro Internazionale Giovani Pianisti Citta di Senigallia (Međunarodni susret mladih pijanista u gradu Senigallia) u Italiji. Na državnim natjecanjima nagrađivana je kao solistica te u nastupima komornih sastava (klavirski trio). Tijekom svoje pijanističke karijere učila je i surađivala s poznatim imenima kao što su Viktor Nosov, Ida Černecká (učenica Vere Gornostayeve) i Marian Lapšanský. Njen rad su inspiriali i majstorski tečajevi profesora K. Zemplenyja, L. Bermana, V. Gornostaeva i G. Seböka.

1993. godine je doktorirala na Akademiji za glazbu i dramsku umjetnost. U svojoj karijeri nastupala je kao solistica, ali je i surađivala s brojnim orkestrima, uključujući Moskovski simfonijski orkestar, te komornim grupama diljem Europe, Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Snimila je šest nosača zvuka za BBC London i Čehoslovački radio i televiziju. Preko dvadeset godina je radila kao profesor na Fakultetu za glazbu na Akademiji za glazbu i dramsku umjetnost u Bratislavi te na Akademiji za umjetnost u Banskoj Bistrici u Slovačkoj. Trenutno radi kao profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti (Kunstuniversität) u Grazu. Njeni učenici su osvajali nagrade na nekim od najprestižnijih natjecanja za klaviriste.

Zuzana Niederdorfer održava majstorske radionice i seminare u Slovačkoj, Češkoj, Sloveniji, Litvi, Finskoj, Islandu, Sjedinjenim Državama, Italiji, Poljskoj, Kini, Njemačkoj i Austriji. Često pojavljuje i kao član komisije na državnim i međunarodnim natjecanjima. Prije dvanaest godina je pokrenula međunarodno klavirsko natjecanje u Slovačkoj pod nazivom „Forum per tasti“.

 

Ruben Dalibaltayan

Ruben Dalibaltayan rođen je u Erevanu, Armenija. Nakon glazbene škole u klasi Anahit Shahbazyan školovao se u Moskvi na Glazbenoj akademiji Gnessin pod mentorstvom prof. Arthura Berngardta. Magistrirao je na moskovskom Državnom konzervatoriju pod vodstvom prof. Valeryja Kastelskog. Profesionalno i osobno formirao se pod utjecajem izvanrednih glazbenika poput Borisa Berlina, Lazara Bermana i Alexisa Weissenberga, koji mu je 2001. godine dodijelio svoju osobnu međunarodnu nagradu.
Tijekom studija i neposredno nakon njega sudjeluje na više međunarodnih pijanističkih natjecanja na kojima je osvajao i brojne nagrade, a među njima su China International Music Competition u Pekingu 1999., „Aram Khachaturian“ u Erevanu 2003. i „Svetislav Stančić“ u Zagrebu 2003. godine, a brojne nastupe u tom razdoblju imao je u državama bivšeg Sovjetskog Saveza, Zapadne Europe i Dalekog istoka.
Nakon završetka studija 2000. godine Ruben Dalibaltayan započinje pedagoški rad na sarajevskoj Muzičkoj akademiji. Godine 2005. dobiva mjesto profesora na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i dolazi u Hrvatsku gdje počinje plodno razdoblje njegova umjetničkog i pedagoškog djelovanja. Proteklih godina izveo je više od stotinu solističkih recitala diljem Hrvatske i susjednih zemalja. Imao je brojne nastupe s filharmonjiskim orkestrima Erevana, Almatija, Kišinjeva, Zagreba, Rijeke, Sarajeva, Kosova, sa Zagrebačkim komornim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom i drugima te uspješno surađivao s istaknutim dirigentima kao što su Pavle Dešpalj, Vjekoslav Šutej, Toshihiro Yonezu, Vag Papyan, Nathalie Marin i drugi. Veliku pažnju posvećuje i komornom muziciranju. Od 2000. godine nastupa u klavirskom duetu sa suprugom Julijom Gubajdullinom, a 2009. zajedno s kolegama s Akademije Leonidom Sorokovim i Krešimirom Lazarom osniva „Amadeus trio Zagreb“, danas jedan od renomiranih hrvatskih ansambala.
U suradnji s Hrvatskim radijem i Hrvatskim glazbenim zavodom i Cantusom snimio je velik dio klavirskog opusa Blagoja Berse, a za taj dvostruki CD dobio je 2016. nagradu „Vladimir Nazor“. Uz to poklanja posebnu pozornost i predano promiče djela armenskih skladatelja, zanimljivu i originalnu glazbu neodvojivo vezanu uz kulturu njegove domovine. Godine 2011. u Berlinu postaje laureat prvog festivala posvećenog velikom armenskom skladatelju Komitasu te počinje sudjelovati u projektu snimanja klavirskih opusa Komitasa, Hačaturjana i Babađanjana.

Proteklih desetak godina Ruben Dalibaltayan odgojio je niz mladih pijanista, među njima i dobitnike nagrada na više od 50 međunarodnih natjecanja.

Dvojica njegovih studenata dobitnici su ugledne nagrade Hrvatske glazbene mladeži „Ivo Vuljević“ za najboljeg mladog glazbenika u Hrvatskoj kao i nagrade Zagrebačke filharmonije „Mladi glazbenik godine“ – Aljoša Jurinić 2010. i 2012 i Ivan Krpan 2015. i 2016. U rujnu 2017. Ivan Krpan postao je pobjednik jednog od najuglednijih svjetskih klavirskih natjecanja „Ferruccio Busoni“.
Ruben Dalibaltayan redovito održava majstorske radionice i seminare u Hrvatskoj i inozemstvu te je čest član žirija međunarodnih natjecanja. Godine 2005. osnovao je, s Julijom Gubajdullinom, klavirsku ljetnu školu u Makarskoj koja je ubrzo postala jednim od najpoznatijih događaja za mlade pijaniste u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Od 2018. postaje gostujući profesor na Muzičkoj akademiji u Lihtenštajnu i majstorskim seminarima pri Muzičkoj akademiji „Talent Music Master Courses“ u Bresciji.

 

Sergio De Simone

Sergio De Simone rođen je u Firenci, u Italiji. Klavir je učio s Giuseppeom Tanzinijem, a komornu glazbu s Francom Rossijem, čelistom poznatog kvarteta Quartetto Italiano. 1995. godine diplomirao je na Konzervatoriju za glazbu Arrigo Boito u Parmi, s najboljim ocjenama i posebnom pohvalom. Potom je pohađao majstorske seminare s velikim imenima kao što su Murray Perahia, Aldo Ciccolini, Philippe Cassard, Bruno Canino, Christopher Elton, Alessandro Specchi i Pier Narciso Masi. Sergio De Simone je sudjelovao u Ljetnom festivalu Joaquin Achucarro u sklopu Glazbene akademije Chigiana u Sieni (1995., ’96. i ’98.) gdje je primio Diplomu di Merito, nagradu Guido Agosti, nagradu SIAE i stipendiju E. Contestabile. 1996. godine započeo je učiti s Joaquinom Achucarrom na Južnom metodističkom sveučilištu (Southern Methodist University) u Dallasu, Texas. Tamo je studirao zahvaljujući stipendiji Joel Estes Tate. 1996./1997. je dobio nagradu Don Nobles za korepeticiju, a 1998. nagradu Von Mickwitz za solističko natjecanje u klaviru.
Danas je voditelj Odsjeka za klavir na Konzervatoriju glazbe i plesa Trinity Laban u Londonu te gostujući predavač na KUG-u (Sveučilište za glazbu i izvedbenu umjetnost) u Grazu.

Aktivno nastupa kao solist i kao komorni pijanist, a nastupio je za brojne prestižne glazbene udruge u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj, SAD-u, Argentini, Brazilu i Čileu.
Kao solist, nastupio je s Rumunjskim državnim orkestrom, Orchestra di Padova e del Veneto (Orkestrom Padove i Veneta), Simfonijskim orkestrom Meadows, orkestrom Camerata Strumentale-Città di Prato, Sicilijanskim simfonijskim orkestrom, Sarajevskim filharmonijskim orkestrom i orkestrom Solisti di Città Lirica Orchestra iz Pise te drugima. Njegov repertoar uključuje djela Bacha, Mozarta, Beethovena, Schumanna, Brahmsa, Ravela, Griega, Šostakoviča, Chopina i drugih.

Sergio je i vrlo aktivan pedagog; podučavao je na Konzervatoriju u Potenzi, Konzervatoriju Mascagni u Livornu, a od 2013. godine radi na Konzervatoriju glazbe i plesa Trinity Laban u Londonu. Redovito ga pozivaju kako bi održao majstorske seminare na glazbenim učilištima u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Austriji, SAD-u, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Indiji, Singapuru i drugdje. Njegovi brojni studenti osvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima. Nedavno je počeo raditi kao urednik međunarodno priznatog lista Bärenreiter Rachmaninoff Critical Edition.

 

 

Gitara

 

Antonio Rumenović

Antonio Rumenović rođen je 1983. godine u Varaždinu, gdje je završio osnovnu i srednju glazbenu školu u klasi profesora Morena Vincekovića. 2001. godine upisao je Akademiju “Ino Mirković” u Lovranu, a diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2005. godine u klasi profesora Istvana Romera. Magisterij i postdiplomski studij upisuje 2006. godine u Hogeschool vor Muzik na Konzervatoriju u Maastrichtu (Nizozemska). Magistrirao je 2008. godine u klasi profesora Carla Marchionea. Kao solist i član komornog ansambla, nastupao je diljem Hrvatske i u inozemstvu (Nizozemska, Italija, Austrija, Mađarska, Srbija, Slovenija, Makedonija). Od 2011. godine član je komornog ansambla “Laurum” s kojim je izdao i nosač zvuka pod istim imenom, a na kojem se nalaze autorske skladbe članova ansambla.

Antonio Rumenović je počeo raditi kao nastavnik još za vrijeme preddiplomskog studija, i to u Glazbenoj školi “Ivo Tijardović” u Delnicama, a nakon što je diplomirao 2005. godine, zapošljava se u Umjetničkoj školi “Fortunat Pintarić” u Koprivnici gdje je radio do 2019. godine. Sa svojim učenicima postigao je zapažene uspjehe na državnim i međunarodnim natjecanjima te je za svoj rad više puta i nagrađen kao najbolji učitelj godine grada Koprivnice. Za svoj rad dvaput je dobio i nagradu Agencije za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Od 2011. do 2018. bio je glavni predavač u Ljetnoj školi gitare u Koprivnici koju je pohodilo preko 120 polaznika. Od 2014. godine jedan je od predavača na Zimskoj školi gitare u Solinu. Posljednjih osam godina pojavljuje se kao član komisije na raznim gitarističkim natjecanjima (Zagreb Guitar Festival, Festival Internacional de Gutarra Guimaraes, Omiš Guitar Fest, Enrico Mercatali Gorizia, Tremolo Skopje, Sarajevo International Guitar Festival, Guitar Art Beograd, Porečki Tirando, Pula Guitar Fest, Sonus Križevci i dr.).

Član je Hrvatske udruge gitarista i pedagoga, Hrvatske glazbene unije i udruge Glazbeni centar Musicorum. Jedan je od osnivača te dopredsjednik udruge gitarista klasične gitare “Allegro” iz Koprivnice koja je djelovala od 2010. do 2019. godine. Redovito održava majstorske seminare u Hrvatskoj i inozemstvu te predavanja na stručnim skupovima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje. Trenutno radi u Glazbenoj školi u Varaždinu, a od 2016. godine i u Glazbenoj školi “Bonar” u Zagrebu. Od 2017. godine vrši dužnost koordinatora natjecanja EuroStrings – European Guitar Festival Collaborative, projekta pod pokroviteljstvom Europske unije koji uključuje gitarističke festivale u 17 država članica. Od 2016. godine također vrši dužnost koordinatora natjecanja Zagreb Guitar Festivala.

 

Aysegül Koca 

Aysegül Koca je rođena u Ankari, Turska. Gitaru je započela svirati s osam godina, a s 12 godina je bila primljena u glazbenu pripremnu školu na Bilkent sveučilištu u Ankari, na Odjel za klasičnu gitaru. To je najprestižniji konzervatorij u Turskoj, a učila je s Kürsadom Tercijem i Kaganom Koradom. U vrlo kratkom vremenu postigla je zamjetan napredak u tehnici i nastupu te je održala brojne koncerte i postigla uspjeh na brojnim natjecanjima za gitariste kao što su José Tomas u Španjolskoj (prva nagrada 2007.), Natjecanje za mlade gitariste Eduard Pamfil u Rumunjskoj (2005., prva nagrada i posebna nagrada sudaca), Državno natjecanje za gitariste Mavi Marti u Istanbulu, Turska (2006., prva nagrada), Natjecanje za gitariste Enrico Mercatali u Italiji (2009., prva nagrada i posebna nagrada publike) i dr.
Diplomirala je sa samo 19 godina i to na Konzervatoriju Masstricht u Nizozemskoj, pod nadzorom Carla Marchionea. Potom je primljena na Gitarističku akademiju u Koblenzu u Njemačkoj, u klasu priznatog gitarista Aniella Desideria gdje je završila postdiplomski studij. Naposljetku, magistrirala je u Grazu, na Akademiji za glazbu i umjetnost (Kunstuniversität Graz) gdje je učila u klasi Paola Pegorare.
Nastupala je na brojnim događajima i koncertima u Turskoj i inozemstvu (Meksiko, Italija, Crna Gora, Španjolska, Grčka, Austrija, Cipar, Kosovo, Sjedinjene Američke Države).

Kao solistica nastupila je sa Staatsorchester Rheinische Philharmonie (Njemačka), Antalya State Symphony Orchestra (Turska), Xalapa Guitar Orchestra (Meksiko) i drugima. U Meksiku je nastupila i u prestižnoj povijesnoj dvorani Teatro Macedonio Alcala 2016. godine. Sljedeće godine je premijerno nastupila u Koncertnom madrigalu Joaquina Rodriga u Turskoj, zajedno s Regionalnim državnim simfonijskim orkestrom Bursa pod dirigentskom palicom Gintsa Glinke. 2018. godine Aysegül Koca je izdala i nosač zvuka u suradnji s Akademskim orkestrom Sveučilišta Baskent, a pod dirigentskom palicom Ertuga Korkmaza. 2019. godine izvela je Koncert za gitaru, gudače i kontinuo u D-duru, RV 93 s Predsjedničkim simfonijskim orkestrom.

2016. godine Autonomno sveučilište Benito Juarez u Oaxaci u Meksiku je pozvalo da bude gostujući predavač na Odjelu za klasičnu gitaru. Aysegul Koca je čest gost na državnim i međunarodnim festivalima na koje je pozvana kao izvođač, predavač ili član komisije u različitim natjecanjima. Trenutno radi kao profesor gitare na Sveučilištu u Ankari.

 

Marko Feri

Marko Feri je diplomirao gitaru na Konzervatoriju Guiseppe Tartini u Trstu (Italija) 1990. godine, a potom pohađao majstorske seminare s Davidom Russellom, Manuelom Barruecom i Albertom Ponceom. Redovito nastupa na cijenjenim glazbenim festivalima u Europi, kao solist ili u suradnji s komornim sastavima (Italija, Slovenija, Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Francuska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Austrija, Belgija, Švicarka i Mađarska), SAD-u (Guitar Foundation of America 2006 – Columbus, Georgia, GFA 2012 – Charleston, Južna Carolina, i drugim festivalima u državama New York, Texas, Ohio, Virginia, Sjeverna Carolina, Tennessee), Meksiku, Australiji i Japanu.

Snimio je nekoliko nosača zvuka: Barok (2017.), Vivo (2014.) i Nocturnal (2004.) kao solist; Views s flautisticom Alenkom Zupan; Notes Vagabondes – Live and Modulante s kvartetom Gorni Kramer; Strolic sa zborom Natissa (autor glazbe: Sivilotti); Castelli friulani s flautistom Nicolom Mazzantijem (glazbu napisao Giorgio Tortora); 20th Century Original Works For Flute And Guitar s Ettoreoom Michelazzijem (Originalna djela 20. stoljeća za gitaru i flautu); Viva Sevilla s Italian Guitar Consort, Astor Piazzolla-Orchestral Works s komornim orkestrom Concordia; Evasion (glazba: Piazzolla i Bolling) s grupom with Evasion.

Marko Feri radi kao profesor gitare na Glasbena Matica “Marij Kogoj” u Trstu od 1991., a također je i profesor na Odsjeku za instrumentalne studije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Feri organizira majstorske seminare u Europi, SAD-u, Kanadi i Meksiku. Također je i osnivač Međunarodnog gitarskog festivala Kras koji se održava u Italiji i Sloveniji.

 

 

Pjevanje

 

Evelyn Schoerkhuber

Evelyn Schoerkhuber rođena je u Steyru u Austriji, a svoje najranije glazbeno obrazovanje stekla je u Weyeru i Waidhofenu gdje je u glazbenoj školi izučavala klavir, gitaru i violončelo. Pjevanje je počela učiti s dvanaest godina, a prvi nastup na pozornici ostvarila je s 15 godina kada je nastupila kao Papagena u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Susanna u Figarovu piru (Mozart) te u ulozi Ivice u Ivici i Marici Engelberta Humperdincka. Tijekom studija na Konzervatoriju u Beču, nastupila je u brojnim ulogama u djelima Mozarta, Straußa te Gilberta i Sullivana, a tijekom istog perioda nastupala je na turnejama s bečkom Kammeroperom (komornom operom) i Seefestspielen Mörbisch diljem Europe, Kine i Japana. U razdoblju 2002.-2003. imala je ugovor s Vienna Burgtheaterom te je nastupala u glumačkim i pjevačkim ulogama i surađivala s najboljim glumcima i redateljima njemačkog govornog područja. Nakon završetka studija, Evelyn je nastupala s Tonkünstler orkestrom na Opernom festivalu u Rheisenbergu, u Vienna Jugendstil Theateru te na turneji u Japanu, a suradnje s baroknim ansamblom “Trinito”, duom “Lichtspiel” i priznatim bečkim gudačkim kvartetom odvele su je na turneje u Španjolsku, Japan, Island, Izrael i Italiju. 2009. godine Evelyn je debitirala u Kraljevskom teatru u Madridu, u programu za mlade umjetnike, gdje je nastupila u ulozi Alice Ford u Falstaffu Giuseppea Verdija. Tu je dobila i stipendiju španjolskog Ministarstva kulture kako bi dovršila program scenskog nastupa na Sveučilištu Alcala gdje je imala priliku surađivati s Hugom de Anom, Jorgeom Rubiom i Patricijom Barton. 2011. godine reprizirala je ulogu Alice Ford u Auditorio de Tenerife, a nastupila je i na brojnim koncertima na kojima je izvodila program Claudija Monteverdija, s kojim je nastupila i u brojnim španjolskim gradovima uključujući Salamancu, Toledo, Valenciju i dr. U proljeće 2012. godine Evelyn je nastupila kao solistica s Mosaik ansamblom izvodeći program virtuoznih arija Georgea Friedricha Händela. U lipnju 2012. godine osvojila je treće mjesto na Međunarodnom glazbenom turniru u Parizu. 2013. godine, s pijanistom Volkerom Nemmerom, pokrenula je projekt komorne glazbe pod nazivom Lied im Brick. Od rujna 2013. godine zaposlena je kao profesor pjevanja na Konzervatoriju Richarda Wagnera u Beču te održava majstorske seminare u suradnji s agencijama cijelog svijeta.

Njeni brojni studenti dobitnici su nagrada i finalisti važnih glazbenih natjecanja kao što su Grandi Voci, Belvedere, Magda Olivieri, natjecanje u St. Petersburgu i dr. 2016. godine pokrenula je program za mlade pjevače, s Danielom Sargeom, s naglaskom na stilističko fraziranje kroz povijest glazbe, a u sklopu Junge Schubertiade Vienna. S Danielom Sargeom također održava i The Strong Five audicijske treninge od 2016. godine. Od 2018. voditelj je Vocal Arts na Glazbenoj akademiji u Beču. Od 2017. do danas član je odjela za pjevanje Vienna Summer Music festivala, austrijsko-kineskog obrazovnog programa ACPAF, održava majstorske seminare na Sveučilištu Barry i Konzervatoriju za glazbu Južne Floride. Od iste godine sudjeluje u programu Music without Borders (Glazba bez granica) koji je namijenjen radu s djecom iz siromašnih i nerazvijenih područja (zajedno s Marialenom Fernandes). Od 2014. godine aktivni je član EVTA-e (european Voice Teacher Association). Surađivala je s brojnim dirigentima i kazališnim redateljima, a njen repertoar uključuje djela od Haydna do Schuberta i Schumanna, van Beethovena, Brahmsa, Straussa, Mahlera, Berga, Marxa, Bernsteina, Stravinskog te brojnih drugih autora.

 

Tatjana Vasle

Tatjana Vasle je, nakon studija matematike, diplomirala solo pjevanje na Glazbenoj akademiji u Ljubljani, u klasi profesorice Irene Baar.
Kao solistica nastupala je s orkestrom Glazbene akademije, Komornim orkestrom Slovenske filharmonije, Domžalskim simfonijskim orkestrom, orkestrom Cappella Civica iz Trsta, u brojnim vokalno-instrumentalnim djelima te djelima komorne glazbe i na brojnim solističkim koncertima u Sloveniji, Italiji, Austriji i Hrvatskoj.

Snimala je za glazbeni arhiv RTV-a Slovenija te nastupala kao solistica sa Simfonijskim orkestrom RTV-a Slovenija i u projektima Komornog zbora RTV-a Slovenija.

Zaposlena je kao profesor pjevanja na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani gdje vodi odjel za pjevanje i surađuje s Glazbenom akademijom u Ljubljani, gdje radi kao profesionalni savjetnik za vokalnu tehniku.

Njeni učenici osvajaju brojne nagrade, kako na domaćem državnom natjecanju (TEMSIG 2000.-2019.), tako i na međunarodnim natjecanjima Lazar Jovanović u Beogradu, Bruna Špiler u Herceg Novom, Daleki akordi u Splitu, na Međunarodnom festivalu solo pjesme u Aranđelovcu, Međunarodnom natjecanju Giovani Musicisti – Città di Treviso u Italiji te Međunarodnom pjevačkom natjecanju Iuventus Canti u Slovačkoj. Mnogi njeni učenici uspješno nastavljaju svoje glazbeno usavršavanje na glazbenim akademijama u inozemstvu (u Hagu, Beču, Berlinu, Grazu, Zagrebu i Ljubljani).

Često održava seminare pjevanja u Sloveniji, a kao profesionalni savjetnik za vokalnu tehniku surađuje s najboljim slovenskim zborovima; Carmina Slovenica, Komorni zbor AVE, Akademski zbor Tone Tomšić i dr. Kao članica komisija, često sudjeluje na međunrodnim pjevačkim i drugim glazbenim natjecanjima te audicijama. Aktivni je član DSPP-a (Društva slovenskih profesora pjevanja) te EVTA-e (Europsko udruženje vokalnih pedagoga). 2018. godine primila je Škerjančevu diplomu, najveću nagradu za pedagogiju koju dodjeljuje Konzervatorij za glazbu i balet u Ljubljani.

 

Nikola Kitanovski

 

Nikola Kitanovski rođen je u Skopju, Makedonija, gdje je u osnovnoj i srednjoj školi izučavao klavir. Diplomirao je 1991., a magistrirao 2008. na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, na odjelu za solo pjevanje u klasi profesorice Biserke Cvejić. Svoju umjetničku karijeru započeo je 1987. godine, a od tada je surađivao s Beogradskom filharmonijom, Makedonskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS-a i nastupao u svim većim gradovima Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Nastupio je i na brojnim festivalima, među kojima se ističu Svibanjske operne večeri u Skopju, Dubrovačke ljetne igre, Ohridsko ljeto, BEMUS, Niške muzičke svečanosti, NOMUS, Sarajevska zima i dr.

Nakon prve nagrade na međunarodnom natjecanju za solo pjevače Katia Ricciarelli 1991. godine u Mantovi, nastavlja svoje usvršavanje na Academia Lirica Mantovana u Italiji. Surađivao je s brojnim poznatim imenima kao što su Katia Ricciareli, Gianni Raimondi te redateljima kao što su Franco Zefirelli i Antonio Calenda, a bio je i pjevački partner primadone Katije Ricciarelli. Svoje prve uloge u operama otpjevao je u Operi Nacionalnog pozorišta u Beogradu 1990. i 1991. godine, a one su uključivale izvedbe u djelima Lucia di Lamermoor, Evgenij Onjegin i Madame Butterfly. U suradnji s Narodnim pozorištem do danas je nastupio u više od 250 izvedbi. Кitanovskom je bilo povjereno i dvogodišnje vođenje Operskog studija u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu (2007. – 2009. godine).

Njegova međunarodna karijera započinje 2012. godine kada je postao član, solist, Badishe StaatsTheater u Karlsruheu u Nemačkoj, a od tada je, kao tenor, nastupio u više od 35 opernih kuća u cijelom svijetu i otpjevao 20 glavnih uloga od kojih se ističu Lenski (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Rodolfo (G. Puccini, La Boheme), Don Carlo (G. Verdi, Don Carlo), Don Jose (G. Bizzet, Carmen), Ivo (J. Hatze, Povratak), Mićo (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Edgardo (G. Donizetti, Lucia di Lamermoor), Pinkerton (G. Puccini, Madame Butterfly), Radames (G. Verdi, Aida) i druge.

2004. godine Nikola Kitanovski počeo se baviti i pedagoškim radom, a danas je redovni profesor i voditelj Odsjeka za solo pjevanje Fakulteta muzičke umjetnosti u Beogradu. Njegovi studenti osvajaju brojne nagrade te se ističu u profesionalnim angažmanima. Osmislio je, organizirao i relizirao preko 40 projekata „Put ka bel cantu“, u različitim mjestima u Srbiji, čime je pružio mogućnost mladim pjevačima da steknu dragocjeno iskustvo pred publikom, promoviraju solo pjevanje te operni repertoar domaćih i stranih skladatelja.