Pjevanje

Mária Temesi
Mária Temesi školovala se u Segedinu, gdje je 1979. diplomirala pjevanje i klavir, a 1981. s odličnim uspjehom završila je studij opernog pjevanja i vokalne pedagogije na Akademiji za glazbu Franz Liszt u Budimpešti. Nositeljica je umjetničko-znanstvenih titula Magistra Habilitata Arte Vocali i Doctor of Liberal Arts (DLA), koje objedinjuju njezino izvođačko i pedagoško djelovanje. Dobitnica je Lisztove nagrade te prvih nagrada na dvama značajnim međunarodnim natjecanjima u Rio de Janeiru (1981.) i na natjecanju Luciano Pavarotti (1985.) Operni debi ostvarila je 1982. kao Elsa u Wagnerovu Lohengrinu u Mađarskoj državnoj operi, u kojoj je bila prvakinja više od četrdeset godina (1981.–2022.). Između 2014. i 2022. godine djelovala je kao ambasadorica opere, promičući opernu umjetnost brojnim javnim predavanjima.
U bogatoj međunarodnoj karijeri ostvarila je gotovo pedeset glavnih sopranskih uloga u djelima Mozarta, Verdija, Wagnera, Puccinija, Čajkovskog i Richarda Straussa, uključujući i opere 20. stoljeća te suvremeni repertoar. Nastupala je na vodećim opernim pozornicama Europe, Sjedinjenih Američkih Država, Azije i Južne Amerike te na istaknutim međunarodnim festivalima, uključujući Budapest Spring Festival i Prague Spring International Music Festival. Njezina diskografija obuhvaća i solistički album Wagner Heroines (Hungaroton, 2004.), snimljen sa Simfonijskim orkestrom Mađarskoga radija pod ravnanjem Jurija Simonova.
U razdoblju od 1997. do 2023. djelovala je kao pročelnica Odsjeka za solo pjevanje na Sveučilištu u Segedinu. Utemeljila je i vodi Međunarodno pjevačko natjecanje József Simándy te je članica Mađarske akademije umjetnosti (MMA). Danas predaje pjevanje u Glazbenoj školi TRIOLA u Segedinu, gdje vodi majstorske tečajeve i sudjeluje u radu međunarodnih stručnih ocjenjivačkih sudova.

Evelyn Schörkhuber
Evelyn Schöerkhuber rođena je u Steyru u Austriji. Glazbeno obrazovanje započela je u Weyeru i Waidhofenu gdje je učila klavir, gitaru i violončelo. S pjevanjem je započela u 12 godini, a prvi nastup na pozornici ostvarila je s 15 godina u ulozi Papagena u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Susanne
u Figarovu piru (Mozart) te u ulozi Ivice u Ivici I Marici E. Humperdincka. Tijekom studentskih dana s
bečkom Kammeroperom i Seefestspielen Morbisch nastupala je na turnejama diljem svijeta. U razdoblju 2002-2003. imala je ugovor s Vienna Burgtheaterom te je nastupala u glumačkim i pjevačkim ulogama. Nakon završetka studija nastupala je s Tonkunstler orkestrom na Opernom festivalu u Rheisenbergu, u Vienna Jugendstil Theateru te na turneji u Japanu. Suradnje s baroknim ansamblom “Trinito”, duom “Lichtspiel” i priznatim bečkim gudačkim kvartetom odvele su je na turneje u Španjolsku, Japan, Island, Izrael i Italiju. U sklopu natječaja Young Artist`s Program koji u Madridu raspisuje Teatar Real 2009. godine debitirala je u ulozi Alice Ford u Falstaffu G. Verdija i osvojila stipendiju španjolskog Ministarstva kulture na Sveučilištu Alcala. Surađivala je s H. de Anom, J. Rubiom i P. Barton. U proljeće 2012. godine nastupila je kao solistica s Mosaik ansamblom izvodeći program virtuoznih arija G. F. Händela. U lipnju 2012. osvojila je 3. mjesto na Tournoi International de Musique u Parizu. Od rujna 2013. godine zaposlena je kao profesorica pjevanja na R. Wagner Conservatory u Beču. Njeni studenti dobitnici su nagrada i finalisti glazbenih natjecanja kao što su Grandi Voci, Belvedere, Magda Olivieri, natjecanje u St. Petersburgu i dr. Godine 2016. pokrenula je s D. Sargeom program za mlade pjevače,a u sklopu Junge Schubertiade Vienna, održavaju radionice The StrongFive kao pripreme za audicije. Od 2018. organizatorica je Vocal Artsa na Glazbenoj akademiji u Beču. Od 2017. do 2019. predavačica je na Vienna Summer Music festival. Zajedno s M. Fernandes sudjeluje u programu Music without Borders. Njen repertoar uključuje djela od Haydna do Stravinskog.

Vedrana Šimić
Sopranistica Vedrana Šimić rođena je 1979. godine u Tuzli, gdje je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Studij pjevanja započela je 1998. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof. Paše Gackić, a nastavila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 2003. diplomirala u klasi prof. Mire Zidarić Orešković, stekavši zvanja akademske glazbenice pjevačice i profesorice pjevanja. Tijekom studija bila je stipendistica HKD-a Napredak i Sveučilišta u Zagrebu te trogodišnja stipendistica prestižne zaklade CEE Musiktheater Wien. Usavršavala se kod talijanskog pedagoga Paola De Napolija i prof. Dunje Vejzović.
Debitirala je 2004. u Operi HNK-a u Zagrebu. Nastupala je na opernim scenama Zagreba, Rijeke, Splita i Sarajeva ostvarivši više od dvadeset glavnih i naslovnih uloga. Na praizvedbi prve crnogorske opere Balkanska carica 2008. godine tumačila je naslovnu ulogu. Međunarodnu karijeru obilježili su nastupi na Festivalu de Ópera de Brasília u Brazilu (naslovne uloge u operama Tosca i Saloma) te koncerti u bečkom Musikvereinu, Dublinu, Tirani i na festivalima poput Riječkih ljetnih noći, Mostarskog proljeća i Sarajevske zime. Surađivala je sa Zagrebačkom, Sarajevskom i Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a te orkestrima u Crnoj Gori, Albaniji i Brazilu, pod ravnanjem dirigenata poput N. Bareze, P. Dešpalja, I. Repušića i L. Voltolinija. Za arhiv HRT-a snimila je 15 solo pjesama hrvatskih skladatelja, a 2015. ostvarila je glavnu žensku ulogu u filmu Stupica nevidljivog djeteta. Od 2008. do 2018. imala je status samostalne umjetnice Republike Hrvatske.
Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju opernu žensku ulogu (za ulogu Adriane Lecouvreur) te dvostruka dobitnica nagrade „Štefanija Lenković“ HNK-a Ivana pl. Zajca za uloge u operama Adriana Lecouvreur, Manon Lescaut i Moć sudbine. Na Muzičkoj akademiji u Sarajevu djeluje od 2016., a 2022. izabrana je u zvanje izvanredne profesorice. Od 2017. do 2023. bila je predstojnica Odsjeka za solo pjevanje.

Terezija Kusanović
Terezija Kusanović rođena je u Splitu gdje je završila svoje glazbeno obrazovanje. Nakon što je diplomirala glazbenu pedagogiju, upisala je studij solo pjevanja kod prof. N. Manuilenko. Diplomirala je operno i koncertno pjevanje te vokalnu pedagogiju, a potom je pod mentorstvom iste profesorice stekla zvanje magistre umjetnosti na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavala se na majstorskim radionicama kod istaknutih umjetnika poput B. Cvejić, D. Vejzović, O. Miljaković, M. Keenzea, C. Munzer, G. Zellera, G. Glazea, E. Blahove, J. Blakelyja, V. Venejeva i F. Cedolins.
Prve operne uloge ostvarila je u produkcijama Umjetničke akademije te u HNK-u u Splitu, gdje je ubrzo izgradila prepoznatljiv umjetnički profil. Profesionalnu karijeru započela je naslovnom ulogom u operi Judita F. Paraća u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci, a potom je istu ulogu tumačila i na splitskoj pozornici. U HNK-u Split ostvarila je niz zapaženih mezzosopranskih uloga, među kojima se osobito ističu Carmen, Dalila, Azucena, Ulrica, Preziosilla, Suzuki, Zita, Fenena, Maddalena, Orlovski i Doma. Gostuje i u drugim hrvatskim nacionalnim kazalištima, a međunarodnu karijeru ostvaruje nastupima u Italiji, Austriji, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini te Južnoj Koreji, gdje se predstavila opernim i koncertnim repertoarom. Surađivala je s nizom uglednih dirigenata i redatelja, potvrdivši svoju umjetničku svestranost. Uz opernu djelatnost razvija i bogatu koncertnu karijeru. Njezin repertoar obuhvaća oratorijska i simfonijska djela poput Mozartova i Verdijeva Requiema, Rossinijeva Stabat Matera te Beethovenove IX. simfonije, kao i brojne solo pjesme. Osnivačica je ansambla Mediterraneo Project.
Dobitnica je međunarodnih nagrada, uključujući priznanje Voce Verdiana i Nagradu Ante Marušić HNK-a Split za uloge Carmen i Dalile. Docentica je solo pjevanja na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Lilia Gamberini
Lilia Gamberini rođena je u Genovi, gdje je rano započela glazbeno obrazovanje učeći klavir kod M. Del Vecchio. Uz klasične studije, diplomirala je violinu na Konzervatoriju G. Verdi u Torinu, a potom i solo pjevanje na Konzervatoriju N. Paganini u Genovi. Njezin vokalni razvoj ključno su oblikovali mentori G. Murmura, R. Finotti i maestro A. Tonini.
Opernu karijeru započela je 1991. godine naslovnom ulogom u Mozartovoj operi La finta semplice. Nastupala je u prestižnim opernim kućama i institucijama kao što su Sferisterio u Macerati, Teatro Comunale u Bologni, Teatro Massimo Bellini u Cataniji, Teatro Comunale u Firenci, La Fenice u Veneciji te Carlo Felice u Genovi. Surađivala je s istaknutim dirigentima među kojima su R. Chailly, R. Bonynge, M. de Bernart, D. Renzetti, B. Campanella i A. Zedda.
Osobito se istaknula ulogom Rosalinde u opereti Šišmiš tijekom nacionalne turneje s ansamblom C. Abbati. Uz opernu djelatnost, njeguje bogatu koncertnu karijeru nastupajući na festivalima Sagra Musicale Umbra i Venecijanskom bijenalu te u Filharmonijskoj akademiji u Bologni i Teatru delle Erbe u Milanu. Ostvarila je i zapaženu seriju solističkih koncerata u talijanskim institutima za kulturu u Lübecku i Wolfsburgu te na Sveučilištu u Kielu.
Njezin vokal zabilježen je u filmu Harem Suare redatelja F. Özpeteka, predstavljenom na festivalu u Cannesu 1999. godine. Sudjelovala je u obilježavanju dvjestote obljetnice Verdijeva rođenja u produkciji Teatra Carlo Felice, a 2013. snimila je album Mazzini, la Chitarra e l’Opera. Godine 2015. tumačila je naslovnu ulogu u prvoj suvremenoj izvedbi barokne opere Ernelinda L. Vincija, a novije nastupe bilježi u operama Don Giovanni te I due timidi N. Rote. Godine 2022. autorica je izložbe i monografije o ansamblu I Madrigalisti di Genova, koji je utemeljio njezin otac Leopoldo Gamberini. Profesorica je solo pjevanja na Konzervatoriju A. Vivaldi u Alessandriji.

 

Klavir

Ilaria Loatelli
Ilaria Loatelli, istaknuta pijanistica rođena u Veroni, već je od najranije dobi privukla pozornost iznimnim talentom i izražajnim muziciranjem. Nakon prvih nastupa s orkestrima u dobi od samo osam godina, ubrzo je prepoznata kao vrhunski talent. Studij je započela na Konzervatoriju E. D. Dall’Abaco u Veroni u klasi Laure Palmieri, a od 1994. do 1999. godine osvojila je trideset prvih nagrada na talijanskim i međunarodnim pijanističkim natjecanjima.
Na albumu Variations for a Virtuoso, objavljenom uz glazbeni časopis SuonareNews, izvodi djela Bacha/Busonija, Brahmsa (cjelovite Varijacije na Paganinijevu temu) i Liszta. Godine 2016. nastupila je kao gošća na festivalu Golden Key u dvorani Carnegie Hall u New Yorku. Razvila je intenzivnu međunarodnu koncertnu djelatnost te redovito nastupa diljem Europe, Kine, Sjeverne Amerike i Australije.
Tijekom 2022. godine sudjelovala je na njemačkoj turneji s orkestrom Klassische Philharmonie Bonn, izvodeći Beethovenov Trostruki koncert u prestižnim dvoranama poput berlinskog Konzerthausa i hamburške Laeiszhalle. Nastupala je na festivalima kao što su Maggio Musicale Fiorentino, MITO Settembre Musica, Festival de Música de Coimbra i Yamaha Festival. Sudjelovala je i u Chopinovu maratonu u Milanu uz Ivu Pogorelića, uz izravni prijenos televizije Mediaset.
Diplomirala je s najvišim pohvalama na Nacionalnoj akademiji Santa Cecilia u Rimu, gdje joj je Sir Antonio Pappano dodijelio nagradu Vittoria kao najboljoj diplomantici godine. Danas je profesorica klavira na Konzervatoriju Umberto Giordano u Foggii te redovito održava međunarodne majstorske tečajeve na International Music Academy Talent Music u Brescii.

Bruno Vlahek
Bruno Vlahek diplomirao je klavir u klasi Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a poslijediplomske studije završio je na Haute École de Musique u Lausannei kod Jean-Françoisa Antoniolija te na Hochschule für Musik u Kölnu u klasi Vasilija Lobanova, gdje je studirao i improvizaciju i kompoziciju. Usavršavao se kod Dmitrija Baškirova na Queen Sofía College of Music u Madridu.
Jedan je od najistaknutijih hrvatskih glazbenika, čiju umjetničku osobnost obilježavaju iznimna svestranost, fantastična virtuoznost i dubina glazbene misli. Kao pijanist i skladatelj ostvaruje bogatu međunarodnu karijeru, nastupajući u uglednim dvoranama poput Palau de la Música u Barceloni, Lisztove akademije u Budimpešti, Dubai Opere, St. Martin-in-the-Fields u Londonu, Auditorio Nacional u Madridu, Gasteiga u Münchenu, Mozarteuma u Salzburgu i Seoul Arts Centra, kao i na festivalima u Dubrovniku, Beču, Berlinu, Moskvi, New Yorku i Verbieru.
Laureat je međunarodnih pijanističkih natjecanja u Parizu, Šangaju i Lyonu te dobitnik brojnih priznanja, uključujući nagradu Paderewski, Memorijalnu nagradu Pnina Salzman, naslov Mladog glazbenika godine Zagrebačke filharmonije i priznanje španjolske kraljice Sofije. Kao skladatelj nagrađivan je na natjecanjima Cristóbal Halffter i New Classics, dobitnik je nagrade Stjepan Šulek te dvostruki dobitnik Porina. Autor je više od 70 djela različitih žanrova, izvođenih na pet kontinenata.
Njegove snimke emitiraju se na BBC Radio 3, France Musique i drugim postajama. Snimio je cjelokupne Rahmanjinovljeve Etide-slike i izbor Scarlattijevih sonata za Naxos, a album Touches uvršten je među 75 najvažnijih izdanja Croatia Recordsa. Profesor je na Konzervatoriju Katarina Gurska u Madridu te redovito održava majstorske tečajeve.

Lorenzo di Bella
Lorenzo Di Bella, posljednji učenik poznatog ruskog pijanista Lazara Bermana, osvojio je 1995. godine najvažniju talijansku nacionalnu nagradu za klavir, Premio Venezia. Godine 2005. osvojio je Prvu nagradu i Zlatnu medalju na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Horowitz u Kijevu. Potom je 2006. godine za svoja umjetnička postignuća i u spomen na dirigenta G. Sinopolija od bivšeg talijanskog predsjednika Carla Azeglija Ciampija primio nagradu Sinopoli.
Lorenzo je 2013. godine izveo cijeli ciklus Rahmanjinovljevih Études-Tableaux u Torinu i Milanu u sklopu festivala MITO – Settembre Musica. Nastupao je kao solist s orkestrima kao što su Orchestra dell’Accademia Nazionale di Santa Cecilia, I Pomeriggi Musicali iz Milana, Filarmonica Marchigiana, Armenski nacionalni filharmonijski orkestar, Thüringer Symphoniker, Südwestdeutsche Philharmonie, Nancy Symphony Orchestra, MAV Budapest Symphony Orchestra, Orchestra Sinfónica del Perú, OSUG iz Guanajuata, Ukrajinski nacionalni simfonijski orkestar i Philharmonisches Kammerorchester Berlin.
Surađivao je s dirigentima kao što su J. Conlon, K. Karabits, E. Preu, O. Weder, R. Seehafer, V. Christopoulos, H. Niyazi-Tura, V. Sirenko, J. C. Lomonaco, F. Ting, F. Lanzillotta, L. Piovano i M. Caldi. Studirao je kod B. Bizzarrija, F. Scale, L. Bermana i S. Perticarolija na Konzervatoriju Rossini u Pesaru, na Akademiji „Incontri col Maestro” u Imoli i na Nacionalnoj akademiji Santa Cecilia u Rimu. Trenutačno je profesor klavira na Konzervatoriju u Pesaru te redovito održava tečajeve i majstorske radionice na institucijama kao što su Institut Gnessin u Moskvi, Imola Piano Academy, Shanghai Conservatory of Music, Nacionalna glazbena akademija Vladigerov u Sofiji i Sveučilište u Győru. U veljači 2022. nastupio je s Orkestrom Filarmonica Marchigiana u Zlatnoj dvorani Musikvereina u Beču u sklopu serije koncerata Musik der Meister. Osnivač je i umjetnički ravnatelj festivala Civitanova Classica Piano Festival, Mugellini Festivala u Potenza Piceni i međunarodnog pijanističkog natjecanja La Palma d’Oro u San Benedettu del Trontu.

Sophie Patey
Sophie Patey glazbenu je naobrazbu stekla na Cologne University of Music and Dance u klasi prof. dr. Florence Millet, a doktorirala je klavir na Stony Brook University (State University of New York), gdje je također studirala komornu glazbu s gudačkim kvartetom Emerson String Quartet. Tijekom studija specijalizirala se za suvremenu glazbu te je surađivala sa skladateljima kao što su Thomas Adès, Luca Francesconi, Martin Matalon i Johannes Maria Staud, premijerno izvodeći brojna djela. Bila je i stipendistica International Ensemble Modern Academy u Frankfurtu.
Tijekom karijere Sophie je intenzivno nastupala kao solistica i komorna glazbenica diljem Sjeverne Amerike, Europe, Azije i Afrike. U siječnju 2023. izvela je Ligetijev Koncert za klavir s orkestrom WDR Sinfonieorchester pod ravnateljem Manuela Nawrija. Kao komorna glazbenica surađivala je sa solistima iz orkestara Royal Concertgebouw Orchestra, Mahler Chamber Orchestra, Chamber Orchestra of Europe, Hessischer Rundfunk, Frankfurter Opern- und Museumsorchester te ansambla Ensemble Modern. Nastupala je u prestižnim dvoranama kao što su Berliner Philharmonie, Concertgebouw Amsterdam, Konzerthaus Berlin, Alte Oper Frankfurt i Oper Frankfurt, kao i na međunarodnim festivalima u Aix-en-Provenceu i Darmstadtu.
Uz izvođačku karijeru, Sophie je iskusna pedagoginja. Predavala je klavir i komornu glazbu na Stony Brook University te vodila majstorske radionice na raznim američkim sveučilištima. Djelovala je kao umjetnička suradnica u Oper Frankfurt, na Juilliard School of Music, Berlin University of the Arts (UdK), Conservatoire National Supérieur de Musique et de Danse de Paris te na Frankfurt University of Music and Performing Arts. Trenutačno je profesorica klavira na Conservatoire de Lyon u Francuskoj te službena umjetnička suradnica natjecanja ARD International Music Competition i International Carl Nielsen Competition. Sophie također mentorira mlade umjetnike i profesionalce u pripremama za koncerte i natjecanja.

Ivan Vihor Krsnik Čohar
Ivan Vihor Krsnik Čohar (rođen 1997. u Rijeci) glazbeno je obrazovanje započeo sa šest godina u rodnom gradu, u klasi prof. Ane Dražul, kod koje maturira s najvišim ocjenama. Sa 16 godina upisuje studij glasovira na Konzervatoriju Gaetano Donizetti u Bergamu u klasi prof. Marca Giovanettija, gdje diplomira cum laude. Godine 2023. stječe drugi magisterij cum laude na Accademia di Musica Pinerolo (klasa E. Pace) te na Accademia Musicale Santa Cecilia u Bergamu (klasa K. Bogino). Usavršavao se na akademiji Incontri col Maestro u Imoli. Pohađao je majstorske tečajeve najuglednijih svjetskih pijanista i pedagoga.Također je studirao čembalo i basso continuo te svira violu.
Debitirao je uz orkestar već s deset godina izvodeći Bachov Koncert u f-molu, BWV 1056. Hvaljen kao čudo od djeteta i zavidan virtuoz, uskoro počinje nastupati na solističkim koncertima i recitalima. Međunarodnu pozornost privlači 2017. osvajanjem prestižnog talijanskog natjecanja Premio delle Arti kao jedini ne-talijanski pobjednik. Iste godine osvaja i Natjecanje Papandopulo te međunarodno natjecanje Ferdo Livadić, uz nagradu HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja. Dobitnik je više od 50 nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima, među kojima se ističu Svetislav Stančić u Zagrebu, Massarosa Piano Competition i Lazar Berman International Piano Competition.
Nastupao je na brojnim festivalima i koncertnim ciklusima, uključujući Osorske glazbene večeri, Festival Samobor, Festival sv. Marka, Spoleto Festival, Onde musicali Iseo, Festival Brescia i Bergamo, Concerts du Cloitre u Nici, Shandelee Music Festival u New Yorku i Monferrato Classic Festival. Koncertirao je diljem Europe, SAD-a i Azije, surađujući s uglednim dirigentima. Godine 2023. nastupa u Salle Garnier u Monte Carlu te održava recital u Seulu. Snimio je tri nosača zvuka, a album Liszt – Transcriptions nominiran je za International Classical Music Awards.
Od 2019. predaje na više talijanskih konzervatorija, a od prosinca 2025. zaposlen je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.