Gudači
Violina / Viola
Luca Braga
Luca Braga (1963) studirao je na Konzervatoriju G. Verdi u klasi prof. C. Nakon usavršavanja kod Felicea Cusana, Zinaide Gilels, Alexandera Brussilowskog, Maje Jokanović, Mariane Sirbu i Franca Rossija, započeo je briljantnu solističku i komornu karijeru.
Surađivao je s prestižnim ansamblima i uglednim glazbenicima te nastupao u najvažnijim dvoranama diljem svijeta (Wiener Konzerthaus Concertgebouw (Amsterdam), Musikverein (Graz), Salle Gaveau (Pariz), Teatro alla Scala (Milano), Berlinska filharmonija, Auditorio Nacional de Música (Madrid), Chopin Festival (Varšava), itd. Snimao je za naekoliko izdavačkih kuća poput: Decca, Velut Luna, Tactus i Teldec.
U duetu s Lucijom Pittau snimio je nosač zvuka s djelima za violinu i klavir G. Martuccija i G. Sgambatija (Tactus). Suradivao je s prestižnim talijanskim orkestrima (I Pomeriggi Musicali, Orchestra Toscanini dell‘Emilia Romagna, Teatro Comunale di Bologna, Bergamo Musica Festival Teatro Donizetti, Musica Riva Festival). Od 2000. godine član je Mantua komornog orkestra, te ujedno i prva violina Mantua gudačkog kvarteta s kojim intezivno nastupa u Italiji i inozemstvu. Redovito održava majstorske tečajeve i recitale na američkim sveučilištima (Montclair University, State University Kansas, North Dakota University, Concordia University Fargo, Meccallister University Minneapolis, Las Vegas University). Često je pozivan biti članom žirija na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. Trenutno je zaposlen kao docent za komornu glazbu na Konzervatoriju G. Verdi u Milanu.
Mihaela Costea
Mihaela Costea, rodom iz Rumunjske, počela je svirati violinu u dobi od pet godina. Još kao dijete pobijedila je na nekoliko natjecanja kao što su „Golden Lira“ (od 1990. do 1993. ), „Mozart“ (1992.) i „Stresa“ (Italija, 1986.).
Osvojila je stipendiju za Srednju glazbenu školu u Saluzzu (Italija), gdje je 1993. godine studirala kod profesora M. Sirbua. Godine 1994. diplomirala je s odličnim uspjehom na Colegiul National de Arta „Octav Bancila” (Iasi, Rumunjska) u klasi prof. E. Pirvua. Potom je 1996. godine diplomirala s najvišim ocjenama na Konzervatoriju G. Rossini (Pesaro, Italija). Pobjeda na natjecanju „Un violino per sognare“ omogućila joj je studiranje s V. Brodskym. U razdoblju od 1996. do 2000. godine studirala je kod S. Accarda na Akademiji „Walter Stauffer“ u Cremoni (Italija). Tijekom tog razdoblja osvojila je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju „L. Perosi“(Biella, Italija) te je preuzela ulogu koncert majstorice pri „Orchestra Filarmonia Veneta“ i „Orchestra Internazionale d’Italia“.
Od 2000. službena je koncert majstorica i solistica Filharmonije „Arturo Toscanini“u Parmi. Voditeljica je nekoliko prestižnih orkestara, uključujući BBC Symphony, Royal Philharmonic, Foundation Gulbenkian (Lisabon), Stanislavskii Theater (Moskva), San Carlo Theater (Napulj), Orchestra of Teatro alla Scala (Milano), Orchestra Suisse Romande. Također je postala članica Londonskog filharmonijskog orkestra kao voditeljica drugih violina. Godine 2006. i 2007. Ch. Dutoit je pozvao da podučava mlade glazbenike u CISMA-i (Kina), a od 2008. profesorica je na Lindenbaum festival u Seulu (Koreja). Od 2018. godine surađuje s „Orchestra Maggio Fiorentino“ (Firenca). Nedavno je nastupala kao solistica, izvodeći remek djela iz baroknog i romantičnog repertoara, kao i djela iz repertoara 20. stoljeća. Redovito predaje i održava majstorske tečajeve za violinu.
Michaela Costea svira i posjeduje violinu iz 1690. godine koju je napravio Matteo Goffriller.
Ida Klokk-Bryhn
Ida Klokk-Bryhn prva je violistica u Norveškom komornom orkestru. Uz to je i profesorica na uglednoj glazbenoj instituciji Barratt Due u Oslu, te na Kraljevskom glazbenom koledžu u Londonu. Redovito gostuje kao prva violistica u različitim komornim i simfonijskim orkestrima, kao što su Australski komorni orkestar, Simfonijski orkestar i Filharmonijski orkestar u Londonu, Amsterdamska sinfonietta, Stockholmska kraljevska filharmonija i Filharmoniju iz Osla.
Kao solistica, nastupala je s orkestrima poput Filharmonije iz Osla, Norveškog radijskog orkestra, Kremljskog komornog orkestra, ansambla „Diamant“u Kopenhagenu i drugih. Strastvena je komorna glazbenica i umjetnička direktorica glazbenog festivala Gloppen na zapadnoj obali Norveške. Redovito je pozivaju na ljetne festivale u Europi i SAD-u gdje surađuje s istaknutim glazbenicima kao što su Steven Isserlis, Isabella Faust, Tabea Zimmermann i Leif Ove Andsnes.
Ida Klokk-Bryhn osnovala je program Norveškog komornog orkestra za razvoj mladih talentiranih glazbenika i vodi program za talentirane mlade glazbenike u Kristiansandu, Norveška. Redovito održava predavanja na akademijama u sjevernoj Europi, a njezini studenti osvajali su nagrade na različitim natjecanjima u Norveškoj i Europi. Kao Fulbrightova stipendistica, studirala je kod Kim Kashkashian na New England konzervatoriju, gdje je diplomirala s pohvalama za izvedbu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja od strane norveške države i privatnih fondacija. Svira na violi koju su 1665. godine izradili G. i F. Grancino, a koju joj je velikodušno posudila Dextra Musica iz Norveške.
Francesco Parrino
Francesco Parrino studirao je violinu, izvođačku umjetnost i povijesnu muzikologiju pri najboljim europskim glazbenim i sveučilišnim institucijama. Kao violinist učio je s važnim violinistima i predavačima (N. Brainin, H. Davis, M. Hasson, L. Kaplan, E. Koskinen, S. Nissel, I. Oistrakh, V. Pikaizen, C. Romano, K. Sebestyen, K. Wataya i D. Zsigmondy), ali najveći utjecaj na njega ostavili su pedagozi David Takeno i Yfrah Neaman. Solistička i komorna karijera (utemeljitelj je trija Albatros Ensemble) dovela ga je do nastupa u poznatim koncertnim dvoranama diljem svijeta. gdje je kao solist svirao s mnogim simfonijskim i komornim orkestrima. Sudjelovao je u više od 100 premijernih talijanskih i svjetskih izvedbi autorskih djela 20.st. i suvremenih autora od kojih su mnoga njemu posvećena. Njegova diskografija predstavlja bogatu seriju prvih svjetskih snimki djela koja se kreću od klasicizma do suvremene glazbe. Pored nastavnih aktivnosti pri Konzervatoriju „Antonio Vivaldi” u Aleksandriji, održava seminare po cijelom svijetu. Kao umjetnički direktor veliku energiju ulaže u festival „Le Altre Note”, na projektu koji ima za cilj predstaviti publici zanimljive i nedovoljno poznate glazbeno kulturne pravce gdje mladim glazbenicima nudi inovativni pristup obrazovanju kao i prestižnu pozornicu. Svira na tri violine: Gaetano Gadda (oko 1930.), Giacomo & Leonardo Bisiach (1962.) i na Giuseppe & Antonio Gagliano (oko 1790-1805.) koju mu je ustupila za sviranje obitelj velikog dirigenta Gina Marinuzzija. Posjeduje dva vrlo vijedna gudala: Benoit Rolland i Eugene Sartory iz 1930. kojeg je dobio na poklon od anonimnog donatora.
Maria Winiarski
Maria Winiarski je međunarodno priznata violistica, komorna glazbenica i umjetnička direktorica sa stalnom adresom u Berlinu. Kao komorna glazbenica nastupala je u dvoranama kao što su Konzerthaus Berlin, Konserthuset Stockholm, the Tel-Aviv Museum, Bangalore International Center, Auditorio de Saragoza i ostali. Redovito nastupa kao gost u vodećim svjetskim orkestrima poput The Mahler Chamber Orchestra, the Stockholm Philharmonic Orchestra, the Norwegian Opera Orchestra, the Swedish Radio Symphony Orchestra i the Royal Swedish Orchestra.
Maria je rođena u Švedskoj 1988. godine, a odrasla je u Stockholmu i Moskvi. Studirala je violinu i violu na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Stockholmu, Norveškoj glazbenoj akademiji u Oslu, te na Fakultetu za glazbenu i kazališnu umjetnost „Felix Mendelssohn Bartholdy“ u Leipzigu, a također i komornu glazbu na institutu Edsbergs Castle u Švedskoj. Malin Broman, Mats Zetterqvist i Anna Lindal neki su od njenih najvažnijih profesora. Svoje obrazovanje je usavršila održavajući majstorske tečajeve u Španjolskoj, Izraelu i Poljskoj.
Maria je osvojila nekoliko glavnih nagrada i stipendije poput stipendije Švedske kraljevske glazbene akademije, te uz to i stipendije od strane fondacija Sandrews, Gemzéus i Freemasons u Švedskoj, a u najnovije vrijeme i stipendije od strane the Deutsche Musikrat-a, Umjetničke akademije u Berlinu te Zaklade Zurückgeben.
Osnivačica je i umjetnička direktorica švedskog ogranka međunarodne neprofitne organizacije Musethica.
Violončelo/kontrabas
Jean Halsdorf
Jean Halsdorf je svestrani glazbenik. Rođen je u Luxemburgu, a violončelo je studirao u Kölnu, Rimu i Bazelu. Bio je član Jeunesses Musicales World Orchestra, European Union Youth Orchestra,a u razdoblju od 1996. do 2022. godine prvi violončelist Orquesta Ciudad de Granada iz Španjolske.
Od povratka u svoj rodni Luxemburg, aktivnije je radio kao dirigent i skladatelj potpuno se posvetivši izvođenju rane glazbe na baroknom violončelu i violi da gamba.
Djelujući gotovo dvadeset godina kao umjetnički direktor Ensemble de la Chapelle Saint-Marc, redovito izvodi svoja vlastita djela kao i simfonijske koncerte, operna i baletna djela.
Podučavanje je njegova istinska strast: bio je profesor violončela i komorne glazbe pri Conservatoire de la Ville d’Esch-sur-Alzette (L) petnaest godina prije nego što je 1.listopada 2022. godine postao njegov direktor.
Zoran Marković
Zoran Marković je kontrabasist koji se po završetku Muzičke akademije u Podgorici i diplomskih sveučilišnih studija na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu usavršavao kod uglednih pedagoga u Veneciji, Cremoni, Münchenu i Salzburgu. Tijekom studija osvojio je brojne nagrade na različitim natjecanjima u zemlji i inozemstvu.
Kao član Komornog gudačkog orkestra Slovenske filharmonije (1999.) dobio je nagradu Prešernovog fonda, a potom Župančičevu nagradu za 2004. i Betettovu nagradu za 2006. godinu. Nastupa na koncertima diljem Slovenije i inozemstvu. Kao solist uspješno je izvodio koncerte sa Slovenskom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije, ansamblom Slovenicum, Komornim gudačkim orkestrom Slovenske filharmonije, Gudačima Svetog Ðorda, Celjskim gudačkim orkestrom, Komornim gudačkim orkestrom Amadeus, Junge Kärtner Bläserphilharmonie, Simfonijskim orkestrom iz Niša, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Gudačkim orkestrom Britten itd.
Kao redovni gost nastupa po cijeloj Europi na festivalima poput: Aspecte Salzburg, Neuebühne Villach, Serenate nel Chiostro, Trieste Prima, I suoni delle Dolomiti, Akzente-Neue Musik u Klagenfurtu, Međunarodni ljetni festival u Ljubljani, Oxford Chamber Music festival, Osnabrücker Musikfestival Classic con brio, festivalima komorne glazbe u Stavangeru, Syltu, Stradun Classic u Dubrovniku itd. Od 1990 do 2004. godine radi kao solist u orkestru Slovenske filharmonije, a od siječnja 2004. godine kao redovni profesor na Glazbenoj akademiji u Ljubljani. Od 2006. godine djeluje kao stalni vanjski suradnik na mjestu solo kontrabasista pri Simfonijskom orkestru RTV Slovenije.
Marković je profesor kontrabasa na Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani i predavač na ljetnim međunarodnim glazbenim akademijama u Austriji, Italiji, Nizozemskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Finskoj.
Smiljan Mrčela
Smiljan Mrčela počeo je učiti violončelo u rodnom Zagrebu u klasi Dobrile Berković-Magdalenić u Glazbenom učilištu Elly Bašić. Studij je nastavio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Valtera Dešpalja, a zatim se dvije godine usavršavao na poslijediplomskom studiju na Univerzitetu Mozarteum u Salzburgu u klasi Enrica Bronzija. Pohađao je brojne seminare uglednih pedagoga kao što su V. Perlin, G. Tavares, B. Greenhouse, C. Bohorquez, R. Latzko i A. Noras.
Dobitnik je prvih nagrada na hrvatskim i međunarodnim natjecanjima kao što su natjecanje Marcosig u Goriziji, Hrvatsko državno natjecanje u Varaždinu te natjecanje Antonio Janigro u Poreču. Predstavljao je Hrvatsku na koncertima mladih talenata i laureata u Moskvi u organizaciji Fondacije Vladimira Spivakova. Kao član Hrvatskog gudačkog kvarteta, dobitnik je nagrade Darko Lukić za 2014. godinu.
Ostvario je solističke nastupe uz Zagrebačku filharmoniju, Zagrebačke soliste, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Dubrovački simfonijski orkestar i Europski omladinski orkestar, svirajući pod vodstvom dirigenata Pavla Dešpalja, Martina Siegharta, Dmitrija Kitajenka, Dawida Runtza, Jeska Sirvenda, Ivana Repušića i Michala Dworzynskog. Kao solist i komorni glazbenik nastupao je u većini europskih zemalja i Japanu.
U siječnju 2013. debitirao je u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina uz Zagrebačku filharmoniju, maestra Martina Siegharta i violinista Martina Draušnika, izvodeći Dvostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar Borisa Papandopula.
Smiljan Mrčela bio je član Zagrebačkih solista od 2008. do 2022. godine, a od 2011. djeluje kao solo violončelist Zagrebačke filharmonije. Od 2023. godine naslovni je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Drveni duhači
Flauta
Riccardo Ghiani
Riccardo Ghiani rođen je u Cagliariju 1961. Formirao se pod vodstvom Salvatorea Saddija, Raymonda Guiota i Maxencea Larrieua. Pohađao je brojne masterclassove Alaina Mariona i Roberta Dicka za flautu, te Bruna Canina i Mauricea Bourguea za komornu glazbu.
Godinama je bio aktivni član ansambla Spaziomusica u Cagliariju. Uz poziciju stalne prve flaute u orkestru Teatra Lirico u Cagliariju surađivao je i s: Orchestra della Toscana (Firenze), Orchestra Sinfonica di Sanremo, Ensemble Instrumental de l’Ile de France (Paris), Pomeriggi Musicali di Milano, Orchestra Sinfonica Siciliana (Palermo), Orchestra del Teatro Nazionale dell’Opera Roma, Orchestra Haydn di Bolzano e Trento, Konzerthaus Orchester Berlin.
Svirao je pod dirigentskim vodstvom G. Korstena, L. Maazela, C. M. Giulinija, P. Steinberga, C. Hogwooda, R. Abbada, G. Rozhdestvenskog, itd.Predavao je na konzervatorijima u Cagliariju, Sassari, Reggio Calabria i Palermu. Od 1996 do 2001 bio je predavač asistent Aurèle Nicoleta na Accademia Musicale Chigiana u Sieni. Od 2001 do 2006 bio je, uz A. Nicoleta, predavač na Ljetnoj hvarskoj akademiji u Hrvatskoj. Također je bio predavač na Accademia Flautistica Travesera Siglo XXI u Madridu i na Accademia „Non solo Flauto” u Poggio Ubertini (Montespertoli).
Redovito je u žiriju raznih natjecanja u Italiji i inozemstvu, kao i član komisija na završnim ispitima na konzervatorijima u Neuchâtelu, Strasbourug all’HEM – Haute Ecole de Musique de Geneve. Predavač je na Ljetnoj akademiji Bosaantica i Cursos de Musica de Segovia.
Jedan je od osnivača Hoffmansthal Ensemblea i umjetnički suravnatelj festivala „Le piace Richard Strauss?” u suradnji s Institutom Richard Strauss iz Garmisch Partenkirchena. U akademskoj godini 2022/23 bio je predavač na master di II livello di flauto pri Konzervatoriju G.P. Da Palestrina u Cagliariju. Od 2022 je profesor na godišnjim naprednim tečajevima pri Music ART House Academy u Palermu.
Reinis Lapa
Reinis Lapa je flautist, dirigent i učitelj. Svoje obrazovanje stekao je na Srednjoj glazbenoj školi Emīlsa Dārziņša i Latvijskoj akademiji za glazbu. Od 1998. do 2024. bio je glazbenik u Liepājskom simfonijskom orkestru gdje je bio vodeći flautist. Također je voditelj Odjela za puhačke instrumente na Srednjoj školi za glazbu, umjetnost i dizajn u Liepaji, profedor flaute i voditelj simfonijskog orkestra. Reinis surađuje s Liepājskim simfonijskim orkestrom nastupajući kao solist i kao dirigent u glazbenim izvedbama i koncertnim programima za djecu. Redovito nastupa na koncertima komorne glazbe diljem Latvije. Ove godine pokrenuo je projekt komorne glazbe Baltic Flute Quartet, koji okuplja vodeće flautiste iz Latvije, Litvanije i Estonije.
Milena Lipovšek
Milena Lipovšek je solo flautistica u Simfonijskom orkestru RTV Slovenija. Godine1998. diplomirala je s odličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, gdje je 2004. završila poslijediplomski specijalistički studij izvodeći Francaixov Koncert za flautu i orkestar. Doktorirala je na Sveučilištu u Ljubljani (2017.) i stekla zvanje doktora obiteljske i bračne terapije. Godine 2010. završila je obrazovanje iz propedeutike na Slovenskom institutu za psihoterapiju, a 2015. završila je studij integrativne psihoterapije u Bilbau i stekla zvanje integrativni psihoterapeut.
Kao orkestralna glazbenica surađivala je s orkestrima kao što su SNG Opera i baletni orkestar SNG u Ljubljani, Mahlerov komorni orkestar, Nacionalna filharmonija OSESP-a u Sao Paulu, Australski komorni orkestar i Orkestar Nacionalne opere Lyon.
Kao solistica nekoliko je puta nastupala s raznim orkestrima u zemlji i inozemstvu te snimila nekoliko solo i komornih djela za arhiv Radio Slovenije. Mnoge njezine snimke objavljene su na CD–ima. Nastupala je na raznim festivalima u Sloveniji, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Belgiji, Engleskoj, Brazilu, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji.
Milena Lipovšek predaje na Konzervatoriju za glazbu u Ljubljani i redovito vodi majstorske tečajeve u Sloveniji (Podsreda, Celje, Štanjel) i u inozemstvu (Brazil, Njemačka, Hrvatska, Crna Gora i Srbija). Njezini studenti nastavljaju studij na renomiranim fakultetima u klasi uglednih profesora flaute i postižu velike uspjehe na državnim i međunarodnim natjecanjima. Paralelno s glazbenim zanimanjem, već dugi niz godina radi, kao psihoterapeut u privatnoj praksi.
Klarinet i saksofon
Karel Dohnal
Karel Dohnal studirao je u Pragu, Londonu, Berlinu i Sankt Peterburgu te je laureat brojnih međunarodnih natjecanja. Nastupao je s renomiranim ansamblima poput Tokijskog, Pavel Haas, Zemlinský i Talich gudačkih kvarteta, kao i s uglednom sopranisticom Editom Gruberovom. Karel je član PhilHarmonia Octeta, Arundo kvarteta i Orkestra Državne opere u Pragu.
Karel se predano bavi proučavanjem i izvođenjem suvremene glazbe. Njegove interpretacije djela kao što su Harlekin K. Stockhausena i Koncert za klarinet H. Hillborga, koja objedinjuju elemente plesa i mimike, stekle su iznimnu reputaciju. Godine 2021. dobio je Amber nagradu u kategoriji Solist godine.
Karel radi kao profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Ostravi. Nedavna najistaknutija dostignuća uključuju solističke nastupe s Bamberškim simfonijskim orkestrom, Essen filharmonijom, Praškim radijskim simfonijskim orkestrom, Filharmonijom iz Győra i Janáček filharmonijom.
Karel Dohnal je ponosno podržan od Selmer i D’Addario Woodwinds.
Ties Mellema
Ties Mellema neosporno je virtouz na saksofonu. Prvenstveno se vidi kao glazbenik, a svoje umijeće izražava kroz kontinuirano istraživanje vanjskih granica glazbe.
Od klasične i minimalne glazbe do improvizacije, funka i jazza, Mellema već više od 20 godina nastupa u prostoru između etabliranih stilova i disciplina.
Prihvaćanje izazova i njegovo prevladavanje, kao i pričanje priče, uvijek su u središtu njegova rada. Bilo da se radi o lažno-polifoničnim violončelo suitama J. S. Bacha na bariton saksofonu, monomanijakalnom Gradusu Ph. Glassa ili ekstremnom free jazzu njegova heroja J. Coltranea, Ties je u stalnoj potrazi za krajnjim granicama i mogućnostima svog instrumenta. Neprestano je suočen s izazovom da ispriča glazbenu priču. Njegov svestrani stil donio je Tiesu svjetsko priznanje i suradnje s mnogim, među ostalima, G. Dudamelom, Concertgebouw Tracks, MTV-om, Taniom Kross, Four Baritones, H. Dulferom i R. Frerichsom.
Zajedno s redateljem Josom van Kanom, skladateljem Ianom Wilsonom i scenografom Michielom Voetom, Ties je stvorio The End of Desire: osobnu i apstraktnu glazbeno-scensku izvedbu u kojoj je inkorporirao svoju ozljedu koja je gotovo značila kraj njegove karijere kao glazbenika.
Od 2015. Ties je bio ozbiljno bolestan nekoliko godina i, osim što je svirao saksofon, počeo se baviti skladanjem elektroničke glazbe. Nakon 20 godina sviranja u Amstel kvartetu, odlučio je slijediti svoj vlastiti put. Tvrdi da od tada stvara intenzivniju i na osebujan način intuitivniju glazbu.
Ties je osvojio brojne nagrade, uključujući prestižnu Nizozemsku glazbenu nagradu. Razni albumi na kojima se pojavljuje Ties, i kao solist i kao član ansambla, objavile su diskografske kuće Amstel Records i PEAX Records.
Ties Mellema svira na posudbi Eppelsheim bas saksofon iz zbirke Nizozemske zaklade za glazbene instrumente i koristi Légère trske.
Jordi Pons
Jordi Pons je rođen u Barceloni, a 2000. godine odlazi studirati u London na Kraljevskoj glazbenoj akademiji. Zatim 2005. godine nastavlja svoj studij na Glazbenoj akademiji u Baselu, u klasi profesora Françoisa Bende. Diplomirao je na toj renomiranoj instituciji, stekavši diplomu s odličnim uspjehom kao koncertni majstor i solist. Jordi Pons je dobitnik više nagrada na međunarodnim natjecanjima, među kojima se mogu izvdojiti: Concorso Internazionale per Clarinetto Città di Carlino (Italija), Joventuts Musicals de Catalunya (Španjolska), The Orchestral Clarinet International Competition (Španjolska), počasna nagrada za puhače soliste (Španjolska) itd. Također je dobitnik CIRIT nagrade za Glazbu i istraživački rad (Španjolska), glazbenog Guinessa u kategoriji nagrade za doprinos zajednici (The Guinness Music in The Community Award) i The Mortimer Development Award (UK). Iskazujući osobitu strast prema orkestralnom repertoaru, nastupao je s nekim od najistaknutijih orkestara širom svijeta pod ravnateljskom palicom glasovitih imena kao što su Sir Charles Mackerras, Jukka-Pekka Saraste, Robert King, Trevora Pinnock, Josep Pons i Sebastiana Weigle. Jordi je izuzetno cijenjen, ne samo kao interpretator, već i kao glazbeni pedagog. Održava stručna predavanja diljem Europe, a trenutno radi kao profesor na švicarskom konzervatoriju Conservatorio della Svizzera Italiana u Luganu i na Sveučilištu za glazbu u Baselu (Hochschule für Musik Basel).
Bence Szepesi
Bence Szepesi je umjetnik koji je dvanaest puta osvojio prvu nagradu i nastupio u više od 27 zemalja. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji „Liszt Ferenc“ u Budimpešti te na Muzičkoj akademiji u Parizu.
Od 1992. godine nastupa kao solo klarinetist Simfonijskog orkestra BDZ u Mađarskoj. Na Međunarodnom natjecanju klarinetista u Gentu 1993. godine osvojio je treću nagradu. Osnivač je i umjetnički direktor Budimpeštanskog kvarteta saksofona koji je također osvajao nagrade kako na međunarodnim tako i na natjecanjima u Mađarskoj.
Osnivački je član EuroSAX međunarodnog saksofon ansambla i član saksofonskog kvarteta „New Hudson“ u SAD-u.Bence Szepesi je nastupao kao solist s orkestrima diljem svijeta. Tako je 2009. godine nastupio kao saksofonist orkestra Ennio Morricone u Aziji, Africi, Europi, a osim toga nastupao je i s mnogim svjetski poznatim umjetnicima.
Od 2000. do 2010. godine Szepesi je bio ekskluzivni umjetnik za Selmer Paris, a trenutno je umjetnik za D’Addario, Franka Hammerschmidta i BG France Godine 2011. osvojio je nagradu Artisjus za suvremenu glazbu u Budimpešti. Bence Szepesi uz to je i profesor saksofona na Sveučilištu Miskolc u Mađarskoj, nacionalni predsjednik Međunarodne udruge klarinetista i bivši predsjednik Mađarskog društva za klarinet i saksofon. Bence Szepesi održao je svoj solo debi u Carnegie Hallu u New Yorku 2018. godini, te je od tada održao četiri solo koncerta. Doktorirao je 2024. godine. Bence Szepesi ekskluzivni je umjetnik AGP agencije, New York.
Gordan Tudor
Gordan Tudor jedan je od vodećih glazbenika svoje generacije, solist, skladatelj, komorni glazbenik, improvizator i pedagog.
Nakon što je završio Muzičku akademiji u Zagrebu u klasi profesora Dragana Sremca, nastavlja studij saksofona u Amsterdamu (Conservatorium van Amsterdam) kod Arna Bornkampa gdje diplomira uz najviše pohvale. Kao stipendist Amsterdamse Hoogeschool voor de Kunsten, usavršava se u Parizu na CNSMD u klasi profesora Claudea Delangla te kod Eugene Rousseaua na Mozarteumu u Salzburgu. Dobitnik je brojnih prvih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima te pet diskografskih nagrada Porin.
Nastupao je u brojnim svjetskim dvoranama (Carnegie Hall u New Yorku, Dvorana Berlinske filharmonije, The Knoll na Sveučilištu Stanford, C4NM u San Franciscu, ORF Kulturhaus Beč, DeSingel Antwerpen, Mumuth Graz itd.), muzejima (Scriabinov muzej u Moskvi, Fundació Miró u Palma de Mallorci, MASS MOCA u North Adamsu (USA), Haus der Musik u Beču i dr.) te držao masterclassove na Gnessin Academy Moskva (RUS), Royal Conservatoire Antwerpen (BEL), University of California Santa Barbara (USA), Conservatori Superior de Música de les Illes Balears (ESP), Conservatorium Maastricht (NL), MUK Wien (AUS) itd.
Osim što je je alt saksofonist hvaljenog Papandopulo kvarteta te sopran saksofonist Tria GIG, Gordan od nedavno djeluje i u duetu s gitaristom Mislavom Režićem. Trenutno vodi međunarodnu klasu saksofona na Umjetničkoj akademiji u Splitu (UMAS) te je umjetnički voditelj ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS kojeg je osnovao pri istoj.
Kao reproduktivni umjetnik praizveo je pedesetak skladbi hrvatskih i stranih autora, a kao skladatelj okušao se u raznim žanrovima i kombinacijama instrumenata, te su mu skladbe izvedene na svim kontinentima.
Ljeto 2011. proveo je na rezidenciji u sklopu ljetnog festivala Bang on a Can u Muzeju moderne umjetnosti u Massachusettsu (North Adams, MA).
Gordan je ekskluzivni umjetnik za Selmer Paris i D’Addario Woodwinds.
Limeni duhači
Christopher Dufay
Christopher Dufay, trubač sa sjevera Francuske, strastveni ljubitelj klasične glazbe i jazza, slovi kao jedan od najsvestranijih i najosebujnijih glazbenika svoje generacije.
Tijekom brojnih nastupa dijelio je pozornicu s raznim umjetnicima i priznatim dirigentima kao što su Jean-Claude Casadesus, Lucie Legay, Luc Vertommen, Russel Gray, Richard Galiano, Ibrahim Maalouf, Richard Sanderson… Isticao se i kao stalni član raznovrsnih ansambala poput Lille Chamber Orchestra, L’îlot Brass, Normandy Brass Ensamble, Funky Jazz Band, Notes & Bene idr.
Nakon što je stekao brojne diplome i završio magisterij, godine 2019. dodjeljuje mu se titula Profesora umjetničkog obrazovanja. Zahvaljujući iznimnoj strasti prema podučavanju, redovito je pozivan kao gost predavač na mnogim međunarodnim glazbenim događanjima (u Boliviji, Belgiji i Luksemburgu).
Christopher Dufay snimio je i nekoliko CD-ova uz orkestar limene glazbe uključujući: Le Chant de la mine, Eugéne Bozza, dir. Nicolas Bucher, Orchestre Valentiana; Adventure, Sophie Buddelot et le Brass Band NPDC; Rhapsody, Michel Becquet, Qu4tre à 4 et le Brass Band NPDC; Zabawa u Piotra, Pierre Misikowski et son ensemble i jedan DVD: La Légende Celtique, Brass Bans Nord Pas de Calais.
Željan novih izazova, odlučuje napustiti svoj rodni kraj i odseliti se u Normandiju gdje ga odabiru za profesora trube na Departmental Conservatory of Grand Couronne and Petit Couronne. Od siječnja 2023. godine preuzima ulogu voditelja limenog orkestra Brass Band en Seine.
Mate Đuzel
Mate Đuzel (Split, 1995.) je solo trombonist Orkestra HNK Split. Osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Imotskom u klasi prof. Ivana Glibote, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirao je trombon 2018. godine u klasi prof. art. Š. Vulelije. Jednu godinu studija proveo je i na ljubljanskoj Akademiji za glasbo u klasi red. prof. D. Kranjca.
Kao solist dobitnik je mnogih priznanja i nagrada od kojih se izdvaja pobjeda na 53. glazbenoj tribini Darko Lukić (2019./2020.). Četiri puta (2008., 2010., 2012., 2014.) osvajao je prve nagrade na Državnim natjecanjima. Također je četiri puta (2007., 2009., 2011., 2013.) bio prvonagrađen na Međunarodnom natjecanju Daleki akordi te je dvaput (2007., 2009.) proglašen i apsolutnim pobjednikom. Osvajao je prve nagrade i na međunarodnim natjecanjima: Bistrički zvukolik (2014.), Woodwind & Brass (2015.) i SVIREL (2016.). Dobitnik je Rektorove nagrade za izvedbu Koncerta za trombon i orkestar Nina Rote uz pratnju Zagrebačke filharmonije (ak. god. 2016./2017.), kao i Dekanove nagrade za izvrsne umjetničke dosege i rezultate (ak. god. 2017./2018.). Solistički je nastupio uz Zagrebačku filharmoniju, Zagrebačke soliste, Simfonijski puhački orkestar Oružanih snaga RH, Brass ansambl, Duhački orkestar i Gudački komorni orkestar MA u Zagrebu.
Kao komorni glazbenik osvojio je dvije prve nagrade na Državnom natjecanju (2006., 2012.), prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju Davorin Jenko (2018.) te Nagradu HDS-a za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja na 54. tribini Darko Lukić (2020.-2021.).
Surađivao je s gotovo svim profesionalnim orkestrima u Hrvatskoj te je nastupao na brojnim festivalima klasične glazbe. Osim aktivne izvođačke karijere bavi se i pedagoškom radom. Od veljače 2024. godine angažiran je na MA u Zagrebu, gdje u zvanju naslovnog asistenta predaje kolegije Trombon, Eufonij i Srodni instrumenti.
Simon Štelcer
Simon Štelcer pohađao je Srednju glazbenu školu u Mariboru. Nastavio je svoje glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji u Ljubljani u klasi profesora Stanka Arnolda, gdje je diplomirao 2004. godine. Osvojio je jednu treću nagradu i tri prve nagrade na natjecanjima mladih glazbenika Slovenije.
Godine 2002. primio je prestižnu slovensku nagradu za umjetnička postignuća – Prešernovu nagradu Muzičke akademije – za svoju izvedbu Vivaldijevog koncerta. Snimao je za Radio Maribor i RTV Slovenija. Bio je prvi trubač Simfonijskog orkestra mladih, a od 2000. do 2007. godine prvi solo trubač Opere i Filharmonije Maribor.
Nastupa kao solist i komorni glazbenik te je stalni član Komornog orkestra Maribor. Na Konservatoriju za glazbu i balet Maribor predaje limene puhačke instrumente, postižući zapažene rezultate sa svojim učenicima na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.
