Klavir

Philippe Raskin

Philippe Raskin rođen je u Bruxellesu, a glazbi se posvetio u ranoj dobi.
Započeo je učiti klavir s Aleksandrom Friedlandom, ruskim dirigentom, a nastavio raditi s Bernadette Malter i Loredanom Clini. Svoje glazbeno umijeće na klaviru nastavio je usavršavati s Emanuelom Krasovskim, Vincenzom Balzanijem, Ralfom Gothonijem i Leonom Fleisherom, a istovremeno je radio i s Johannesom Meisllom i Hattom Beyerleom usavršavajući se i u komornoj glazbi.
U dobi od 16 godina započeo je studij na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu u klasi Jeana-Claudea Vandena Eyndena. Iste je godine dobio svoju prvu diplomu s izvanrednim uspjehom. Potom se pridružio Glazbenoj kapeli kraljice Elizabete i diplomirao ponovno s izvanrednim uspjehom, primivši diplomu od Njezinog Visočanstva, belgijske kraljice. U istom je razdoblju dobio diplomu na Kraljevskom konzervatoriju iz klavira i komorne glazbe.
2005. godine započeo je obrazovanje na Visokoj školi kraljice Sofije u Madridu gdje je četiri godine radio pod mentorstvom Dimitrija Bashkirova i Claudija Martíneza Mehnera. Prve je godine primio Sobresaliente nagradu od Njezinog Veličanstva, kraljice Španjolske, u palači Pardo. 2010. godine započeo je studij na Konzervatoriju u Strasbourgu gdje je radio s Amy Lin i diplomirao s izvanrednim uspjehom. 2012. i 2013. surađuje s Leonelom Moralesom.
P. Raskin osvojio je nekoliko državnih i međunarodnih natjecanja među kojima se ističu Natjecanje J. S. Bacha, Natjecanje Gretry Rotary, Međunarodno natjecanje za klaviriste u Parizu, Natjecanje Lions Club i Međunarodno natjecanje za klaviriste André Dumortier.
2012. godine osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju za klaviriste u Lyonu te na Međunarodnom natjecanju španjolskih skladatelja za klaviriste u Madridu.
Philippe Raskin nastupio je na brojnim recitalima, kao član komornih sastava ili kao solist s orkestrima, u poznatim koncertnim dvoranama diljem svijeta kao što su Velika dvorana Konzervatorija Čajkovski u Moskvi, Konzervatorij za glazbu u Šangaju, Musikverein u Beču te u Filharmoniji u Berlinu. Fondacija Chopin iz Varšave pozvala ga je da nastupi u rodnom mjestu skladatelja.
Redovito nastupa s orkestrima među kojima su i belgijski Nacionalni orkestar, Simfonijski orkestar Flanders i Komorni orkestar iz Salzburga.
Umjetnici kao što su Clemens Hagen, Jérôme Pernoo, Miguel Da Silva i drugi njegovi su česti suradnici. Uz navedeno, Philippe Riskin nastupa izvodeći i suvremene skladbe te je nastupio na nekoliko svjetskih premijera.
Mnogi skladatelji posvetili su mu svoja djela uključujući Stringent & Tremulation belgijskog autora Jean-Marie Rensa, Klavirsku sonatu turskog skladatelja Serkana Gürkana i sonatu Der Hunt austrijskog skladatelja Christopha Ehrenfellnera.
Philippe Raskin čest je član stručnih žirija na međunarodnim klavirskim natjecanjima uključujući Međunarodno natjecanje za nadarene klaviriste u Milanu, Međunarodno natjecanje za klaviriste u Lyonu te je ravnatelj Međunarodnog natjecanja za klaviriste César Franck i Međunarodnog glazbenog festivala u Parizu. Redovni je član žirija na MozArte natjecanju u Cologni, Natjecanju španjolskih skladatelja u Madridu, Natjecanju Cita de Cantu, Natjecanju Chopin u SAD-u i dr.
2009. godine otvorio je vlastitu školu za klaviriste, a često vodi majstorske tečajeve u Belgiji i inozemstvu. Od 2016. godine umjetnički je ravnatelj Festivala Resonances Musique de Chambre u Francuskoj, a radi i kao predavač na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, predavač u Bresciji te na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču.

Massimiliano Mainolfi

Massimiliano Mainolfi rođen je u Italiji i vrlo je rano upao u oko javnosti kao dobitnik prvih nagrada na nekoliko državnih i međunarodnih natjecanja. 1992. godine preselio je u Sjedinjene Američke Države gdje je bio primljen u program prestižne škole Julliard. U New Yorku je učio u klasi međunarodno priznate ruske pijanistice Oxane Yablonskaye i radio na repertoaru komorne glazbe s legendarnim austrijskim violinistom Felixom Galimirom. Diplomu na Julliardu stekao je 1996. godine, a nekoliko mjeseci nakon toga imao je svoj debitantski nastup u Carnegie Hallu kao pobjednik Međunarodne audicije za mlade koncertne umjetnike.
Nakon diplome seli u London gdje nekoliko godina radi s jednim od najboljih učenika Arthura Schnabela, Marijom Curcio.
Od 1996. do 2000. gospodin Mainolfi pohađao je majstorske tečajeve s nekoliko izvrsnih pijanista kao što su Alexander Lonquich (Akademija u Firenci), Ferenc Rados i Andràs Schiff (Međunarodni seminar u Cornwallu, Engleska) i Piernarciso Masi (Pijanistička Akademija, Imola).
Kao solist i komorni glazbenik nastupao je u zemljama diljem Europe, Južnoafričkoj Republici i SAD-u. Pozvan je da nastupa na Montreux festivalu, Festivalu Bacha i Bartoka u Imoli, Festivalu Lascours u Francuskoj, festivalu Mladi europski solisti u Bruxellesu, IMS festivalu u Cornwallu i Davos festivalu u Švicarskoj. Gospodin Mainolfi nastupio je kao solist s brojnim orkestrima u Europi na nekim od najpoznatijih pozornica, a uz to je posvećen i komornoj glazbi. U travnju 2003. imao je svoj debitantski nastup s Berlinskom filharmonijom u duetu s čelistom Mattiom Zappom. Sa svojim duom osvojio je prva mjesta na Međunarodnom natjecanju Vittorio Gui u Firenci, Međunarodnom natjecanju G. B. Viotti u Vercelliju i Međunarodnom natjecanju Trio di Trieste.
Snima za diskografske kuće Ducale, Lyra Classica i Claves Records te za Deutschland Radio, DRS, RAI 3, Radio Espace 2 i dr. Redovni je član u komisijama različitih državnih i međunarodnih glazbenih natjecanja.
Ravnatelj je Međunarodne glazbene akademije i Glazbenog festivala Summit.
Trenutno radi kao profesor na Glazbenom konzervatoriju u Tridentu te na Glazbenoj akademiji u Nurnbergu u Njemačkoj. Od 2019. godine snima za izdavačku kuću Decca.

Najda Čapalija

Najda Čapalija rođena je i živi u Splitu. Klavir je počela učiti i svirati sa sedam godina u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Prvi učitelj klavira bio joj je prof. Nenad Kekez. Uz maturu u Glazbenoj školi 1975. godine, maturirala je i u Klasičnoj gimnaziji Natko Nodilo u Splitu. 1980. diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana. Iste godine zapošljava se u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu na mjestu nastavnika klavira na kojem radi do danas. U školi se posvetila radu s učenicima klavira koji su pod njezinim vodstvom osvajali brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Tijekom tog rada stekla je zvanje profesora mentora 2009. godine, a potom zvanje profesora savjetnika 2018. godine. Od 2010. do 2014. radila je kao vanjski suradnik na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Uz pedagoški rad, a s ciljem vlastitog usavršavanja, redovito sudjeluje na seminarima istaknutih glazbenika.

 

 

 

Gitara

Ayşegül Koca

Aysegül Koca je rođena u Ankari, Turska. Gitaru je započela svirati s osam godina, a s 12 godina je bila primljena u glazbenu pripremnu školu na Bilkent sveučilištu u Ankari, na Odjel za klasičnu gitaru. To je najprestižniji konzervatorij u Turskoj, a učila je s Kürsadom Tercijem i Kaganom Koradom. U vrlo kratkom vremenu postigla je zamjetan napredak u tehnici i nastupu te je održala brojne koncerte i postigla uspjeh na brojnim natjecanjima za gitariste kao što su José Tomas u Španjolskoj (prva nagrada 2007.), Natjecanje za mlade gitariste Eduard Pamfil u Rumunjskoj (2005., prva nagrada i posebna nagrada sudaca), Državno natjecanje za gitariste Mavi Marti u Istanbulu, Turska (2006., prva nagrada), Natjecanje za gitariste Enrico Mercatali u Italiji (2009., prva nagrada i posebna nagrada publike) i dr.
Diplomirala je sa samo 19 godina i to na Konzervatoriju Masstricht u Nizozemskoj, pod nadzorom Carla Marchionea. Potom je primljena na Gitarističku akademiju u Koblenzu u Njemačkoj, u klasu priznatog gitarista Aniella Desideria gdje je završila postdiplomski studij. Naposljetku, 2015. godine magistrirala je u Grazu, na Akademiji za glazbu i umjetnost (Kunstuniversität Graz) gdje je učila u klasi Paola Pegorare. Aysegül Koca također posjeduje i doktorat sa Sveučilišta Mimar Sinan u Istanbulu u Turskoj.
Nastupala je na brojnim događajima i koncertima u Turskoj i inozemstvu (Meksiko, Italija, Crna Gora, Španjolska, Grčka, Austrija, Cipar, Kosovo, Sjedinjene Američke Države).
Kao solistica nastupila je sa Staatsorchester Rheinische Philharmonie (Njemačka), Antalya State Symphony Orchestra (Turska), Xalapa Guitar Orchestra (Meksiko) i drugima. U Meksiku je nastupila i u prestižnoj povijesnoj dvorani Teatro Macedonio Alcala 2016. godine. Sljedeće godine je premijerno nastupila u Koncertnom madrigalu Joaquina Rodriga u Turskoj, zajedno s Regionalnim državnim simfonijskim orkestrom Bursa pod dirigentskom palicom Gintsa Glinke. 2018. godine Aysegül Koca je izdala i nosač zvuka u suradnji s Akademskim orkestrom Sveučilišta Baskent, a pod dirigentskom palicom Ertuga Korkmaza. 2019. godine izvela je Koncert za gitaru, gudače i kontinuo u D-duru, RV 93 s Predsjedničkim simfonijskim orkestrom.
2016. godine Autonomno sveučilište Benito Juarez u Oaxaci u Meksiku je pozvalo da bude gostujući predavač na Odjelu za klasičnu gitaru. Aysegul Koca je čest gost na državnim i međunarodnim festivalima na koje je pozvana kao izvođač, predavač ili član komisije u različitim natjecanjima. Trenutno radi kao profesor gitare na Sveučilištu u Ankari.

Mislav Režić

Hrvatski gitarist Mislav Režić rođen je 1978. godine u Splitu gdje je završio Prvu jezičnu gimnaziju i Glazbenu školu Josipa Hatzea.
2001. godine diplomira na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi Gorana Listeša kao najbolji student u generaciji. Iste godine odlazi u Nizozemsku gdje nakon dvije godine magistrira na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu u klasi Zorana Dukića. 2005. godine završava drugi poslijediplomski studij na Visokoj glazbenoj školi u Maastrichtu u klasi Carla Marchionea.
Dobitnik je niza državnih i dvije međunarodne nagrade na međunarodnim festivalima gitare u Zwolleu 2002. i Enschedeu 2007. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika mu je 2003. godine, kao jednom od najtalentiranijih mladih hrvatskih glazbenika, dodijelilo svoju nagradu.
Mislav Režić vodi aktivnu međunarodnu karijeru kao solist, član komornih sastava i predavač.
Interes za izvođenje različitih stilova koji sežu od rane do moderne glazbe vodi ga do suradnje s velikim brojem glazbenika i ansambala. Jedan je od utemeljitelja ansambala „Machetes” (Nizozemska) i „Tettix“ (Grčka) koji se bave izvođenjem suvremene glazbe. Nastupa s orkestrima u Hrvatskoj, BiH, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Finskoj, Češkoj, Grčkoj i Španjolskoj. U nekoliko navrata snimao je za HRT i Vatikanski radio (Programmi internazionali). Skladatelji Vlado Sunko, Nikoleta Chatzopoulu, Sofia Avramidou i Michalis Paraskakis posvetili su mu svoja djela.
Bavi se i pedagoškim radom. Predavao je gitaru i održavao majstorske radionice pri glazbenim ustanovama u Hrvatskoj, Nizozemskoj, Italiji, Crnoj Gori i Grčkoj.
Od 2013. predavač je na Međunarodnoj ljetnoj školi glazbe u Kaštelima.
Umjetnički je ravnatelj festivala komorne glazbe “Glazbene večeri kod sv. Jeronima“.
Proteklih godina bavi se i skladanjem glazbe za film i kazalište.
Njegov solistički nosač zvuka ‘Auburn’ posvećen suvremenoj glazbi za gitaru izdan
je početkom 2017. za izdavača DNA-LABEL.
Nastupa na gitarama grčkog graditelja Antonisa Hatzinikolaua i eksluzivni je Hannabach umjetnik.
Neki od glazbenika s kojima nastupa su: udaraljkaši Pepe Garcia i Diego Espinosa, čembalistica Cvetanka Sozovska, mezzosopranistica Tanja Šimić, bariton Jussi Lehtipuu, sopranistica Georgia Balabini, flautisti Antigoni Tsalla i Gregor Schulenburg, violinistica Laura Vadjon, saksofonisti Guido de Flaviis i Gordan Tudor.

Marko Feri

Marko Feri diplomirao je gitaru na Konzervatoriju Guiseppe Tartini u Trstu (Italija) 1990. godine, a potom pohađao majstorske seminare s Davidom Russellom, Manuelom Barruecom i Albertom Ponceom. Redovito nastupa na cijenjenim glazbenim festivalima u Europi, kao solist ili u suradnji s komornim sastavima (Italija, Slovenija, Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Francuska, Rumunjska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Austrija, Belgija, Švicarka i Mađarska), SAD-u (Guitar Foundation of America 2006 – Columbus, Georgia, GFA 2012 – Charleston, Južna Carolina, i drugim festivalima u državama New York, Texas, Ohio, Virginia, Sjeverna Carolina, Tennessee), Meksiku, Australiji i Japanu.
Snimio je nekoliko nosača zvuka: Barok (2017.), Vivo (2014.) i Nocturnal (2004.) kao solist; Views s flautisticom Alenkom Zupan; Notes Vagabondes – Live and Modulante s kvartetom Gorni Kramer; Strolic sa zborom Natissa (autor glazbe: Sivilotti); Castelli friulani s flautistom Nicolom Mazzantijem (glazbu napisao Giorgio Tortora); 20th Century Original Works For Flute And Guitar s Ettoreoom Michelazzijem (Originalna djela 20. stoljeća za gitaru i flautu); Viva Sevilla s Italian Guitar Consort, Astor Piazzolla-Orchestral Works s komornim orkestrom Concordia; Evasion (glazba: Piazzolla i Bolling) s grupom Evasion te Duo (2020.) s gitaristom Janošom Jurinčičem.
Marko Feri radi kao profesor gitare na Glasbena Matica “Marij Kogoj” u Trstu od 1991., a također je i profesor na Odsjeku za instrumentalne studije Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Feri organizira majstorske seminare u Europi, SAD-u, Kanadi i Meksiku. Također je i osnivač Međunarodnog gitarskog festivala Kras koji se održava u Italiji i Sloveniji.

 

 

Pjevanje

Nikola Kitanovski

Nikola Kitanovski rođen je u Skopju, Makedonija, gdje je u osnovnoj i srednjoj školi učio klavir. Diplomirao je 1991., a magistrirao 2008. na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, na odjelu za solo pjevanje u klasi profesorice Biserke Cvejić. Svoju umjetničku karijeru započeo je 1987. godine, a od tada je surađivao s Beogradskom filharmonijom, Makedonskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS-a i nastupao u svim većim gradovima Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Nastupao je i na brojnim festivalima, među kojima se ističu Svibanjske operne večeri u Skopju, Dubrovačke ljetne igre, Ohridsko ljeto, BEMUS, Niške muzičke svečanosti, NOMUS, Sarajevska zima i dr. Tijekom svoje bogate karijere nastupio je na nekim od najpoznatijih pozornica svijeta.
Nakon prve nagrade na međunarodnom natjecanju za solo pjevače Katia Ricciarelli 1991. godine u Mantovi, nastavlja svoje usvršavanje na Academia Lirica Mantovana u Italiji. Surađivao je s brojnim poznatim imenima kao što su Katia Ricciareli, Gianni Raimondi te redateljima kao što su Franco Zefirelli i Antonio Calenda, a bio je i pjevački partner primadone Katije Ricciarelli. Svoje prve uloge u operama otpjevao je u Operi Narodniog pozorišta u Beogradu 1990. i 1991. godine, a one su uključivale izvedbe u djelima Lucia di Lamermoor, Evgenij Onjegin i Madame Butterfly. U suradnji s Narodnim pozorištem do danas je nastupio u više od 250 izvedbi. Кitanovskom je bilo povjereno i dvogodišnje vođenje Operskog studija u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu (2007. – 2009. godine). S Narodnim pozorištem vezuje ga tridesetogodišnja suradnja i preko 250 nastupa u različitim ulogama, a 1995. godine ova ustanova dodijelila mu je i svoju godišnju nagradu.
Njegova međunarodna karijera započinje 2012. godine kada je postao član, solist, Badishe StaatsTheater u Karlsruheu u Nemačkoj, a od tada je nastupio u brojnim opernim izvedbama i odigrao brojne uloge među kojima se ističu Lenski (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin), Rodolfo (G. Puccini, La Boheme), Don Carlo (G. Verdi, Don Carlo), Don Jose (G. Bizzet, Carmen), Ivo (J. Hatze, Povratak), Mićo (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Edgardo (G. Donizetti, Lucia di Lamermoor), Pinkerton (G. Puccini, Madame Butterfly), Radames (G. Verdi, Aida) i druge.
2004. godine Nikola Kitanovski počeo se baviti i pedagoškim radom, a danas je redovni profesor i voditelj Odsjeka za solo pjevanje Fakulteta muzičke umjetnosti u Beogradu. Njegovi studenti osvajaju brojne nagrade te se ističu u profesionalnim angažmanima. Osmislio je, organizirao i relizirao preko 40 projekata „Put ka bel cantu“, u različitim mjestima u Srbiji, čime je pružio mogućnost mladim pjevačima da steknu dragocjeno iskustvo pred publikom, promoviraju solo pjevanje te operni repertoar domaćih i stranih skladatelja.

Evelyn Schoerkhuber

Evelyn Schoerkhuber rođena je u Steyru u Austriji, a svoje najranije glazbeno obrazovanje stekla je u Weyeru i Waidhofenu gdje je u glazbenoj školi učila klavir, gitaru i violončelo. Pjevanje je počela učiti s dvanaest godina, a prvi nastup na pozornici ostvarila je s 15 godina kada je nastupila kao Papagena u Mozartovoj Čarobnoj fruli, Susanna u Figarovu piru (Mozart) te u ulozi Ivice u Ivici i Marici Engelberta Humperdincka. Tijekom studija na Konzervatoriju u Beču, nastupila je u brojnim ulogama u djelima Mozarta, Straußa te Gilberta i Sullivana, a tijekom istog perioda nastupala je na turnejama s bečkom Kammeroperom (komornom operom) i Seefestspielen Mörbisch diljem Europe, Kine i Japana. U razdoblju 2002.-2003. imala je ugovor s Vienna Burgtheaterom te je nastupala u glumačkim i pjevačkim ulogama i surađivala s najboljim glumcima i redateljima njemačkog govornog područja. Nakon završetka studija, Evelyn je nastupala s Tonkünstler orkestrom na Opernom festivalu u Rheisenbergu, u Vienna Jugendstil Theateru te na turneji u Japanu, a suradnje s baroknim ansamblom “Trinito”, duom “Lichtspiel” i priznatim bečkim gudačkim kvartetom odvele su je na turneje u Španjolsku, Japan, Island, Izrael i Italiju. 2009. godine Evelyn je debitirala u Kraljevskom teatru u Madridu, u programu za mlade umjetnike, gdje je nastupila u ulozi Alice Ford u Falstaffu Giuseppea Verdija. Tu je dobila i stipendiju španjolskog Ministarstva kulture kako bi dovršila program scenskog nastupa na Sveučilištu Alcala gdje je imala priliku surađivati s Hugom de Anom, Jorgeom Rubiom i Patricijom Barton. 2011. godine reprizirala je ulogu Alice Ford u Auditorio de Tenerife, a nastupila je i na brojnim koncertima na kojima je izvodila program Claudija Monteverdija, s kojim je nastupila i u brojnim španjolskim gradovima uključujući Salamancu, Toledo, Valenciju i dr. U proljeće 2012. godine Evelyn je nastupila kao solistica s Mosaik ansamblom izvodeći program virtuoznih arija Georgea Friedricha Händela. U lipnju 2012. godine osvojila je treće mjesto na Međunarodnom glazbenom turniru u Parizu. 2013. godine, s pijanistom Volkerom Nemmerom, pokrenula je projekt komorne glazbe pod nazivom Lied im Brick. Od rujna 2013. godine zaposlena je kao profesor pjevanja na Konzervatoriju Richarda Wagnera u Beču te održava majstorske seminare u suradnji s agencijama cijelog svijeta. Njeni brojni studenti dobitnici su nagrada i finalisti važnih glazbenih natjecanja kao što su Grandi Voci, Belvedere, Magda Olivieri, natjecanje u St. Petersburgu i dr. 2016. godine pokrenula je program za mlade pjevače, s Danielom Sargeom, s naglaskom na stilističko fraziranje kroz povijest glazbe, a u sklopu Junge Schubertiade Vienna. S Danielom Sargeom također održava i The Strong Five audicijske treninge od 2016. godine. Od 2018. voditelj je Vocal Arts na Glazbenoj akademiji u Beču. Od 2017. do 2019. članica je odjela za pjevanje Vienna Summer Music festivala, austrijsko-kineskog obrazovnog programa ACPAF, održava majstorske seminare na Sveučilištu Barry i Konzervatoriju za glazbu Južne Floride. Od iste godine sudjeluje u programu Music without Borders (Glazba bez granica) koji je namijenjen radu s djecom iz siromašnih i nerazvijenih područja (zajedno s Marialenom Fernandes). Od 2014. godine aktivni je član EVTA-e (european Voice Teacher Association). Surađivala je s brojnim dirigentima i kazališnim redateljima, a njen repertoar uključuje djela od Haydna do Schuberta i Schumanna, van Beethovena, Brahmsa, Straussa, Mahlera, Berga, Marxa, Bernsteina i Stravinskog.

Jerica Rudolf

Profesorica pjevanja Jerica Rudolf započela je glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Vinka Vodopivca u Ajdovščini, Slovenija, u klasi Rajka Koritnika. Studij pjevanja nastavila je u Italiji, na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu u klasi prof. Cecilije Fusco. Poslije diplome usavršavala se na majstorskim tečajevima (Victor Srugo, Eleonora Jankovič, Gloria Paulizza, Anna Maria Dur). Magistrirala je 2009. godine kod prof. Enrica Rinalda.
Tijekom studija nastupala je samostalno i surađivala s komornim sastavima. Osim opernog repertoara i pjesama (uz klavirsku pratnju) oduvijek je posebno brinula za interpretacije skladbi slovenskih autora. Tako je, između ostalog, interpretirala ulogu Leposave u opereti slovenskog skladatelja Benjamina Ipavca-Tičnika. Komad je više puta izveden u Narodnom kazalištu u Novoj Gorici.
Nastupima na brojnim sakralnim koncertima možemo dodati i Mozartov Requiem u kojem je nastupila kao solo sopranistica u vokalnom kvartetu uz pratnju orkestra Slovenske filharmonije.
Godine 2007. kao ženski vokal surađivala je na snimanju glazbe za dokumentarni film Otroci s Petrička (Djeca s Petrička) suvremene skladateljice Bojane Šaljić-Podešva. Film je na 10. festivalu slovenskog filma u Portorožu dobio nagradu za najbolju glazbu.
Neposredno nakon diplome Jerica Rudolf oduševljeno se posvetila pedagoškom radu. Trenutno podučava pjevanje u Glazbenoj školi u Ajdovščini. O njenom ozbiljnom i predanom radu svjedoče i uspjesi njenih učenika pjevača koji su dobitnici brojnih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima ( Italija: Montepulcano, Giulio Neri; Austrija: Deutschlandsberg, Ferruccio Tagliavini: Crna Gora: Herceg Novi, Bruna Špiler; Srbija: Beograd, Lazar Jovanović; Hrvatska: Split; Daleki akordi; Slovenija: Natjecanje mladih glazbenika Slovenije i dr.). 2019. godine bila je članica žirija na natjecanju mladih glazbenika Slovenije i na Međunarodnom natjecanju Lazar Jovanović u Beogradu.
Jerica Rudolf već niz godina vodi mješoviti školski zbor koji surađuje s profesionalnim glazbenim sastavima kao što su Orkestar i zbor Slovenske filharmonije i talijanski orkestar Hayden iz Bolzana. Zbor se ravnopravno natječe s profesionalnim sastavima i izvodi velika vokalno-instrumentalna djela: Čajkovski: Jolanta; Mozart: Requiem, Janaček: Glagolska misa; Dvoržak: Stabat Mater; Brahms: Eine Deutsches Requiem; Stravinski: Simfonija psalama i dr.). Zbor je više puta surađivao u izvedbama glazbenih djela u organizaciji Ljubljanskog festivala te s Orkestrom i zborom Slovenske filharmonije i španjolskom plesno-pokretnom skupinom Fura dels Baus pri izvođenju Orffove kantate Carmina Burana.
Jerica Rudolf autorica je više dramskih tekstova i kazališno-pjevačkih predstava (Mladi Mozart, Sračje leto, Potpuri operetnih melodij itd.). Više su puta izvedene predstave koje je sama i režirala, a realizirala ih je zajedno sa svojim učenicima pjevanja.
Za rad na području kulture dobila je Priznanje grada Ajdovščine. Od 2017. godine predsjednica je Društva slovenskih pjevačkih pedagoga u sklopu kojeg se zalaže za razvoj i obrazovanje na području pedagogije pjevanja, traži mogućnosti za povezivanje društva s drugim srodnim institucijama i potiče umjetničko stvaralaštvo pedagoga i učenika pjevanja.